Univerzitet u
Beogradu
Fakultet
sporta i fizičkog vaspitanja
Centar za
permanentno usavršavanje kadrova u oblasti
fizičkog
vaspitanja i sporta
Kurs za sticanje zvanja “Operativni trener”
seminarski rad iz
predmeta
TEORIJA I PRAKSA SPORTSKE GRANE
PROGRAMIRANJE OBUKE TAKMIČARA U KJOKUŠINKAI SPORTU
Mentor : Autor :
Prof. Dr Srećko Jovanović Velimir Matijević
Broj
dosijea : 6 II / 2012
Beograd
januar 2012.
U Kjokušinkai klubu „Crveni zmaj“ obavljam
dužnost trenera. Termin u kojem koristimo salu je u kasnim večernjim satima što nije
primereno za decu i uslovljava da se u Klub upisuju oni koji su u završnom
razredu osnovne škole i stariji. Takmičari koje ja pripremam su u kategoriji mlađih juniora i stariji.
Kada me kandidati za upis u Klub prvi put
kontaktiraju postavim im pitanje da li znaju šta je to kjokušinkai i da li
znaju kakvi napori ih očekuju u vežbanju. Obično su to poluinformacije sa kojima raspolažu
tako da ih u kratkim crtama informišem i uputim na internet adresu mog bloga
gde mogu da se upoznaju sa sportom koji su izabrali, sa Klubom i da pogledaju
kako izgledaju treninzi i takmičenja.
Sledeće moje pitanje je šta žele da bude cilj
njihovog vežbanja, da li je to samo rekreacija ili žele da se takmiče. U početnom delu učenja svi prolaze istu
obuku bez obzira kako se izjasne, ali za mene je važno da znam ko od njih
pristupa treningu sa većom motivacijom i spremnošću na veće napore.
Da bi od početnika postao kvalitetan takmičar potrebno je vreme od
približno četiri
godine što se okvirno poklapa sa vremenom koje je potrebno da se položi za
zvanje Shodan (1.Dan). Talentovani takmičari će postizati uspehe mnogo ranije ali četiri godine je vreme
potrebno da se prođu sve faze učenja i prođu svi nivoi
takmičenja (klupsko, međuklupsko, turniri, savezno, međunarodno, evropsko i slično). Ovaj vremenski ciklus objedinjuje svih pet
priprema: fuzičke,
tehničke,
taktičke,
psihološke i teoretske pripreme čiji objedinjeni efekat kod takmičara treba da stvori
realnu sliku o njegovim sposobnostima i zahtevima koji se očekuju od njega. Uspešno
sprovedene i dobro savladane pripreme utiču na razvoj samopouzdanja kod takmičara što dovodi do
formiranja stabilne ličnosti sposobne da u
stresnim situacijama takmičenja pruži svoj maksimum.
Takmičenja koja se organizuju u kjokušinkaiu odvijaju
se prema uzrasnim kategorijama u disciplinama KATE – forme i KUMITE – borbe.
Takmičenja u
lomljenju čvrstih
predmeta - TAMESHIWARI organizuju se kao sastavni deo velikih takmičenja u kumite-u ili kao
samostalna takmičenja. Na njima isključivo učestvuju odrasli. Proces obuke početnika do kvalitetnog
takmičara
podeljen je u tri faze.
