Grupa bivših studenata, sada već uspešnih poslovnih ljudi, okupila se i
posetila jednog starog profesora s fakulteta. Razgovor je ubrzo prerastao u
pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u porodici i na svakom
životnom koraku. Profesor ih je slušao s punom pažnjom i saosećanjem.
"Čini mi se da vam treba šoljica dobre
kafe", rekao je i povukao se u kuhinju. Vratio se s velikim loncem iz
kojeg se pušila kafa i celim asortimanom šoljica. Svaka je bila drugačija. Bilo
je tu porcelanskih, plastičnih, staklenih, papirnih, kristalnih, keramičkih...
Neke su izgledale skupoceno, kao da su stigle s dvora poslednjeg kineskog cara,
druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrnjene i polupane...
"Poslužite se."
Kad su svi bivši studenti imali šoljicu u ruci, profesor je primetio:
"Lepe i skupocene začas su planule. Na stolu su ostale, nedirnute,
ružne, obične i jeftine šoljice. Za sebe želite samo najbolje, što vam je
ujedno i izvor stresa. A ipak, izgled šoljice ne doprinosi ukusu. Lepša posuda
obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je u
stvari trebala dobra kafa, a ne šoljica. Ipak ste posegnuli za najboljom. A
onda ste nastavili merkajući tuđe šoljice. Kad se uhvatite u vrtlog stresa i
nezadovoljstva, setite se da je kafa poput života. A posao, novac i položaj u
društvu... poput šoljice. Šoljica ne definiše, niti menja kvalitet života koji
živimo.
Ponekad, koncentrišući se samo na šoljicu, propustimo uživanje u kafi.
Pijete kafu, a ne šoljicu. Najsrećniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku
najbolje od svega. Žive jednostavno."
Tekst preuzet sa :
Slika preuzeta sa :
Нема коментара:
Постави коментар