PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


недеља, 12. мај 2013.

IBUKI


Disanje je važan deo fizičke ali i mentalne aktivnosti čoveka. Uticaj na primenu vežbi disanja u karateu imali su budizam i joga. Masutatsu Oyama je smatrao da su vežbe disanja jedan od najvažnijih elemenata treninga tako da su u znatnoj meri zastupljene u kyokushinu. Njegovo mišljenje je bilo da ljudi prilikom disanja koriste samo 70 % kapaciteta pluća i da upražnjavanje vežbi disanja to može da poboljša. Naročitu pažnju posvetio je Ibukiu koji može da se izvodi samostalno, uz neku od tehnika ili u sklopu kate. Značaj koji je za njega imao Ibuki vidimo po tome što je zastupljen u svim majstorskim katama kyokushina, a u katama Sanchin i Tensho čini osnovu izvođenja.



Ibuki sankai je vežba – tehnika disanja u Kyokushinkai karateu. Povećava kapacitet pluća i snaži celokupno telo. Pre nego što pristupite vežbanju morate svesno prihvatiti načela izvođenja :

-         potpuna opuštenost pre izvođenja
-         odsustvo svesnog pokušaja da se proizvede zvuk
-         centar izometrične kontrakcije iz kojeg se kontrakcija širi prema svim kontrolisanim mišićima tela je donji stomak


IBUKI SANKAI :

1. Yoi dachi je pripremni položaj. Telo je u uspravnom položaju i potpuno opušteno. Ruke sa formiranim pesnicama su ispružene prema podu, malo odmaknute od tela i malo ispred njega. Glava je u prirodnom položaju sa pogledom prema napred i taj položaj zadržava tokom čitave vežbe.




2. Napravimo brzi udah na nos udišući maksimalnu količinu vazduha. Simultano sa udahom podignemo otvorene šake u visini glave tako da desni otvoreni dlan “gleda” prema levom obrazu, a levi prema desnom. Podlaktice su ukrštene tako da je desna bliža telu, dok se leva naslanja na nju. Laktovi nisu preterano odaljeni od tela. Pokrete ruku ne sme da prati podizanje ramena. Udah se završava istovremeno sa završetkom pokreta podizanja ruku. 
(Da proverite da li dobro udišete stavite otvorenu šaku na donji stomak pre udaha i gledajte u nju. Udahnite duboko. Ako vam se šaka primetno pomerila prema napred napravili ste dobar udah. Ako nije, niste udahnuli dovoljno vazduha i nećete moći vežbu da izvedete kvalitetno.)




3. Usporeni izdisaj kreće istovremeno sa početkom pokreta spuštanja ruku u početni položaj. Snažnom kontrakcijom mišića stomaka vazduh se iz pluća potiskuje prema grlu i kroz usta izlazi napolje. Zvuk koji se čuje nije posledica svesnog delovanja. Snažno potisnut vazduh kontrakcijom mišića dijafragme i stomaka prolazi kroz grlo čiji smo otvor smanjili tako da zvuk koji se dobije možemo da uporedimo sa zvukom koji se dobije kada se otvori boca gasa pod pritiskom. (Gas slobodno prolazi kroz otvor boce, ne nailazi ni na nikakvu prepreku, nema nikakvog piska. Zvuk koji se čuje je posledica prolaska gasa pod velikim pritiskom kroz mali otvor.) Da bi smo obezbedili slobodan prolaz vazduhu usta otvorimo, a jezik snažno gurnemo napred na donje prednje zube.
Pogrešno je prvo kontrakovati pesnice i mišiće ruku. Kontrakcija mora da krene iz donjeg stomaka koji japanci nazivaju Tanden (smatraju ga prebivalištem duše). On je centar iz kojeg se izometrična kontrakcija širi celim telom. Kontrakuju se svi mišići koje smo u stanju da voljno kontrolišemo. Izdisaj je u službi povećanja stepena kontrakcije. 




4. Poslednju količinu vazduha izbacimo u trenutku završnog pokreta ruku dodatnom brzom kontrakcijom mišića donjeg stomaka kojom “podignemo” karlicu napred na gore što se primeti pomeranjem čvora pojasa. Povećani pritisak vazduha na grlo prouzrokuje kratki zvuk koji se čuje kao “Ka”. To je momenat kada je kontrakcija celokupnog tela na vrhuncu.





5. Završni položaj – opuštanje.




Vežbe disanja su ne retko zanemareni deo treninga u odnosu na važnost koju imaju u fizičkim i mentalnim aktivnostima. Zato je vrlo važno praktikovati kate Sanchin i Tensho. Ne samo da primenom Ibukia u ovim katama jačamo dijafragmu kao i ostale mišiće, već takođe učimo ispravan postupak disanja.
Praktikovanjem ibukia kroz izvođenje ovih kata uz pomoć instruktora koji nas udara naučićemo da kontrakciju izvršimo snažno i u pravo vreme. Ovakav metod vežbanja pomoći će nam i da formiramo jak mentalni stav koji će nam vremenom omogućiti da postanemo otporni na bol.


Obratite pažnju da je ideja izvođenja u postepenom povećanju stepena kontrakcije mišića. Pogrešno je ibuki izvoditi tako da kontrakciju mišića izvedete na samom početku izdisaja, trenutno i u maksimalnom obimu, pa zatim nastavite sa izdisajem uz zadržavanje maksimalne kontrakcije. U tom slučaju doći će do povečanja krvnog pritiska. Poznato nam je iz svakodnevnog života da kada trebamo da uložimo maksimalan napor snage u neki pokret (dizanje, guranje, bacanje…) prvo duboko udahnemo. Maksimum snage postižemo tek u drugoj polovini izdisaja što se poklapa sa pravilima fizike.







Kao pomoćna vežba za poboljšanje ibukia može korisno poslužiti izvođenje skleka. Iz početne pozicije brzo spustite grudi prema podu sa maksimalnim udahom. Uz ibuki krenite da se podižete tako da postepeno povećavate stepen kontrakcije celokupne muskulature koja treba da dostigne maksimum u završnici pokreta.





Literatura :

D. C. Cook : POWER KARATE, volume I, Upsala 1985.








Нема коментара:

Постави коментар