PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


недеља, 30. август 2009.

PREDLOG KLUPSKIH DOKUMENATA

Svi članovi kluba su i članovi Skupštine kluba što podrazumeva obavezu da učestvuju u klupskim aktivnostima. U ovom slučaju obaveza je da kroz komentar na kraju teksta daju svoje mišljenje o dole prikazanim dokumentima.

Amblem kluba

Pristupnica

Memorandum

Zahvaljujem sinu Aleksi na vremenu, trudu i znanju koje je uložio u izradi ovih dokumenata!

четвртак, 27. август 2009.

KIHON KATA SONO ICHI


▪ Yoi dachi 
▪ Levu nogu pomerimo u levo za 90° - Hidari Zenkutsu dachi / Hidari Gedan barai
▪ U mestu Migi Chudan Gyaku tsuki
▪ U mestu okret za 180° - Migi Zenkutsu dachi / Migi Gedan barai
▪ U mestu Hidari Chudan Gyaku tsuki
▪ Levu nogu pomerimo u levo za 90° - Hidari Zenkutsu dachi / Hidari Gedan barai
▪ U mestu Migi Chudan Gyaku tsuki
▪ U mestu okret za 180° - Migi Zenkutsu dachi / Migi Gedan barai
▪ U mestu Hidari Chudan Gyaku tsuki
▪ U mestu okret za 180° - Hidari Zenkutsu dachi / Hidari Gedan barai
▪ U mestu Migi Chudan Gyaku tsuki
▪ Desnu nogu pomerimo u desno za 90° - Migi Zenkutsu dachi / Migi Gedan barai
▪ U mestu Hidari Chudan Gyaku tsuki
▪ U mestu okret za 180° - Hidari Zenkutsu dachi / Hidari Gedan barai
▪ U mestu Migi Chudan Gyaku tsuki
▪ Desnu nogu pomerimo u desno za 90° - Migi Zenkutsu dachi / Migi Gedan barai
▪ U mestu Hidari Chudan Gyaku tsuki
▪ U mestu okret za 180° - Hidari Zenkutsu dachi / Hidari Gedan barai
▪ U mestu Migi Chudan Gyaku tsuki
▪ U mestu okret za 180° - Migi Zenkutsu dachi / Migi Gedan barai
▪ U mestu Hidari Chudan Gyaku tsuki Kiai
▪ Naore (Levom nogom napred)



U izvođenju se koriste sledeće tehnike : stav Yoi dachi i Zenkutsu dachi, blok Seiken gedan barai i udarac Gyaku tsuki u visini Chudan-a. Svakom vezanom izvođenju bloka i udarca prethodi promena pravca stava čime se uvežbava osećaj ravnoteže i koordinacija pokreta. Pažnju treba obratiti na disanje koje mora biti u skladu sa izvođenjem tehnika. Svi delovi izvođenja (promena pravca stava, blok i udarac) moraju biti izvedeni u kontinuitetu istim ritmom od početka do kraja.

Cilj vežbanja Kihon kata je da početnici koji su tek stupili na put učenja shvate osnovne principe izvođenja što će im dati čvrstu osnovu za dalje napredovanje preko učeničkih Taikiyoku i Pinan do Majstorskih Kata.


недеља, 23. август 2009.

KYOKUSHIN KIHON WAZA – OSNOVNE TEHNIKE KYOKUSHINA



Dachi waza – Stavovi



Heisoku dachi – Stav skupljenih stopala
Musubi dachi – Stav spojenih peta
Shizentai dachi – Prirodni stav
Heiko dachi – Stav paralelnih stopala
Yoi dachi – Pripremni stav
Uchi hachiji dachi – Pete su paralelne, a stopala usmerena ka unutra
Soto hachiji dachi – Pete su paralelne, a stopala usmerena ka spolja
Sanchin dachi – Stav peščanog sata
Moro ashi dachi – Jedno stopalo pomereno napred iz stava paralelnih stopala
Kiba dachi – Stav jahača
Shiko dachi – Sumo stav / Stav medveda
Zenkutsu dachi – Prednji stav
Kokutsu dachi – Zadnji stav
Neko ashi dachi – Stav mačke
Kake dachi / Kake ashi dachi – Kuka stav
Tsuru ashi dachi – Stav ždrala
Soshin dachi – Stav u čučnju
Ippon hiza dachi / Hiza dachi – Stav sa jednim kolenom na podu
Kumite dachi Borbeni stav  


