PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


четвртак, 9. јул 2009.

UCHI DESHI 2009


Veliko mi je zadovoljstvo da Vas obavestim da je član našeg kluba Marija Petrović uspešno završila Uchi deshi program koji je u organizaciji Kyokushinkai Saveza Srbije održan u nacionalnom memorijalnom Kyokushinkai centru Branislav Branko Vasiljević u ulici Zdravka Čelara 12, od 27. juna do 04. jula.

O samom programu i utiscima Marija je napisala tekst koji sledi.

Uchi deshi program znaći život u Dojo-u. Pored više treninga na dan, program obuhvata i teorijska predavanja o istoriji, razvoju i znaćenju puta japanskih borilackih veština. Učenici su obavezni i da obavljaju svakodnevne poslove na održavanju čistoće.
U Japanu se ovakvi programi organizuju dugi niz godina. Međutim, ovo je prvi put da se Kyokushinkai Savez Srbije prihvatio organizacije kod nas. Ja sam imala sreću i čast da učestvujem, i ako to nisam planirala. Moj trener, Velimir Matijevic, pozvan je da održi trening na Uchi deshi programu. Znala sam da je tamo prisutna cela juniorska reprezentacija pa sam poželela da treniram sa njima. Pitala sam ga, a on mi je uz dogovor sa Žarkom Petkovićem (Predsednik Kyokushinkai Saveza Srbije) dozvolio. Pre treninga obojica su mi rekli da bi bilo dobro za mene da prođem Uchi deshi program. Na trenutak sam zastala, razmislila i prihvatila. Zato što sam bila jedina devojka imala sam privilegiju da posle završenih aktivnosti ne spavam na tatamiju u vreći za spavanje, što su ostali morali.
Sutradan u osam sati počeo je prvi jutarnji trening. Svi zajedno, obučeni u kimona, trćali smo do Studenskog parka gde smo radili vežbe snage i eksplozivnosti : čučnjeve, skokove, brzo trčanje u paru, samostalno i slićne vežbe. Kada smo se vratili u Dojo poćeo je trening Kyokushina. Radili smo kihon – osnovne tehnike, borbene tehnike i zatim shado – borbu sa zamisljenim protivnikom. Sve u svemu nije bilo lako. Kada se trening završio mogla sam da odahnem. Oko 11 poćela su teorijska predavanja o zivotu Musaši Mijamoto-a, i mačevanju uopšte. Moram reci da mi je bilo jako teško da ostanem budna, da držim koncentraciju (neki od nas su i zaspali), ali znala sam da moram, a pre svega i da želim da čujem to što je Nenad Simić pričao.
Narednih sedam jutara, manje-više bilo je isto, trčanje, vežbe snage, kihon, kate, a posle odmora teoretsko predavanje. Uveče su treninzi bili interesantniji jer se više radio Kyokushin bez kondicionog dela. Veoma mi se svidelo što je svaki trening držao drugi Majstor. Mogli smo da ”iskoristimo” po malo od njihovog znanja, da se potrudimo da upamtimo delove treninga, da bismo kasnije u svojim Dojo-ima to uvežbavali.
Ne uzimajući u obzir trening koji je vodio moj učitelj Velja, najviše mi se svideo trening Milana Perića iz Smedereva.
Sve u svemu, sedam dana mi je prošlo vrlo brzo i kvalitetno. Bilo je to izuzetno iskustvo i potrudiću se da i sledećih godina učestvujem jer mi se jako dopalo. Pored toga što sam se upoznala sa novim stvarima vezanim za Kyokushin, upoznala sam i dosta novih ljudi, a to mi puno znaći.
Sledece godine Uchi deshi program trajaće mesec dana. Volela bih da samnom bude još neko iz Kyokushinkai kluba Crveni zmaj, a ja sam sigurna da če program biti bolji i druženje lepše.
OSU!




Čestitamo! Osu!

2 коментара: