Priča Mušocua, učenika Lao Cea.
Bio jednom jedan kralj koji je
rešio da nabavi petla za borbu koji će biti nepobediv, pa je zamolio jednog od
svojih podanika da obuči jednog petla za borbu samo za njega. Čovek je počeo da
podučava petla svim tehnikama borbe.
Nakon deset dana kralj je upitao
: “Da li je vreme da zakažem borbu za ovog petla?”
Trener je rekao : “Ne dolazi u
obzir! Jeste da je on sada jak, ali njegova snaga je prazna, vreo vazduh.
Kidiše sve vreme, previše pada u vatru i nije dovoljno izdržljiv.”
Deset dana kasnije kralj je
ponovo pitao trenera : “Mogu li sada da zakažem borbu?”
“Ne, ne! Još ne. On je još
previše žestok, još uvek kidiše sve vreme. Kad god čuje nekog drugog petla da
kukuriče, čak i u susednom selu, on se razbesni i poleti da se bije.”
Nakon još deset dana obuke kralj
je već počeo da gubi strpljenje : “Jel može sada?”
Trener je odvratio : ”Pa, sad
više ne pada u vatru, drži se hladnokrvno kada čuje nekog drugog petla da
kukuriče. Držanje mu je dobro, naučio je da čuva snagu. Prestao je da kidiše
sve vreme. Kada ga čovek pogleda, nije čak ni svestan njegove ogromne energije
i snage.”
“Možemo li onda da krenemo sa
borbama?” – upita kralj, sve trljajući ruke.
Trener je rekao : “Možda.”
Potom kralj naloži da se okupi
mnoštvo petlova za borbu sa svih strana, i takmičenje otpoče. Ali, nijedan se
nije usudio da priđe kraljevom petlu. Svi su od njega bežali u paničnom strahu.
Tako on nije ni morao da se bije.
Priča preuzeta iz
knjige :
ZEN I BORILAČKE VEŠTINE
Taisen Dešimaru
BABUN, Beograd 1999
Slika preuzeta sa :
Нема коментара:
Постави коментар