Te waza - Tehnike koje se izvode rukama


Uke waza – Tehnike blokova


Seiken jodan uke – Visoki blok (Šaka formira Seiken)
Seiken mae gedan barai – Niski blok prema napred (Šaka formira Seiken)
Seiken yoko gedan barai – Niski blok u stranu (Šaka formira Seiken)
Seiken mawashi gedan barai – Niski blok izveden kružnim pokretom (Šaka formira Seiken)
Seiken uchi uke (chudan) – Srednji blok izveden pokretom iznutra prema spolja (Šaka formira Seiken)
Seiken morote uchi uke (chudan) – Obostrani srednji blok izveden pokretima iznutra prema spolja
Seiken soto uke (chudan) – Srednji blok izveden pokretom spolja prema unutra (Šaka formira Seiken)
Seiken juji uke (jodan, gedan) – Blok ukrštenim rukama (Šake formiraju Seiken)
Shuto mawashi uke – Kružni blok bridom dlana
Shuto mae mawashi uke – Obostrani kružni blok bridovima dlanova
Shuto jodan uke – Visoki blok (Šaka formira Shuto)
Shuto uchi uke (jodan, chudan) – Srednji blok izveden pokretom iznutra prema spolja (Šaka formira Shuto)
Shuto soto uke (chudan) – Srednji blok izveden pokretom spolja prema unutra (Šaka formira Shuto)
Shuto mae gedan barai – Niski blok prema napred (Šaka formira Shuto)
Shuto yoko gedan barai – Niski blok u stranu (Šaka formira Shuto)
Shuto juji uke (jodan, gedan) – Blok ukrštenim rukama (Šaka formira Shuto)
Shotei uke (jodan, chudan, gedan) – Blok korenom dlana
Shotei morote uke (jodan, gedan) – Obostrani blok korenima dlanova
Hiji uke (jodan, chudan, gedan) – Blok laktom
Kake uke (jodan, chudan) – Blok “kukom” koju napravi zglob šake
Kake morote uke (jodan, chudan) – Obostrani blok “kukama” koje naprave zglobovi šaka
Haito uchi uke (chudan) – Srednji blok izveden pokretom iznutra prema spolja (Šaka formira Haito)
Haito morote uchi uke (chudan) – Obostrani srednji blok izveden pokretom iznutra prema spolja (Šaka formira Haito)
Osae uke (chudan) – Blok dlanom otvorene šake prema dole
Koken uke (jodan, chudan, gedan) – Blok gornjom površinom savijenog zgloba šake
Enkei gyaku tsuki – Kružni blok u Zenkutsu dachi-u sa vezanim Gyaku tsuki-em
Kake wake uke – Razdvajajući blok pokretom ruku iznutra prema spolja
Kosa uke/Chudan uchi uke & Gedan barai – Chudan uchi uke & Gedan barai izvedeni istovremeno


Tsuki waza – Udarci koji se izvode “čelom” pesnice

Choku tsuki (jodan, chudan, gedan) – Direktan udarac prema napred (Heiko dachi, Kiba dachi)
Seiken oi tsuki (jodan, chudan, gedan) – Direktan udarac prema napred prednjom rukom stava u iskoraku
Seiken morote tsuki (jodan, chudan, gedan ili kombinacija dve visine) – Istovremeni obostrani direktni udarac prema napred
Seiken gyaku tsuki (jodan, chudan, gedan) – Direktan udarac prema napred zadnjom rukom stava
Seiken age tsuki – Udarac putanjom prema gore u bradu
Seiken mawashi tsuki(uchi) (jodan, chudan) – Kružni udarac prema napred
Kagi tsuki – “Kuka” udarac u telo (Palac pesnice prema nama)
Seiken shita tsuki – Udarac u telo putanjom na gore
Oroshi tsuki – Udarac u telo putanjom na dole
Jun tsuki (jodan, chudan, gedan) – Udarac prednjom rukom u kretanju u stranu (Kiba dachi)
Tate tsuki (jodan, chudan, gedan) – Udarac pesnicom (Seiken) čiji je mali prst okrenut prema podu
Kizami tsuki – Bod udarac prednjom rukom stava
Yama tsuki – Istovremeni obostrani udarac gde su pesnice na istoj vertikalnoj liniji okrenute prstima jedna drugoj
Juji tsuki – Udarac ukrštenim rukama


Uchi waza – Udarci čija udarna površina nije “čelo” pesnice. Izuzetak su Seiken ago uchi i Furi uchi

Seiken ago uchi – Direktan udarac u bradu “čelom” pesnice iz pozicije dignutih ruku u gard (Prsti pesnice prema dole)
Furi uchi – “Kuka” udarac pesnicom u leđa protivnika ispred nas (Palac pesnice prema podu)

