Akiyoshi
(Shokei) Matsui rodjen je u Tokiju 15. januara 1963. god. Njegovo korejsko ime
je Moon Jang Gyu. Kao i mnoge generacije japanske dece i on je odrastao uz
crtani serijal Karate Baka Ichidai preko koga je zavoleo borilačke veštine.
Međutim nije znao da je serija zasnovana na životu i podvizima Sosai Masutatsu
Oyame sve dok godine 1976., kada je imao trinaest godina, nije započeo da
trenira kyokushin karate u Kita Nagare-Yama Dojo-u u prefekturi Chiba. To se dogodilo tako što je zamolio
prijatelja, za koga je saznao da tajno vežba karate, da ga povede na trening.
Njegov prvi učitelj, Shigeo Kato, pričao mu je o Mas Oyami i učenicima koje je ovaj trenirao u starom dojo-u : Kenji
Kurosakiu, Eiji Yasudi, Shigeru Oyami, Tadashi Nakamuri, Shihan Royami i Shihan
Godi. Ubrzo, na letnjem So Hombu trening kampu, Matsui lično upoznaje
Mas Oyamu i biva trajno fasciniran njegovom ličnošću i njegovim podučavanjem.
Naročit uticaj na njega ostaviće Oyamine reči sa tog kampa, da protivnika treba
oboriti jednim udarcem.
Zahvaljujuči svojoj izrazitoj upornosti i kvalitetnim, dobrim treninzima
pod rukovodstvom trenera Shigeo Katoa, samo posle šesnaest meseci vežbanja
Matsui je uspeo da položi za prvi stepen crnog pojasa (Shodan). Sa petnaest
godina Kato mu je dozvolio da se takmiči na japanskom regionalnom šampionatu
gde je stigao do trečeg kruga. Tada je prvi put shvatio razliku između borbi u
klubu i na takmičenju. Nastavio je da usavršava svoje sposobnosti kroz naporne
treninge i da ih proverava kroz takmičenja. Na turniru Chiba prefekture u
polufinalu je pobedio Kenji Midoria, ali je izgubio u finalu i tako zauzeo
dobro drugo mesto. Poraz u finalu za njega je bilo razočaranje koje je teško
podneo pa su mu pod uticajem emocija krenule suze. Videvši suze u očima mladog
Matsuia jedan od starijih takmičara rekao mu je : “Suviše je rano za tebe da
plačeš. Nauči iz ovoga.” Bio je potpuno u pravu. Matsui je bio spreman da uči i
da uloži celog sebe u trening. Potvrda da je na dobrom putu bili su izuzetni
rezultati sa takmičenja koja su usledila. Godine 1980., sa sedamnaest godina,
učestvuje na 12. Otvorenom karate šampionatu celog Japana i na veliko
iznenađenje osvaja četvrto mesto. Poslednju borbu izgubio je od mnogo starijeg
i iskusnijeg Keiji Sampeia. Ovim rezultatom skreće pažnju na sebe i šalje
poruku da na njega tek treba računati. Shvativši da se u njemu krije potencijal
velikog borca i takmičara, njegov trener Shigeo Kato mu organizuje naporne
treninge kako bi se njegovi kvaliteti što bolje ispoljili. Ubrzo prelazi da
trenira u Hombu Dojo u Tokiju u kome su trenirali najbolji kyokushinkai
borci Japana tog vremena kao Makoto Nakamura, Keiji Sampei i Koichi Kavabata.
Prihvatajući njihove metode treniranja ambiciozni Matsui ubrzava svoje
napredovanje što dokazuje osvajanjem trećeg mesta dve godine za redom, 1981. i
1982. god., na trinaestom i četrnaestom Otvorenom karate šampionatu celog
Japana. Na istom takmičenju 1983. nije uspeo da prođe dalje od osmog mesta što
je za njega bio jasan znak da pojača treninge i promeni metod vežbanja.