U prvoj fazi obuke takmičari uče osnovne kjokušinkai tehnike blokova, udaraca,
stavova, kretanja, kate (TAIKYOKU i PINAN) i borbu. Zadatak ove faze je da
postavi čvrst
i stabilan temelj za kasnije složenije tehnike kroz razvijanje motoričkih sposobnosti sa
insistiranjem na razumevanju principa izvođenja. Zato je
ona i najvažnija. Sa još jednog aspekta ova faza je značajna. To je razvijanje
ljubavi prema kjokušinkaiu kod početnika kroz osećaj prijatnosti vežbanja što
utiče na donošenje odluke da se istraje u napornom vežbanju. Metod učenja
zasniva se na demonstraciji tehnike u
celosti, demonstraciji primene tehnike (sa partnerom ili na spravi),
demonstraciji izvođenja tehnike po detaljima, izvođenju tehnike po detaljima,
sklapanju detalja u celinu, usvajanju pokreta u celini i tek na kraju
ispoljavanju snage i brzine kroz tehniku. Provera naučenoga kroz rad sa
partnerom i na spravama početnika puni samopouzdanjem što se pozitivno odražava
na učenje sledečih tehnika. Dominantan
oblik vežbanja u ovoj fazi je samostalno vežbanje bez partnera. Ono se obavlja
kroz trening vežbanja tehnike u mestu – IDO KIHON i kroz trening vežbanja
tehnike u kretanju – IDO GEIKO. Izvođenje kata ima za cilj
usavršavanje naučene bazične tehnike i sposobnost
njenog povezivanja u prostoru. Utvrđenim rasporedom
izvođenja tehnika u katama jasno
se naglašava princip povezanosti bloka sa udarcem (kontra udarcem). Borbene
tehnike u ovoj fazi se baziraju na samostalnom uvežbavanju borbene tehnike,
njihovih kombinacija i učenju pravilne upotrebe pomoćnih sprava, prvenstveno džaka i fokusera. U
vežbanju sa partnerom dominantan je dogovoreni sparing i slobodni „lagani“
sparing (kontrolisani kontakt). U ovom periodu obuke važno je da početnici rade sa zaštitnom
opremom i što više sa iskusnijim takmičarima koji će ih sačuvati od povreda. Pored zaštitne uloge, zadatak
iskusnijih takmičara je i da budu model koji mlađi borci trebaju da
imitiraju. Zadatak trenera u prvoj fazi obuke je da primeti grešku u izvođenju
i odmah reaguje dok još nije došlo do automatizacije izvođenja pogrešnog
pokreta. Ono što je bitno za izvođenje tehnika, kata i borbe je opšta fizička
forma koja se stiče kroz vežbe fleksibilnosti, snage, brzine i izdržljivosti.
Akcenat nije na obimu i intenzitetu ovih vežbi već na stvaranju svesti kod
budućih takmičara da su one podloga za izgadnju dobre tehnike i uslov za
kasnije takmičarsko bavljenje kjokušinkaiem.
Druga faza obuke takmičara zasniva se na izboru discipline
u kojoj će se takmičiti. Trenerov
zadatak je da u prvoj fazi priprema prepozna predispozicije sportista i njihovu
veću
naklonost prema jednoj od disciplina i tako im pomogne u izboru. Za izbor može
biti odlučujući pol, uzrast, građa, sposobnosti, tip ličnosti.
Izborom discipline počinje usmerena obuka odvojeno za takmičare u katama i odvojeno za takmičare u borbama.
U drugoj fazi usmerene obuke u pravcu
takmičenja u
katama da bi se usavršilo izvođenje određene kate
uvežbavaju se zasebno pojedinačne
tehnike i sklopovi tehnika zastupljeni u toj kati. Pažnju treba obratiti na
redosled učenja
kata. Naime tehnike koje se koriste u kati koja se uči moraju da budu prethodno naučene i uvežbane (da budu u
okviru plana i programa za pojas koji takmičar nosi ili sledećeg pojasa). Naročita pažnja se poklanja izvođenju kate GEKISAI SHO koja je kvalifikaciona kata na kjokušinkai
takmičenjima. Prema sposobnostima
i stepenu razumevanja uz pomoć trenera takmičar bira u početku dve izborne kate iz takmičarskog programa
(SEIENCHIN, SUSHI HO, GARYU, KANKU, SEIPAI). Takmičar uči elemente kate koji su bitni pri ocenjivanju.
To su : pravila ponašanja pre i posle izvođenja kate, tačnost redosleda izvođenja
tehnika, kvalitet pojedinačnih
tehnika (tu spadaju i stavovi i kretanja), razumevanje tehnika, preciznost
tehnika, tačnost
linija kretanja, ravnoteža, ritam, kontrola snage, kontrola disanja, pravilna
upotreba kime-a i kiai-a, sklad izvođenja, koncentracija,
budo duh, stepen složenosti kate. Svakom od ovih elemenata posvećuje se posebna
pažnja tako što se svaki od njih posebno obradi. Da bi se smanjio uticaj treme na takmičenjima i da bi se takmičari navikli na izvođenje
pred publikom organizuju se van takmičarski nastupi. Kate na tim prvim nastupima moraju biti manje zahtevne i
prethodno dobro uvežbane kako bi se kod takmičara izgradila sigurnost u nastupu. Svaki nastup
se snima i sa takmičarem analizira.
Druga faza usmerene obuke takmičara u borbama zasniva se
na učenju i
primeni borbenih tehnika, njihovim kombinacijama i učenju načina vođenja borbe –
taktici. Važan deo obuke je u cilju razvoja snage, brzine, preciznosti i
borbene izdržljivosti kroz rad na spravama i rekvizitima kao što su džakovi za
udaranje, fokuseri, tegovi, elastične gume, lopte medicinke i sl. Borbe u
kjokušinkaiu su sa punim kontaktom u nokaut sistemu (zabranjen udarac rukom u
glavu) tako da je neophodno kod takmičara oprezno i postepeno razviti
toleranciju na bol specijalnim vežbama u paru i kontrolisanim jačim sparingom.