Tettsui yoko uchi (jodan, chudan, gedan) – Udarac dnom pesnice u stranu (Prsti pesnice prema dole)
Tettsui hizo uchi – Kružni udarac prema napred putanjom na dole dnom pesnice u telo (Prsti pesnice prema gore)
Tettsui komekami – Kružni udarac dnom pesnice u bočnu stranu glave (Prsti pesnice prema gore)
Tettsui oroshi ganmen uchi – Udarac dnom pesnice putanjom na dole po licu (Mali prst ka podu)
Uraken ganmen uchi – Udarac prema napred gornjom stranom pesnice u lice (Prsti pesnice prema nama)
Uraken oroshi ganmen uchi – Udarac prema napred gornjom stranom pesnice putanjom na dole u lice (Prsti pesnice prema nama)
Mae uraken yoko uchi (jodan, chudan, gedan) – Udarac gornjom stranom pesnice prema napred sa strane (Mali prst prema podu)
Uraken yoko uchi (jodan) – Bočni udarac gornjom stranom pesnice u glavu (Mali prst prema podu)
Uraken mawashi uchi (jodan) – Kružni udarac prema napred gornjom stranom pesnice u glavu (Palac prema dole)
Uraken sayu ganmen uchi (jodan) – Bočni udarac gornjom stranom pesnice u glavu (Prsti prema gore)
Uraken hizo uchi – Bočni udarac gornjom stranom pesnice u telo (Mali prst prema podu)
Shuto uchi uchi (jodan, chudan) – Udarac bridom dlana prema napred putanjom iznutra ka spolja (Dlan prema podu)
Shuto sakotsu uchi – Udarac bridom dlana putanjom na dole prema napred u ključnu kost (Mali prst ka podu)
Shuto yoko ganmen uchi – Udarac bridom dlana prema napred u bočnu stranu glave (Dlan prema gore)
Shuto sakotsu uchi komi – Udarac bridom dlana prema napred u ključnu kost (Prsti prema gore)
Shuto hizo uchi – Kružni udarac bridom u telo prema napred putanjom na dole (Dlan prema gore)
Yonhon nukite (jodan, chudan) – Bod udarac vrhovima prstiju
Nihon nukite / Me tsuki – Bod udarac vrhovima kažiprsta i srednjeg prsta u oči
Ippon nukite – Bod udarac vrhom kažiprsta
Hiji ate (jodan, chudan) – Kružni udarac laktom prema napred (Prsti pesnice prema podu)
Hiji mae ate (jodan, chudan) – Udarac laktom prema napred putanjom na gore (Prsti pesnice prema podu)
Hiji age ate (jodan, chudan) – Udarac laktom prema napred putanjom na gore (Prsti pesnice na unutra)
Hiji oroshi ate – Udarac laktom putanjom prema dole (Prsti pesnice prema nama)
Hiji ushiro ate (chudan) – Udarac laktom prema nazad (Prsti pesnice prema gore)
Haito uchi (jodan, chudan, gedan) – Udarac bridom dlana kod palca
Haito morote uchi (jodan, chudan) – Obostrani udarac bridovima dlanova kod palca
Shotei Uchi (jodan, chudan, gedan) – Udarac korenom dlana
Hira ken tsuki (jodan, chudan) – Direktan udarac prema napred prvim zglobom savijenih prstiju
Hira ken mawashi uchi (jodan) – Kružni udarac prema napred površinom korena dlana i zglobova savijenih prstiju
Hira ken oroshi ganmen uchi – Udarac prvim zglobom savijenih prstiju po licu putanjom prema dole
Haishu uchi (jodan, chudan) – Udarac nadlanicom
Ryuto ken tsuki (jodan, chudan) – Direktan udarac “Pesnicom zmajeve glave”
Oya yubi ken (jodan, chudan) – Udarac zglobom savijenog palca
Hitosashi yubi ken (jodan, chudan, gedan) – Udarac prvim zglobom savijenog kažiprsta
Nakayubi ippon ken (jodan, chudan) – Udarac prvim zglobom savijenog srednjeg prsta koji štrči iz pesnice
Koken uchi (jodan, chudan, gedan) – Udarac gornjom površinom savijenog zgloba šake
Toho uchi (jodan) – Udarac polukružnom unutrašnjom površinom savijenog kažiprsta i palca
Keiko uchi (jodan) – Udarac vrhovima skupljenih prstiju