Rezultati su vidljivi već sledeće 1984. godine u kojoj osvaja treće mesto na 3.
Svetskom otvorenom karate prvenstvu skrenuvši pažnju na sebe izuzetnim borbenim
duhom i odlučnošću. Ovo takmičenje je prekretnica u njegovoj takmičarskoj
karijeri jer je pokazalo da svojim kvalitetima može ostvariti velike ciljeve
što ga je motivisalo da još više uloži sebe u naporne treninge. Upornost i
potpuna posvećenost kyokushin putu nagrađuju ga prvim mestom 1985. godine na
17. Otvorenom karate šampionatu celog Japana. Tada je imao samo 22 godine. U
finalnoj borbi pobedio je pobednika sa prethodnog šampionata Hiroki Kurosawu
jednoglasnom odlukom sudija. Međutim nije mu bila dovoljna titula šampiona
Japana, već svoju spremnost i veštinu želi da proveri u borbi sa sto ljudi
(hyakunin kumite). Ovaj najteži test borbene izdržljivosti, borbu sa sto
odmornih boraca koji se smenjuju jedan za drugim, Matsu je sa velikim uspehom
položio 1986. godine. U rekordno kratkom vremenu uspeo je da pobedi u
sedamdeset i pet borbi čime je svoje ime upisao na listu legendarnih boraca
kyokushina. I ako je posle ovog testa završio u bolnici na oporavku, samo šest
meseci kasnije iste godine brani titulu šampiona na 18. Otvorenom karate
šampionatu celog Japana. U finalnoj borbi susreo se sa Akiro Masudom sa kojim
se već susretao na borilištu dva puta. Kao i u prethodnim borbama i u ovoj je
bio bolji i tako postao dvostruki uzastopni šampion Japana. Pored Keiji Sapeia
bio je jedini kome je to do tada uspelo.
Godine
1987. Matsui učestvuje na 4. Svetskom otvorenom karate prvenstvu. U pripremama
ga je vodila snažna želja da uspe, što bi naš narod rekao : “Čvrsto se namerio”
na titulu prvaka sveta. Međutim i pritisak koji je osećao bio je veliki. Pritiskala
ga je odgovornost koju je imao kao
uzastopni dvostruki šampion Japana ali i kao glavni instruktor Honbu
dojo-a. Ipak najveću odgovornost je osećao prema Sosai Masutatsu Oyami pod
čijim je neposrednim nadzorom bio. Noć uoči finalnih borbi Matsu nije mogao da
spava od velikog uzbuđenja. Kada se pojavio neispavan i bled pred početak
finalnih borbi u dvorani u kojoj je održano takmičenje (Nippon Budokan Hall u
Tokiju), pitali su ga da li je bolestan. Naravno da je ovakvo stanje umanjilo
njegove sposobnosti. Mišići su mu bili ukočeni tako da nije mogao da se kreće
lagano i meko kao što je inače činio. Ipak iz borbe u borbu bio je sve bliži
cilju. Na putu do finala toga dana savladao je Shinichi Sotodatea, Nicholas Da
Costu, Majkl Tompsona. Inače, ceo turnir je protekao u nastojanju takmičara sa
zapada da prekinu dominaciju boraca iz Japana. Najbolji među njima bio je rano
preminuli švajcarski borac “Gvozdeni” Andy Hug. Izuzetno spreman, sjajnog
borbenog duha, sa savršenom nožnom tehnikom stigao je do finala što pre njega
nije uspelo ni jednom takmičaru nejapanskog porekla. Finalni meč između Andya i
Matsuia pratilo je na nogama 18.000 gledalaca navijajući za svog sunarodnika.
