PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


субота, 25. фебруар 2012.

PROTIV TAJFUNA

.
Funakoši Gičin
Nebo iznad bejaše crno, a iz daljine je pristigao vetar koji je zavijao i nosio sve što bi mu se našlo na putu. Velike grane su kidane poput grančica sa ogromnog drveća, a prašina i šljunak su leteli kroz vazduh bolno udarajući u lice jednog čoveka.
Okinava je poznata kao ostrvo tajfuna, a žestina njenih tropskih oluja je neopisiva. Kuće na Okinavi su niske i građene na najčvršći mogući način kako bi odolele naletima vetrova koji redovno svake godine u vreme olujnih sezona opustoše ostrvo : okružene su visokim kamenim zidovima, a krovovi su prekriveni crepovima od škriljca učvršćenih malterom. Ali, vetrovi su toliko jaki (ponekad dostižu brzinu blizu 160 kilometara na sat) da se kuće, uprkos svih mera sigurnosti, tresu i podrhtavaju.
Sećam se da su se u vreme jednog tajfuna svi stanovnici Šurija uvukli u svoje kuće moleći da tajfun prođe, a da ne izazove neku veću štetu. Ne, pogrešio sam kada sam rekao da su se svi stanovnici Šurija uvukli u svoje domove; na krovu svoje kuće u Jamakava-čo se nalazio jedan mladić koji je čvrsto odlučio da se bori sa tajfunom.
Svaki onaj koji bi se osvrnuo na tu osamljenu pojavu bez sumlje bi zaključio da je ovaj poludeo. Ogrnut samo oko slabina, stajao je na klizavim crepovima krova držeći sa obe ruke tatami (slamnata asura) kao da želi da se zaštiti od vetra koji je urlao. Mora da je pao s krova više puta, jer je njegovo skoro nago telo svuda bilo umazano blatom.
Mladić je bio dvadesetih godina ili čak i mlađi. Bio je niskog rasta, jedva nešto viši od 150 santimetara, ali njegova ramena su bila široka, a bicepsi nabrekli. Kosa mu je bila očešljana kao u sumo rvača, sa perčinom i malom srebrnom iglom, nedvosmislenim pokazateljima da pripada šizoku klasi.
Ali sve je to od male važnosti.Ono bitno je bio izraz njegovog lica : širom otvorene oči koje su caklile čudnim sjajem, široko čelo i koža boje bakra. Stežući zube pri naletima vetra, zračio je oko sebe fluid neizmerne snage. Neko je mogao da pomisli da je on jedan od Deva – kraljeva zaštitnika.
Mladić na krovu je zauzeo nizak stav, držeći slamnatu asuru visoko podignutu prema pobesnelom vetru. Stav koji je zauzeo je bilo nešto najimpresivnije, jer je stao u pozu kao da jaše na konju. U stvari, svako ko poznaje karate je lako mogao da opazi da je mladić zauzeo jahači stav, najstabilniji od svih karate stavova, koristeći urlajući tajfun kao sredstvo za usavršavanje svoje tehnike i za dalje čeličenje svoga duha i tela. Vetar je punom snagom udario u asuru i mladića, ali je on ostao na mestu ne pomerivši se.



Odlomak iz autobiografske knjige Gičin Funakošija
KARATE-DO MOJ ŽIVOTNI PUT
Beograd, 1988


Slika preuzeta sa :