Ashi waza – Nožne tehnike


Geri waza – Udarci nogama

Hiza ganmen geri – Udarac kolenom u lice
Mae hiza geri (chudan, gedan) – Udarac kolenom prema napred
Mawashi hiza geri (jodan, chudan) – Kružni udarac kolenom prema napred
Kin geri / Kinteki geri – Udarac risom stopala među noge
Mae geri chusoku (jodan, chudan) – Udarac prema napred prednjim delom tabana
Mae chusoku keage – Udarac prednjim delom stopala trzajem ispružene noge putanjom na gore
Mae geri kakato (jodan, chudan, gedan) – Udarac petom prema napred
Soto teisoku mawashi keage – Visoki udarac trzajem ispružene noge pokretom spolja na unutra
Uchi haisoku mawashi keage – Visoki udarac trzajem ispružene noge pokretom iznutra ka spolja
Mawashi geri chusoku (jodan, chudan, gedan) – Kružni udarac prednjim delom tabana prema napred
Mawashi geri haisoku (jodan, chudan, gedan) – Kružni udarac risom stopala prema napred
Mawashi geri sune (chudan, gedan) – Kružni udarac potkolenicom prema napred
Jodan tate kubi mawashi geri / Tate kubi geri – “Brazilski” visoki kružni udarac nogom prema dole u vrat
Kake geri chusoku (jodan, chudan, gedan) – Kružni udarac prednjim delom tabana prema napred pokretom iznutra prema spolja
Kake geri kakato (jodan, chudan, gedan) – Kružni udarac petom prema napred pokretom iznutra prema spolja
Kansetsu geri – Udarac bridom stopala u koleno
Yoko geri (jodan, chudan) – Udarac bridom stopala u stranu
Yoko sokuto keage – Udarac bridom stopala trzajem ispružene noge u stranu putanjom prema gore
Ushiro kakato geri (jodan, chudan, gedan) – Udarac petom prema nazad
Ushiro kakato mawashi geri (jodan, chudan, gedan) – Kružni udarac petom iz okreta prema napred
Ushiro haisoku mawashi keage (jodan, chudan, gedan) – Visoki kružni udarac gornjim delom stopala ispružene noge prema napred iz okreta
Age kakato ushiro geri – Udarac petom u nazad naglašenim pokretom iz kolena na gore
Oroshi soto kakato geri – Visoki udarac petom prema dole putanjom spolja na unutra
Oroshi uchi kakato geri – Visoki udarac petom prema dole putanjom iznutra ka spolja
Jodan uchi haisoku geri – Visoki udarac prema napred gornjom stranom stopala putanjom sličnom kod izvođenja šamara nadlanicom


Tobi geri waza – Udarci nogom u skoku

Tobi hiza ganmen geri – Udarac u skoku kolenom u lice
Tobi mawashi hiza geri (jodan, chudan) – Kružni udarac u skoku kolenom prema napred
Tobi mae geri – Direktan udarac prema napred u skoku
Tobi nidan geri – Dvostruki udarac u skoku
Tobi mawashi geri – Kružni udrac prema napred u skoku
Tobi ushiro mawashi geri – Kružni udarac petom prema napred sa okretom u skoku
Tobi yoko geri – Udarac u stranu bridom stopala u skoku
Tobi ushiro geri – Direktan udarac petom prema napred sa okretom u skoku
Tobi kake geri – Kružni udarac u skoku prema napred pokretom iznutra prema spolja
Yoko domawashi kaiten geri – Požrtvovani udarac koji se izvodi petom okretom tela u skoku sa padom na stranu
Mae (Tate) domawashi kaiten geri – Požrtvovani udarac koji se izvodi petom okretom tela u skoku sa padom direktno prema napred


Ashi uke – Nožni blokovi

Sune uke (Mae / Soto / Uchi-Nakae) – Blok potkolenicom (Prednji / Spoljašnji / Unutrašnji)
Kaji uke (Mae / Soto / Uchi-Nakae) – Blok butinom (Prednji / Spoljašnji / Unutrašnji)
Hiza uke (Mae / Soto / Uchi-Nakae) – Blok kolenom (Prednji / Spoljašnji / Unutrašnji)
Teisoku soto mawashi uke – Unutrašnji kružni blok unutrašnjom stranom stopala
Haisoku uchi mawashi uke – Spoljašnji kružni blok spoljašnjom stranom stopala


Ashi barai – Nožno “čišćenje”


Atama tsuki / Zutsuki waza – Udarci glavom


Mae atama tsuki – Udarac glavom prema napred
Yoko atama tsuki – Udarac glavom u stranu
Ushiro atama tsuki – Udarac glavom prema nazad


Napomena : Postoje razlike među školama Kyokushina u nazivima tehnika!

недеља, 16. август 2009.

UDARNE POVRŠINE

Udarne površine su delovi tela preko kojih se prazni energija pokreta prilikom izvođenja blokova i udaraca.