Posle sedam minuta paklene borbe sudije su proglasile pobednika. Akiyoshi
Matsui u dvadesetčetvrtoj godini života, postao je najmlađi prvak sveta. Uspeo
je da sačuva čast japanskih boraca i titulu prvaka sveta u kyokushin karateu
zadrži u Japanu, zemlji u kojoj je kyokushin nastao. Glavni sudija te borbe
Shihan Juzo Goda kasnije je izjavio da je tokom borbe osetio da Matsui nosi na
svojim leđima veliki teret odgovornosti. Poznajući ga dobro od ranije kao borca
izuzetne snage imao je utisak da ispoljava samo 70% stvarnih mogućnosti. Posle
izjašnjenja uglovnih sudija 2 : 2 po isteku prva 3 minuta borbe i ako je
smatrao da je Matsui imao prednost odlučio se za nerešen rezultat u uverenju da
će Matsui u produžetku odneti čistu pobedu, što se i dogodilo.
Akiyoshi Matsui & Andy Hug
U periodu
od tri godine Matsui je dva puta za redom osvojio titulu prvaka otvorenog prvenstva
Japana, uspešno položio test fizičke i mentalne spremnosti u borbi sa 100 ljudi
i osvojio titulu prvaka sveta. Verovatno smatrajući da je osvojio sve što se
moglo osvojiti, odlučuje da napusti takmičenja. Brilijantnu takmičarsku
karijeru sa pedeset pobeda i šest poraza na najvećim kyokushin takmičenjima
menja za karijeru instruktora. Maja 1992. godine, otvara vlastitu školu u
Asakusi, Tokio. Na insistiranje Mas Oyame prihvata dužnost Branch Chifa jednog
od ogranaka Internacionalne Karate Organizacije IKO.
Takmičarski rezultati :
1980 — 12-ti All Japan Open Karate Championships,
četvrti (tada je imao17 godina)
1981 — 13-ti All Japan Open Karate Championships,
treči
1982 — 14-ti All Japan Open Karate Championships,
treči
1983 — 15-ti All Japan Open Karate Championships, osmi
1984 — 3-ti World Open Karate Tournament, treči
1985 — 17-ti All Japan Open Karate Championships,
prvi
1986 — 18-ti All Japan Open Karate Championships,
prvi / 100 man kumite
1987 — 4-ti World Open Karate Tournament, prvi (tada
je imao 24 godine)
26. aprila 1994. godine u Tokijskoj bolnici Sveti
Luka Sosai Masutatsu Oyama umire u sedamdesetprvoj godini života od raka pluća
i ako nije bio pušač. Njegova iznenadna smrt ostavila je međunarodnu IKO
organizaciju sa 10 miliona registrovanih članova iz 120 različitih zemalja
sveta u konfuznom stanju. Zapravo je prvobitno u pisanom testamentu za svog
naslednika i vođu organizacije imenovao Yukio Nishidu. Međutim na samrti pred
više svedoka usmeno menja svoju volju i imenuje Akiyoshi Matsuia, tada nosioca zvanja
5. Dan, za naslednika sa titulom “Kancho” (direktor). Previranje u IKO
organizaciji koje je ovim pokrenuto, Harry Rogers (Australija) u svom tekstu
šaljivo je prokomentarisao rečima da Mas Oyama nije hteo da kyokushin živi
posle njegove smrti.
Razvojem
događaja nisu svi bili zadovoljni. Neki od visokih čelnika organizacije od koji
su neki bili po zvanju rangirani iznad Kancho Matsuia bili su povređeni
njegovim imenovanjem za vođu. Došlo je do raspada prvoformirane IKO
organizacije, a u godinama koje su usledile formirane su nove*. Nastale su
organizacije na čijem čelu su japanski učenici Mas Oyame : IKO 1 - Shihan
Akiyoshi Matsui 8. Dan, IKO 2 - Shihan Kenji Midori 7. Dan, IKO 3 - Shihan
Yoshikazu Matsushima 9. Dan, IKO 4 - Shihan Toru Tezuka 8. Dan (2000. godine),
IKO 5 - Kancho Kazuyuki Hasegawa (2001. godine), IKO - 6 Kancho Hatsuo Royama
8. Dan (2003. godine), IKO – 7 Shihan Susumu Miyake 7. Dan. Svaka od ovih
organizacija tvrdi da je ona pravi naslednik učenja Mas Oyame. Između sebe
širom sveta vode borbu za većom dominacijom u populaciji kyokushin praktičara.
