Besede Učitelja Benkeia pohađali su ne samo
učenici zena, već i ljudi iz svih redova i sekti. On nikada nije citirao sutre.
Umesto toga, izgovarao je reči pravo iz svog srca u srca svojih slušalaca.
Prisustvo mnogobrojnih slušalaca naljutilo
je jednog sveštenika nučiren sekte koga su njegove pristalice napustile da bi
slušale o zenu. Sebični ničiren sveštenik dođe u hram, odlučivši da raspravlja
sa Benkeiem.
“Hej, zen Učitelju”, uzviknu. “Čekaj malo.
Ko god te poštuje, poslušaće ono što kažeš, ali čovek kao što sam ja te ne
poštuje. Možeš li mene naterati da ti se pokorim?”
“Dođi gore do mene pokazaću ti”, reče
Benkei.
Sveštenik se ponosno progura kroz gomilu do
Učitelja.
Benkei se nasmeši. “Pređi na moju levu
stranu.”
Sveštenik posluša.
“Ne”, reče Benkei, “bolje ćemo razgovarati
ako si na mojoj desnoj strain. Pređi ovde.”
Sveštenik ponosno prekorači na desno.
“Vidiš”, primeti Benkai, “ ti mi se pokoravaš
i ja mislim, da si ti plemenita osoba. Sada sedi i slušaj.”
ZEN PRIČE
Izbor, prevod i komentari
Vladislav Bajac
Treče izdanje, Beograd 1984.
Slika preuzeta sa :
Нема коментара:
Постави коментар