PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


уторак, 15. октобар 2013.

MUSASHI PROTIV KOPLJA



-   Sledeći! – Začu se poziv.

Čovek u borilištu bio je snažan, mišićav sveštenik veoma arogantnog ponašanja. Rukave haljine vezao je kanapima da mu ne smetaju. Koplje koje je držao u ruci bilo je dugo najmanje tri metra.

Jedan od onih koji su očigledno tek stigli u hram da bi postali učenici, bojažljivo siđe na borilište i izabravši koplje stade pred snažnog sveštenika. Jedva je uspeo da se pokloni, kako je zahtevao ritual, kad sveštenik ispusti krik kao divlja zver i svom snagom spusti svoju dugu motku na učenikovu lobanju.

-   Sledeći! – viknu on opet vraćajući se u početni stav i ne brinući o čoveku koji je ležao na podu. Čovek samo jedanput diže glavu i opet pade na pod. Drugi učenici pritrčaše i, vukući ga za rukave kimona, odvukoše sa borilišta. Za njim je ostao samo crveni treg.

Musaši upita da li je to učitelj Inšjun, ali mu ljudi koji su tu sedeli rekoše da je to sveštenik Agon. On je bio jedan od starijih u hramu i pripadao je grupi najveštijih koje su zvali "sedan stubova Hozoina". Sam Inšjun nikada ne izlazi na dvoboj, jer izazivača uvek pobedi neko od te sedmorice.

-   Ima li još nekoga? – upita Agon spuštajući koplje.

Sveštenik koji se pojavi na ulazu pozva jednoga, ali se ovaj izvini i reče da će doći sledećeg dana. Posle onoga što su videli u dvorani za vežbanje svi su odustajali dok sveštenik sa registrom ne pokaza na Musašija.

-   Hoćeš li ti?

-   Ako mi dozvolita... – reče Musaši i ustade.

Za to vreme uobraženi Agon se već odmakao od sredine borilišta i stojeći sa grupom sveštenika negde po strani uživao u veselom razgovoru. Kada vide još jednog izazivača on krete prema njemu sa izrazom dosade na licu.

-   Ovog je mogao i neko drugi – reče prezrivo.

Nonšalantno dođe do sredine borilišta i brzo zauze napadački stav. Iznenada se okrete u suprotnom pravcu i zavitla svoje ogromno koplje prema prepreci od dasaka koja je služila za vežbanje. Uz svevštenikov krik, ogroman komad drveta probi prepreku koja je očigledno skoro bila obnovljena i izgledala tako kao da je ni pravo koplje sa masivnom oštricom ne može da probije.

-   Olala – zapevuši sveštenik i prosto igrajući i skakućući s noge ne nogu ode da izvuče koplje iz pregrade. Okrenut leđima izazivaču on nastavi svoju igru dok se ponovo ne vrati u sredinu borilišta i naglo okrete Musašiju koji je stajao tamo gde se zatekao pomalo zbunjenog izraza lica i sa svojim drvenim mačem u rukama.

-   Spreman? – viknu Agon.

-   Stani, Agone, ne budi budala! – začu se iznenada glas spolja. – Čovek koji stoji ispred tebe nije obična drvena ograda koju si sad probio. Klipane jedan, bolje ga dobro osmotri i zamoli da sačeka do sutra, kada se vraća Inšjun!

Svi pogledaše prema prozoru odakle se čuo neprestani suvi smeh i videše čisto obrijanu glavu i par belih čupavih obrva.

- Ko je to ? – dreknu Agon okrenuvši se prema prozoru, a Musaši vide da je čovek koji je malopre govorio bio onaj starac koga je video u povrtnjaku. Kako je naglo naišao, tako je i nestao.

Okrenuvši se prema Musašiju, Agon zaškrguta zubima i čvrsto steže koplje.  Lako se nakloni prema prozoru, ali je bilo očigledno da neće poslušati savet.

-   Jesi li sada spreman? – upita ga mirno Musaši.

Ovo potpuno razbesne Agona. On lako poskoči uvis i zavitla ogromno koplje. Bio je u vazduhu, pa na podu, vladajući svojim snažnim mišićima kao nepogrešivim mehanizmom, tresao glavom kao da želi da strese znoj koji mu se nakupio na čelu, a možda i da zaboravi na starčevu opomenu. Neprekidno je menjao položaj pokušavajući da pokrene Musašija, ali je on stajao mirno. Ispred sebe je sa obe ruke držao drveni mač i pošto nije bio toliko krupan i mišićav kao njegov protivnik, izgledao je prilično jadno. Jedino živo i opasno na njemu bile su oči, oštre kao u kopca, ali to Agon, na žalost, nije primetio.

Uz divlji krik sveštenik napade iz sve snage, ali sve bi gotovo za trenutak. Odmakavši se samo  korak u stranu, Musaši istovremeno i sam zadade udarac. Niko nije video šta se dogodilo. Sveštenici i učenici potrčaše sa svih strana prema Agonu saplićući se o njegovo koplje. Uhvativši čvrsto obema rukama glavu palog druga, jedan sveštenik je vikao izbezumljeno:

-   Lekara, lekara! Odmah zovite lekara!

-   Nema njemu leka – začu se glas iz jednog kraja dvorane.

Bio je to starac koji se pojavio na ulazu i odmah shvatio šta se dogodilo.

-   Da sam mislio da lekari mogu da pomognu, ne bih ga malopre opomenuo. Idiot!




Tekst preuzet iz serijala
Borilačke veštine – MIJAMOTO MUSAŠI
Sveska 2 – VODA
Autor – Eiđi Jošikava
Prevod sa japanskog - Dragan Milenković
Izdanje – NIRO DEČIJE NOVINE, decembar 1983.


Slika preuzeta sa









Нема коментара:

Постави коментар