Zajedničko za ove organizacije jeste da se sve izjašnjavaju da svoje članove
uče kyokushinu na tradicionalni način na koji je to radio Mas Oyama.
Kancho
Akiyoshi Matsui je čovek koji je još u ranoj mladosti izgradio reputaciju
izuzetno sposobnog borca koga očekuje blistava karijera.. Zbog veštine i
izrazite individualnosti nazivaju ga jedinstvenim genijem kyokushina koji se
retko rađa. Učeći u dojo-u nesvakidašnjom posvećenošću treningu usavršio je
izvođenje tehnike do te mere da ga smatraju jednim od najvećih tehničara
kyokushina ikada. Savršena tehnika omogućila mu je da izgradi superioran stil
borbe koji borci širom sveta proučavaju analizirajući snimke njegovih borbi.
Omiljene tehnike kojima je završavao borbe ippon-om bile su jodan mawashi geri
i jodan ushiro mawashi geri. Prijatelj Kancho Matsuia, Kojima Kazushi za
njega kaže da je bio prava mašina za trening, da je voleo da vozi svoj BMW i
da dobro jede.
Ono što je
Mas Oyama znao da prepoznao kod Kancho Matsuia nisu bili samo kvaliteti
kyokushin genija već i kvaliteti genija za menadžment i preduzetništvo. To je
izgleda presudilo da baš njemu poveri vođstvo međunarodne organizacije sa
višemilionskim članstvom. Kancho Matsui je ukazano poverenje vrlo brzo
opravdao. Već posle dva meseca od preuzimanja liderske pozicije, juna 1994.
godine, organizuje 11-ti All Japan Weight Tournament. Iste godine u novembru
mesecu organizuje 27. All Japan Championships kome prisustvuje preko 16.000
gledalaca. Naredne, 1995. godine, organizuje izuzetno uspešan 6-ti World Open
Karate Turnament na kome učestvuje 168 takmičara iz celog sveta pred više od
25.000 gledalaca. Takođe osmišljava i sprovdi organizaciju niza novih događanja
u svetu kyokushina kao što su : World Cup - Team Karate Championships, Women's
World Karate Championships, World Weight Category Karate Championships,
International Senior Karate Championships, International Kata Championships i
International Youth Karate Championships. Najveće, najpoznatije i najcenjenije
događanje u svetu borilačkih veština koje je ikada viđeno World Open Karate
Tournament, velika zaostavština Mas Oyame, nastavljeno je da se organizuje i
dalje svake četvrte godine svaki sledeći put sve uspešnije.
Danas je
IKO Kyokushin-kaikan najveća karate organizacija sa više od 12 miliona članova
u 125 zemalja sveta. Kancho Matsui, čovek vizije, upravlja njome iz sedišta
“Hombu Dojo” na adresi 2-38-1, Nishi-Ikebukuro, Toshima-ku, Tokio. Svake godine
putuje širom sveta podučavajući i šireći duh kyokushina nastavljajući putem Mas
Oyame.
*Nezadovoljni članovi porodice i deo visokih članova “izvorne” IKO
organizacije Mas Oyaminom poslednjom voljom pokreću sudski postupak. Građanska parnica radi utvrđivanja prava
nasledstva završena je 2003. godine presudom da organizacija koju vodi Kancho
Matsui nema isključivo pravo nad kyokushin imenom, pečatom i drugim zaštitnim
simbolima.
Izvori :
Nenad Simić
MASUTATSU OYAMA čovek podviga, Beograd, 2009.
Slike preuzete sa :
2, 3 - http://pruebadeimportacin.blogspot.com/2009/11/viii-kancho-shokei-matsui.html
osu!
ОдговориИзбриши