Disanje je važan deo fizičke ali i mentalne aktivnosti čoveka. Uticaj na primenu vežbi disanja u karateu imali su budizam i joga. Masutatsu Oyama je smatrao da su vežbe disanja jedan od najvažnijih elemenata treninga tako da su u znatnoj meri zastupljene u kyokushinu. Njegovo mišljenje je bilo da ljudi prilikom disanja koriste samo 70 % kapaciteta pluća i da upražnjavanje vežbi disanja to može da poboljša. Naročitu pažnju posvetio je Ibukiu koji može da se izvodi samostalno, uz neku od tehnika ili u sklopu kate. Značaj koji je za njega imao Ibuki vidimo po tome što je zastupljen u svim majstorskim katama kyokushina, a u katama Sanchin i Tensho čini osnovu izvođenja.
Ibuki
sankai je vežba – tehnika disanja u Kyokushinkai karateu. Povećava kapacitet
pluća i snaži celokupno telo. Pre nego što pristupite vežbanju morate svesno
prihvatiti načela izvođenja :
-
potpuna
opuštenost pre izvođenja
-
odsustvo
svesnog pokušaja da se proizvede zvuk
-
centar
izometrične kontrakcije iz kojeg se kontrakcija širi prema svim kontrolisanim
mišićima tela je donji stomak
IBUKI
SANKAI :
1.
Yoi dachi je pripremni položaj. Telo je u uspravnom položaju i potpuno
opušteno. Ruke sa formiranim pesnicama su ispružene prema podu, malo odmaknute
od tela i malo ispred njega. Glava je u prirodnom položaju sa pogledom prema
napred i taj položaj zadržava tokom čitave vežbe.
2.
Napravimo brzi udah na nos udišući maksimalnu količinu
vazduha. Simultano sa udahom podignemo otvorene šake u visini glave tako da
desni otvoreni dlan “gleda” prema levom obrazu, a levi prema desnom. Podlaktice
su ukrštene tako da je desna bliža telu, dok se leva naslanja na nju. Laktovi
nisu preterano odaljeni od tela. Pokrete ruku ne sme da prati podizanje ramena.
Udah se završava istovremeno sa završetkom pokreta podizanja ruku.
(Da
proverite da li dobro udišete stavite otvorenu šaku na donji stomak pre udaha i
gledajte u nju. Udahnite duboko. Ako vam se šaka primetno pomerila prema napred
napravili ste dobar udah. Ako nije, niste udahnuli dovoljno vazduha i nećete
moći vežbu da izvedete kvalitetno.)
3.
Usporeni izdisaj kreće istovremeno sa početkom pokreta spuštanja ruku u početni
položaj. Snažnom kontrakcijom mišića stomaka vazduh se iz pluća potiskuje prema
grlu i kroz usta izlazi napolje. Zvuk koji se čuje nije posledica svesnog
delovanja. Snažno potisnut vazduh kontrakcijom mišića dijafragme i stomaka
prolazi kroz grlo čiji smo otvor smanjili tako da zvuk koji se dobije možemo da
uporedimo sa zvukom koji se dobije kada se otvori boca gasa pod pritiskom. (Gas
slobodno prolazi kroz otvor boce, ne nailazi ni na nikakvu prepreku, nema
nikakvog piska. Zvuk koji se čuje je posledica prolaska gasa pod velikim
pritiskom kroz mali otvor.) Da bi smo obezbedili slobodan prolaz vazduhu usta
otvorimo, a jezik snažno gurnemo napred na donje prednje zube.
Pogrešno
je prvo kontrakovati pesnice i mišiće ruku. Kontrakcija mora da krene iz
donjeg stomaka koji japanci nazivaju Tanden (smatraju ga prebivalištem duše).
On je centar iz kojeg se izometrična kontrakcija širi celim telom. Kontrakuju
se svi mišići koje smo u stanju da voljno kontrolišemo. Izdisaj je u službi
povećanja stepena kontrakcije.
4.
Poslednju količinu vazduha izbacimo u trenutku završnog pokreta ruku dodatnom
brzom kontrakcijom mišića donjeg stomaka kojom “podignemo” karlicu napred na
gore što se primeti pomeranjem čvora pojasa. Povećani pritisak vazduha na grlo
prouzrokuje kratki zvuk koji se čuje kao “Ka”. To je momenat kada je
kontrakcija celokupnog tela na vrhuncu.
5. Završni položaj – opuštanje.
Vežbe
disanja su ne retko zanemareni deo treninga u odnosu na važnost koju imaju u
fizičkim i mentalnim aktivnostima. Zato je vrlo važno praktikovati kate Sanchin
i Tensho. Ne samo da primenom Ibukia u ovim katama jačamo dijafragmu kao i
ostale mišiće, već takođe učimo ispravan postupak disanja.
Praktikovanjem
ibukia kroz izvođenje ovih kata uz pomoć instruktora koji nas udara naučićemo
da kontrakciju izvršimo snažno i u pravo vreme. Ovakav metod vežbanja pomoći će
nam i da formiramo jak mentalni stav koji će nam vremenom omogućiti da
postanemo otporni na bol.
Obratite
pažnju da je ideja izvođenja u postepenom povećanju stepena kontrakcije mišića.
Pogrešno je ibuki izvoditi tako da kontrakciju mišića izvedete na samom početku
izdisaja, trenutno i u maksimalnom obimu, pa zatim nastavite sa izdisajem uz
zadržavanje maksimalne kontrakcije. U tom slučaju doći će do povečanja krvnog
pritiska. Poznato nam je iz svakodnevnog života da kada trebamo da uložimo
maksimalan napor snage u neki pokret (dizanje, guranje, bacanje…) prvo duboko
udahnemo. Maksimum snage postižemo tek u drugoj polovini izdisaja što se
poklapa sa pravilima fizike.
Kao
pomoćna vežba za poboljšanje ibukia može korisno poslužiti izvođenje skleka. Iz
početne pozicije brzo spustite grudi prema podu sa maksimalnim udahom. Uz ibuki
krenite da se podižete tako da postepeno povećavate stepen kontrakcije
celokupne muskulature koja treba da dostigne maksimum u završnici pokreta.
Literatura :
D. C. Cook : POWER KARATE, volume I, Upsala 1985.
Нема коментара:
Постави коментар