Kao borilačka veština Karate je nastao iz potrebe da se u nesigurnim vremenima odbrani život i imovina. Zbog čestih zabrana nošenja oružja moralo se sopstveno telo pretvoriti u ubojito oružje. Osvajačke vojske i razbojničke horde su bile dobro opremljene i naoružane. Golorukom narodu nije ostalo ništa drugo nego da vežbanjem ojača udarne površine kako bi i kroz oklop naneli povredu. Preciznim udarcem u vitalnu tačku onesposobili bi ili ubili napadača. Razvitkom civilizacije nesigurnost opstanka se smanjila, a sa njom i potreba za vežbanjem smrtonosnih tehnika. Mnoge veštine borenja su svoje tehnike redukovale i prilagodile pravilima sportskog takmičenja. Zbog humanizacije sportskog borenja broj udarnih površina na takmičenjima je ograničen.
Sa tradicionalnog stanovišta koji Karate tretira kao veštinu celo telo je oružje. Ipak udarne površine uslovno možemo podeliti u dve grupe. Prva grupa pripada gornjim, a druga donjim ekstremitetima. Većina njih se koristi i u tehnikama odbrane i u tehnikama napada. Kroz istoriju nastanka Karatea primečujemo da se u kineskom periodu razvoja ručna tehnika zasnivala na udarnim površinama otvorene šake. Škole su inspiraciju za tehnike, kretanja i način borbe pronalazile u životinjama čije su pokrete u borbi imitirali. “Tigrova kandža”, “Leopardova šapa”, “Ždralov kljun” samo su neke od udarnih površina nastale u tom periodu. Sa prelaskom veštine na tlo ostrva Okinawa na kome su postavljeni temelji modernog Karatea počinju da se forsiraju tehnike sa zatvorenom šakom.
Udarne površine kao što su koleno, lakat, peta, koren dlana ili dno pesnice predstavljaju prirodna oružja. Njima se može udariti bez neke posebne pripreme tako da se iz tog razloga najviše primenjuju u tehnikama samoodbrane.
Pravilo je da kada se počne sa vežbanjem u paru svaki jači kontakt sa partnerom prouzrokuje bol i ostavi vidne tragove na koži u obliku oderotina, crvenila, modrica ili hematoma. Neophodno je da se posebnim vežbama udarne površine (telo) pripreme kako ne bi došlo do povreda kože, krvnih sudova, zglobova, ligamenata, tetiva ili kostiju. Sklekovi su osnovna vežba gde se jačaju zglobovi i neke od udarnih površina ruke. Mogu da se izvode na više načina : osloncem na dlanove, pesnice, nadlanice ili prste (5, 3, 2 ili 1). U tradiciji Karatea Makiwara je osnovna sprava na kojoj se vežbaju udarne površine. U prošlosti su se koristile posude sa graškom, pirinčem, peskom, metalnom piljevinom i sličnim sadržajima za izvođenje udaraca rukom. U današnje vreme najviše se koriste razne vrste džakova i fokusera. Ozbiljan rad na jačanju udarnih površina zahteva tretman naročitim biljnim mastima i uljima pre i posle treninga. Ovi preparati se mogu nabaviti u specijalnim Budo radnjama. Kao preventiva sprečavanju povreda obavezno je pre samog vežbanja dobro zagrejati celo telo. Naročitu pažnju treba posvetiti predelu udarne površine gde treba masažom (trljanjem) pojačati cirkulaciju. Redovnim dugogodišnjim vežbama udarne površine će ojačati i bez ikakvih problema moći će te lomiti crepove, daske, cigle, blokove, kamenje, čak i komade gvožđa. Međutim to ima i svoju cenu. Udarne površine će ogrubeti i verovatno će doći do izvesnih deformacija.
Udarne površine u Karateu su u direktnoj vezi sa učenjem tehnika udaraca i blokova. Imaju uticaj na terminologiju jer se tehnike udaraca delom ruke koji nije pesnica nazivaju po udarnoj površini : Shuto uchi, Haito uchi, Haishu uchi itd. Takođe imaju udela i u klasifikaciji tehnika.
Kyokushinkai veliku pažnju poklanja realnosti izvođenja tehnike koja se ogleda kroz praktikovanje testa lomljenja – Tameshiwari. Učenici su obavezni da na ispitima polome određeni broj dasaka udarnim površinama predviđenim zvanjem za koje polažu. Na takmičenjima borci su obavezni da pre borbe polome određeni minimum dasaka. Udarne površine kojima moraju da izvedu udarce su Seiken, Shuto, Hijji/Enpi i Sokuto. Takmičar koji polomi veći broj dasaka (zbir sva četiri lomljenja) u situaciji nerešene borbe odnosi pobedu.


