OJAMA KAKVOG NE
POZNAJETE
Istorija Masutatcu Ojame,
majstora deseti dan, osnivača Kjokušinkai karatea, poznata je zaljubljenicima
karatea u čitavom svetu.
Kao veoma mlad, uspeo je da
pobedi učitelja i nesalomljivom voljom i trudom uspeo da postane jači. Stvorio
je sopstvenu kreaciju karatea koji je, s jedne strane, borilačka veština, a sa
druge životna filosofija.
Gde živi Sosai Ojama?
- Živim u porodičnoj kući,
četrdeset kilometara od centra Tokija. Kuća je u japanskom stilu, dvospratna.
Po japanskim merilima, moja kuća se smatra jednom od većih. Napravljena je od
drveta. Ima papirne zidove, ali ima i evropsku sobu.
Gospodine Ojama recite mi
nešto o načinu nameštanja stanova u Japanu.
- U našoj kući spava se na
krevetima, a ne na asuri, niti tatamiju. Za vreme obeda sedimo na stolicama. Mi
smo veoma modernizovani ljudi.
Gospodine Ojama, imate lepu,
veliku porodičnu kuću, evropski uređenu, a vaša filosofija podučava skromnost.
Kako to objašnjavate?
- I pored svega što posedujem, ja
veoma skromno živim. Moja kuća je skromno nameštena. Inače, sve što potrošim,
potrošim zapravo na putovanja. Putujem dobrim kolima, živim u u lepoj kući.
Možda smatrate da je to previše udoban život! Ne, takav život je potreban da
bih mogao nesmetano da upražnjavam karate. Znajte da je veoma važno da ljudi
vide pred sobom imučnog čovveka. Svojim učenicima uvek ispričam da čoveka treba
proceniti tek pošto okonča svoj život. Tek tada je on završio svoje delo. Od
svojih učenika tražim samo da mi na grob donesu samo cveće.
Ne želim da mi ostane bilo novac
ili imovina. Čovek život mora da proživi u punom zadovoljstvu. To govori moja
filosofija.
Kako ovo da razumem?
- Ono što imam nije moje. Sve
mogu da zahvalim samo kjokušinkai karateu!
Jeste li pobožni?
- Ne pripadam ni jednoj
veroispovesti, ali poštujem Kami i Budu. Kami je bog šintove vere. Kada kažemo
kami, podrazumevamo nebo, a kada pričamo o Budi, mislimo na duh predaka.
Recite nam nešto o vašoj
porodici.
- Moja sadašnja supruga ima 63
godine i četiri godine je mlađa od mene. Sa njom imam tri kćerke. Najstarija je
udata. Njen suprug je predstavnik kjokušinkai karatea za Osaku.
Mlađa studira muziku u Americi i
priprema se da postane muzički pedagog. Najmlađa kći uči gimnaziju.
U čemu je suština uspeha
japanskog čoveka?
- Suština uspeha je u predanom i
marljivom radu. Volja za rad je iznad svega. Bez nje – čovek gubi moć.
Preuzeto iz časopisa:
“Crni pojas” broj 61,
oktobar 1991.
Razgovor vodio:
Zoltan Neđerđ
Slika preuzeta sa:
Нема коментара:
Постави коментар