U skladu sa sposobnostima na koje utiče prirodna predispozicija (rast, snaga,
razgibanost) od takmičara se u ovom periodu zahteva da uvežba nekoliko
“specijalki” (kombinacija nekoliko vezanih tehnika) prema kojima ima sklonost
izvođenja pri čemu pruža maksimum efikasnosti. U ovoj fazi obuke “Turnir
iskustva” je prva prava proba takmičara gde on i trener mogu da sagledaju kako
su savladani elementi borbe, kakva je njihova efikasnost, kako stres utiče na
takmičara i ono što je najvažnije, u kojoj meri takmičar ispoljava borbeni duh.
Što se tiče obuke u taktici vođenja
borbe, trener analizira borbe takmičara
sa osvrtom na sudijska pravila i sa njima o tome diskutuje. Takmičari preko video
materijala gledaju primere dobrog vođenja borbi vrhunskih
takmičara čime jačaju borbeni duh i pronalaze svoj stil borbe.
Treća faza obuke takmičara je uska specijalizacija izabrane takmičarske discipline. Ovu fazu karakterišu veća takmičenja i ispoljavanje
individualnih karakteristika boraca. U okviru priprema za konkretna takmičenja, na osnovu analize
prethodnih nastupa protivnika, takmičari
kroz usko usmerene pripreme utiču na uspešnost nastupa.
Obuka takmičara u katama je usmerena na harmonično izvođenje kate u celini. Naročita
pažnja je usmerena na mentalni stav. Dobrog mentalnog stava neće biti bez dobre tehnike
i bez dobre fizičke pripreme. Cilj uvežbavanja tehnike je uočavanje i otklanjanje finih grešaka u izvođenju (otklanjaju se sitni suvišni pokreti). Što se tiče fizičke pripreme ona se odvija u dva pravca. Prvi je
zasnovan na vežbama snage, brzine, elastičnosti, izdržljivosti, ravnoteže, koordinacije
pokreta i sl. Drugi je zasnovan na ponavljanju izvođenja
kate u celini, njenih delova ili samo jednog pokreta na način da se menja stepen opterećenja i intenziteta (moguće varijante: sporo i snažno izvođenje, brzo izvođenje, sa opterećenjem na rukama i nogama, sa upotrebom elastičnih traka, izvođenje
zatvorenih očiju i sl.). Takmičari u ovoj fazi obuke
vežbaju kate iz takmičarskog programa koje imaju veći stepen složenosti.
Obuka takmičara u borbama u ovoj fazi je usmerena na tehničko – taktički napredak svakog
pojedinca posebno poštujući njegovu fizičku konstituciju i dostignuti tehnički nivo. Kao posledica ovako usmerene obuke kod
takmičara
dolazi do ispoljavanja borbene tehnike obojene ličnim pečatom. “Specijalke” se automatizuju i za takmičara postaju prirodni
pokreti. Fizičke
pripreme su naporne i pored okvira redovnih treninga zahtevaju dodatne treninge
namenjene samo podizanju fizičke forme. Na takvim treninzima se obavezno
pored drugih sprava koriste i tegovi zbog čega udarci dobijaju značajnu udarnu moć. Da bi se postigla ne samo dobra fizička forma već i dobra borilačka forma najvažniji deo priprema je pred
planirano takmičenje gde se očekivani uslovi otežavaju (umesto 2 minuta radi se sparing od 4 minuta i
sl.). Dobra tehnika i dobra fizička pripremljenost bez napretka u taktičkoj obuci neće doneti željene
rezultate. Zato se sa takmičarima u ovom periodu kroz sparing uvežbavaju konkretne borbene situacije
sa partnerima različite konstitucije kojima trener zadaje kako da se ponašaju tokom sparinga.
Na takav način
takmičari
pripremaju taktiku za moguće borbene situacije i moguća protivnikova ponašanja. Uvežbava se ulazak u
borbu, očuvanje
rezultata, izbacivanje protivnika iz borilišta, borba na liniji, kako završiti
“načetog”
protivnika, kako izneti borbu sa povredom, zadnjih deset sekundi i sl. Takmičaru se suprotstavljaju
sparing protivnici koji su ofanzivni i kreću se napred, defanzivni i kreću se u nazad, koji su
statični,
koji se lako kreću u svim pravcima, koji završavaju borbe visokim nožnim udarcima, niskim
nožnim udarcima, udarcima rukom, koji rade “prljave” tehnike, koji su brzi,
koji su spori i jaki i sl. Trener i
takmičar
diskutuju o načinu
postupanja u određenim situacijama borbe, a uspešno
rešavanje istih doprinosi stvaranju uzajamnog poverenja. Odnos koji se među
njima razvije tokom obuke bitan je za komunikaciju trener – takmičar tokom
borbe na takmičenju gde trenerova uputstva sa linije i sposobnost takmičara da
reaguje na njih mogu biti presudni faktor uspešnosti. Da bi se takmičar navikao
na uslove takmičenja i naučio da se nosi sa stresom koji je vezan za samu
borbu, kao i dešavanja pre i posle nje, neophodno je da učestvuje na što više
takmičenja kako bi njegovo iskustvo raslo.