Ruke

Seiken – Čelo stisnute pesnice. Odnosi se samo na površinu savijenog kažiprsta i srednjeg prsta. Svi prsti šake se ispruže jedan uz drugi. Palac se odvoji da bude u istoj ravni sa dlanom. Prsti se savijaju vrhovima prema dlanu, zglob po zglob, počevši od malog prsta do kažiprsta. Vrhovima se pritisnu na dlan tako da se nokti ne vide. Palac se savije i položi preko savijenog kažiprsta i srednjeg prsta. Važno je da su nadlanica pesnice i gornja strana podlaktice povezane zamišljenom pravom linijom. Čelo pesnice je u odnosu na tu liniju pod uglom od 90°. Ako je zglob šake iskrivljen u odnosu na podlakticu pod bilo kojim uglom, doći će prilikom udarca do povrede. Tokom uvežbavanja tehnike ili u borbi, pesnica nije svo vreme maksimalno stegnuta. Ona mora biti pravilno formirana, ali se maksimalno kontraktuje samo u trenutku završne faze udarca. Naročitu pažnju treba obratiti na položaj palca jer je izložen povredama kada se odvoji od ostalih prstiju.




Ryutoken
– “Pesnica zmajeve glave”. Prsti su savijeni u prvom zglobu gledano od dlana. Vrhovima su prislonjeni na dlan. Srednji prst je isturen prema napred. Samo je on na zamišljenoj pravoj liniji koja ga spaja sa nadlanicom i gornjom stranom podlaktice. Ostali prsti su blago savijeni u zglobu koji ih spaja sa dlanom. Palac je savijen i oslonjen vrhom na kažiprst.




Hitosashiyubi ippon ken
– Malim, domalim i srednjim prstom napravimo isti pokret kao kod formiranja Seikena. Kažiprst savijemo na isti naćin ali njegova gornja površina od dlana do prvog zgloba je u ravni sa nadlanicom i gornjom stranom podlaktice. Vrh palca pritiska vrh kažiprsta i tako mu daje podršku.




Nakayubi ippon ken
– Površina savijenog prvog zgloba srednjeg prsta koji je pomeren prema napred iz formirane pesnice. Palac svojim vrhom pritiska vrh srednjeg prsta uz dlan i tako mu daje podršku kako bi mogao da izdrži silu udarca.




Oyayubi ippon ken
– Površina prvog savijenog zgloba palca gledano od vrha. Formira se tako što se prsti ispružene šake saviju na isti način kao kada se formira Seiken. Savijeni palac se svojim vrhom osloni na bočnu površinu savijenog prvog zgloba kažiprsta, gledano od dlana.




Tettsui
– Zadebljani donji deo stegnute pesnice koga čini površina od korena malog prsta do početka zgloba šake. Formira se na identičan naćin kao Seiken.




Uraken
– Gornji deo čvrsto stegnute pesnice. Akcenat pri kontaktu je na površini oko zglobova kažiprsta i srednjeg prasta koji ih spajaju sa dlanom. Formira se na identičan naćin kao Seiken. Prilikom udarca zglob šake može da napravi pokret nadlanicom prema gornjoj strani podlaktice.




Hiraken
– Prsti ispružene šake se saviju prema dlanu u drugom zglobu gledano od vrha prsta. Palac se savije i priljubi uz ivicu dlana. Ovako formirana šaka koristi se za udarce direktno prema napred i kružne udarce prema napred. Kod prvih udarnu površinu čini ivica (brid) koju prave zglobovi savijena četiri prsta. Kod drugih je to površina koju čine prsti delom od vrha prsta i prvi zglob kao i koren dlana sa korenom palca.




Ippon nukite
– Vrh ispruženog kažiprsta. Šaka se potpuno otvori i prsti ispruže. Kažiprst ostane potpuno ispružen u kontrakciji dok se ostali prsti saviju u prvom zglobu od dlana i svojim vrhovima priljube uz njegovu ivicu. Palac se takođe savije i priljubi uz gornji brid dlana. Zglob šake čvrsto povezuje šaku i podlakticu. Njihov odnos može biti takav da se šaka direktno nastavlja na podlakticu ili da se zglob savije bridom dlana kod malog prsta ka donjem bridu podlaktice.




Nihon nukite
– Vrhovi ispruženog kažiprsta i srednjeg prsta. Može se formirati na tri načina :

1. Mali prst i do mali prst ispružene šake se saviju u prvom zglobu od dlana i vrhovima priljube za ivicu dlana. Palac se savije i prisloni uz gornji brid dlana. Kažiprst i srednji prst se maksimalno ispruže i razdvoje u obliku slova V. Sa nadlanicom i podlakticom su u istoj ravni.


2. Mali prst i do mali prst ispružene šake se saviju u prvom zglobu od dlana i vrhovima priljube za ivicu dlana. Palac se savije i prisloni uz gornji brid dlana. Kažiprst i srednji prst se maksimalno ispruže i pripiju jedan uz drugi. Sa nadlanicom i podlakticom su u istoj ravni. Kako srednji prst ne bi bio više opterečen prilikom kontakta, savije se tako da mu se vrh poravna sa vrhom kažiprsta.


