Učitelj Jagju Tađima
no kami držao je dva majmuna kao kućne ljubimce. Njima je bilo dopušteno da
posmatraju kako njegovi učenici treniraju. S obzirom da su po prirodi krajnje
skloni da imitiraju, a takođe vole igru, oni su očigledno naučili da rukuju
mačem i da učestvuju u takmičenju. Na neki način postali su stručnjaci u tome.
Kada je jedan ronin koji je bio
prijatelj s gospodarem izrazio želju da okuša svoje kopljarstvo sa njim,
gospodar mu predloži da ga prvo isproba s jednim od njegovih majmuna. Ronina to jako uvredi, jer on pomisli da
je ponižen. Kad su bili spremni za borbu, majmun sa šinaijem a ronin sa
kopljem, ovaj drugi nauman da obori životinju jednim udarcem, žestoko baci
svoje koplje na nju. Međutim, okretno se izmakavši, majmun priđe roninu i zada mu udarac. Ronin onda uhvati koplje u odbrambenom
stavu, ali od toga ne beše nikakve koristi jer majmun skoči na dršku od koplja.
Kopljanik morade da prizna svoj poraz.
Kad on, sav crven od
stida, priđe Tađima no kamiju, gospodar primeti: "Od samog
početka bio sam uveren u tvoju nesposobnost da se suprotstaviš tom majmunu".
Ronin je posle toga prestao da posećuje gospodara. Prošlo je
oko pola godine. A onda, izražavajući želju da se još jednom suoči s majmunom,
on se ponovo pojavi pred gospodara. Gospodar je ovog puta primetio da mu majmun
više ne može biti ravan protivnik, pa je odbio da mu usliši molbu. Međutim,
kako je ronin bio uporan, majmuna
ipak dovedoše. Čim su stali jedan naspram drugog, spremni za borbu, majmun
odbaci svoje oružje i otrča vrišteći. Tađima no kami zaključi: "Nisam li bio u pravu?" Kasnije je preporučio ovog ronina da služi jednom njegovom
prijatelju.
Tekst preuzet iz
knjige
ZEN I SAMURAJI
Dajsec T. Suzuki
Prevod Dejan M.
Marković
IP Svetovi / Novi
Sad, 1992.
Slika je deo veće
slike sa adrese
Нема коментара:
Постави коментар