Više iskustva dovodi do povećanja samopouzdanja što se pozitivno
odražava na borilačke sposobnosti takmičara.
Sastavni deo velikih takmičenja u borbama je i takmičenje u
tameshiwari-ju. Ono se obično održava za takmičare koji su uspešno
prošli eliminacione borbe, a pre finalnog dela takmičenja. Lome se daske udarnim površinama seiken,
shuto, hiji i sokuto. Takmičarski rezultat je zbir polomljenih dasaka u sva četiri lomljenja. U finalnom delu takmičenja u borbama pri
ponovljenom nerešenom rezultatu bolji rezultat u tameshiwari-ju određuje pobednika. Kod već iskusnih takmičara se specijalnim vežbama postepeno ojačavaju
udarne površine. Sa njima se radi na pravilnom izvođenju sve četiri tehnike
lomljenja u uslovima takmičenja uz poštovanje sudijskih pravila. Bitan element
uspešnosti je mentalna usmerenost čiji je zadatak da prikupi maksimum energije
i usmeri je preko udarne površine na predmet koji se lomi tako da se tome
posebno pridaje pažnja. Priprema za tameshiwari se obavlja isključivo pod
nadzorom trenera.
U kjokušinkai sportu, kao i u drugim borilačkim sportovima poreklom sa
istoka, praktikanti se dele na učenike i majstore. U kjokušinkaiu postoji 10
učeničkih rangova – kyu zvanja i 10 majstorskih rangova – Dan zvanja. Da bi se
sa nižeg učeničkog zvanja prešlo na više polaže se ispit. Ispitni programi za
zvanja se zasnivaju na tome da je svaki naredni složeniji od predhodnog i da je
svaki prethodni neophodna osnova za savladavanje (razumevanje) sledećeg. Ispitni programi su jedinstveni kako za takmičare tako i za ne takmičare. Period koji obuhvata
obuku kvalitetnog takmičara u kyokushinu pokriva vremenski period od desetog do prvog kyu-a i
prvi Dan. Uslov za izlazak na ispit za 10. i 9. kyu je
staž redovnog treniranja od najmanje 3 meseca. Uslov za izlazak na ispit od 8.
do 2. kyu-a je staž redovnog treniranja od najmanje 4. meseca. Uslov za izlazak
na ispit za 2. kyu je staž redovnog treniranja od najmanje 6 meseci. I islov za
izlazak na ispit za 1. Dan je staž redovnog treniranja od najmanje godinu dana.
Prema mom iskustvu prva faza obuke
poklopila bi se sa periodom u kome takmičari imaju zvanje od 10. do 5. kyu-a, vreme trajanja 22 meseca. Druga faza obuke bi se
poklopila sa periodom od 4. do 2.
kyu-a, vreme trajanja 14 meseci. I treča faza obuke 1. kyu i 1 Dan, vreme
trajanja 18 meseci. Ispit je važan
i za takmičara
i za trenera jer je osmišljen da proveri uspešnost fizičke, tehničke, taktičke, psihološke i teoretske obuke za prethodni
period. Međutim pripreme za polaganje ispitnog programa su nedovoljne za zahteve
takmičenja. Zato se sa takmičarima posebno radi, a
njihova sportska forma se planira u skladu sa takmičarskim kalendarom. Ovakav
rad sa njima dovodi do toga da brže napreduju od netakmičara i da brže
savladavaju program. Ta činjenica otvara prostor treneru da im omoguči da
preskoče neko zvanje, to jest da im omoguči da na jednom ispitu polažu program
za dva zvanja. Ovakva nagrada za uloženi trud i postignute rezultate obično se
primenuje u prvoj fazi obuke jer stimulativno deluje na takmičara. Na brzinu napretka takmičara i uspešnost obuke utiče uzrast, pol, telesna građa,
mentalni sklop ličnosti, prethodno
iskustvo iz nekog drugog borilačkog sporta i podrška porodice.