3. Svi prsti se ispruže. Palac se savije i prisloni uz gornji brid dlana. Kažiprst i srednji prst se razdvoje u obliku slova V. Srednji, do mali i mali prst pripijeni su jedan uz drugi. Svi prsti su sa nadlanicom i podlakticom u istoj ravni.




Yohon nukite
– “Ruka koplje”. Vrhovi ispruženih prstiju (osim palca i malog prsta). Može da se formira na dva načina :

1. Prsti se potpuno ispruže tako da nisu ni pod kojim uglom u odnosu na nadlanicu i gornju stranu podlaktice več sa njima čine čvrstu celinu. Palac je savijen i prislonjen uz gornji brid dlana. Da bi se sila udara jednako raspodelila vrh srednjeg prsta se poravna sa vrhovima kažiprsta i domalog prsta.


2. Ispruženi prsti su savijeni u zglobu koji ih spaja sa dlanom. Znaći prsti i dlan su pod blagim uglom. Da bi prsti bili usmereni prema napred, nadlanica se povlaći ka gornjoj strani podlaktice za taj isti ugao. Zamišljena linija koja prolazi kroz podlakticu povezuje koren dlana i vrhove prstiju. Palac svojom spoljašnjom ivicom dodiruje tu liniju, a vrhom se oslanja na kažiprst. Da bi se sila udara jednako raspodelila vrh srednjeg prsta se poravna sa vrhovima kažiprsta i domalog prsta.




Shuto
– “Ruka sablja”. Deo brida ispružene šake od korena malog prsta do zgloba šake. Prsti se ispruže i stegnu jedan uz drugi. Palac se savije i priljubi uz gornji brid dlana. Zglob šake nije savijen ni pod kojim uglom tako da je šaka u direktnom produžetku podlaktice i sa njom čini čvrstu celinu. Blokovi i udarci koji koriste ovu udarnu površinu imaju putanju “sečenja”, pa su zbog toga specifićni i atraktivni. Kod velikog broja ljudi tehnika izvedena bridom dlana je simbol Karatea.




Haito
– “Gavranovo krilo”. Brid dlana ispružene šake kod palca koga čini koren palca i površina do korena kažiprsta. Prsti se ispruže i pripiju jedan uz drugi. Palac se savije i osloni na dlan. U zavisnosti od tehnike koja se izvodi šaka je u produžetku podlaktice i sa njom čini čvrstu celinu ili je pod određenim uglom primaknuta nadlanicom gornjoj strani podlaktice. Upotrebljava se u tehnikama koje vode poreklo iz starih kineskih i okinavljanskih škola.




Haishu
– Nadlanica otvorene šake. Prsti se potpuno ispruže i stegnu jedan uz drugi. Palac se savije i prisloni na dlan. Zglob šake se maksimalno učvrsti i ne sme biti pod uglom. Šaka mora biti u istoj liniji sa podlakticom i sa njom čini čvrstu celinu.




Shotei
– Koren dlana. Šaka se u zglobu savije nadlanicom prema gornjoj strani podlaktice. Deo dlana blizu zgloba šake, koren dlana, isturi se napred. Prsti i palac se blago saviju i povuku u nazad. Postoji varijanta gde su prsti savijeni u prvom zglobu od dlana i priljubljeni uz njega. U obe varijante je važno da mišići svih prstiju budu stegnuti.




Seiryuto
– Površina dela korena dlana i dela brida dlana kod maloga prsta bliža korenu dlana. Prsti se ispruže i priljube jedan uz drugi. Palac se savije i priljubi uz gornji brid dlana. Ako se udara prema napred šaka se nadlanicom primakne gornjoj strani podlaktice tako da vrhovi prstiju gledaju prema gore. U odnosu na pravac udarca šaka je pod uglom da bi se naglasila udarna površina.




Toho
– Polukružna unutrašnja površina savijenog palca i kažiprsta. Palac se odvoji od ispružene šake, polukružno savije i vrhom obori na dole. Ostali prsti su spojeni i takođe polukružno savijeni. Šaka se postavi pod uglom u odnosu na zamišljenu vertikalnu ravan tako da gledano odozgo svi prsti budu vidljivi. Palac i kažiprst su prislonjeni na zamišljenu vodoravnu ravan.




Keiko
– Podseča na kljun pileta. Formira se prikupljanjem vrhova polu savijenih prstiju oko vrha palca. Ni jedan od prstiju ne sme da štrči. Pokret je sličan onome kada hoćemo sa ravne površine stola vrhovima prstiju podići malu količinu soli.




Koken
– Gornja površina savijenog zgloba šake. Formira se tako što se šaka maksimalno dlanom približi unutrašnjoj strani podlaktice. Prsti su prikupljeni jedan uz drugi i blago su savijeni.




Omote kote
– Ivica podlaktice u pravcu palca bliže zglobu šake.




Ura kote
– Ivica podlaktice u pravcu malog prsta bliže zglobu šake.




Hira kote
– Gornja strana podlaktice u pravcu nadlanice bliže zglobu šake.




Hiji / Empi
– Lakat. Formira se tako što se ruka u laktu maksimalno savije. Energija udarca se koncentriše i prazni preko male površine vrha lakta. Ona nije identična u svakoj tehnici. Pravac izvođenja i izabrana tehnika tačno određuju koji je to deo površine vrha lakta i dela ruke bliže njemu.




Noge


Hiza – Koleno. Energija udarca se koncentriše i prazni preko male površine kolena. Ona nije identična u svakoj tehnici. Pravac izvođenja izabrane tehnike tačno određuje koji je to deo površine kolena.





Sune
– Prednja strana potkolenice.




Haisoku
– Gornja strana stopala – ris. Stopalo je u direktnom nastavku potkolenice. Svi prsti se saviju prema tabanu, a prednji deo stopala maksimalno odalji od kolena.




Chusoku
– Prednji deo tabana – čelo tabana. Stopalo je u direktnom nastavku potkolenice. Svi prsti se maksimalno podignu na gore. Položaj stopala zavisi od udarca koji se izvodi. Ako je to Mae geri – udarac nogom prema napred, stopalo je ispruženo od nas. Ako je to Mawashi geri – kružni udarac nogom prema napred, stopalo je gornjim delom povučeno ka kolenu.




Sokuto
– “Sablja noge”. Spoljašnji brid tabana. Stopalo se prednjim delom podigne prema kolenu i sa podkolenicom formira ugao od 90°. Svi prsti se saviju prema dole, a palac prema gore. Ovakav položaj je važan kako bi se istakao brid i da bi se dobila maksimalna kontrakcija stopala. Takođe omogućava i kontrakciju mišića spoljne strane potkolenice koji aktivno učestvuju u izvođenju udarca. Ako nepoštujemo ovakav položaj može doći do povrede skočnog zgloba.




Teisoku
– Unutrašnja ivica stopala i deo tabana bliže njoj. Palac se podigne, a ostali prsti saviju prema tabanu. Zglob stopala postavimo pod takvim uglom da kada se oslonimo o pod dodirujemo ga samo ivicom stopala kod malog prsta. U zavisnosti od tehnike koju izvodimo prednji deo stopala je maksimalno primaknut kolenu ili je odmaknut od njega.




Kakato
– Peta. Prsti i prednji deo stopala se maksimalno podignu prema kolenu. U zavisnosti od tehnike koju izvodimo udarna površina može biti vrh pete i deo tabana u neposrednoj blizini ili vrh pete i deo noge u neposrednoj blizini iznad nje.




Tsumasaki
– Vrhovi nožnih prstiju. Prsti se ispruže, pripiju jedan uz drugi i kontrakuju. Pošto vrh palca trpi najveće opterećenje moguća je varijanta da se prst do palca postavi preko njega da bi ga ojačao. U zavisnosti od tehnike koju izvodimo prednji deo stopala je maksimalno primaknut kolenu ili je odmaknut od njega.




Glava


Atama – Glava. Udarci glavom su važno oružje u bliskoj borbi. Njena građa na određenim mestima ima čvrstu strukturu tako da udrci mogu biti vrlo snažni i razorni. U svakom slučaju protivnika će iznenaditi, dekoncentrisati i demoralisati. Izvode se pokretima prema napred, u stranu, nazad i gore. Pravac izvođenja tehnike određuje kojim delom glave se udara. Najčešća meta napada je protivnikovo lice, a ređe pleksus i predeo rebara. Prilikom zadavanja udarca važno je u jednom trenutku posle ostvarenog kontakta sa ciljem zaustaviti pokret kontrakcijom celokupnog tela sa naglaskom na mišiće vrata i lica. Značajnu primenu ima u situacijama samoodbrane. Kod ove udarne površine sam se upustio i u delimično objašnjenje načina izvođenja udaraca iz razloga da čitalac stekne neka osnovna znanja u slučaju da odluči da samostalno krene u uvežbavanje. I ako tehnike izvođenja udaraca glavom izgledaju kao sasvim prirodni pokreti zbog mogućih posledica isključivo preporučujem rad sa instruktorima.



Za kraj hoću da napomenem da se u borbi može koristiti Tai – telo kao udarna površina. Tai atari – udarac telom se izvodi velikim površinama kao što su grudi, kukovi, predeo ramena, gornji i donji deo leđa. U situaciji realne borbe primena udarca telom sigurno će doprineti pobedi.


Autor fotografija Aleksa Matijević


TAMESHIWARI