Jedan mladić uze da pređe Japan,
ne bi li došao do nekog čuvenog učitelja borilačkih veština. Kad najzad stiže u
njegov dođo, primi ga na razgovor sam sensei.
- Šta želiš od mene?, upita
učitelj.
- Želim da budem vaš učenik i da
postanem najbolji karateka u zemlji, - odgovori mladić.
- Koliko dugo moram da učim?
- Najmanje deset godina, -
odgovori učitelj.
- Deset godina je dug period, -
reče mladić.
- A šta ako budem učio dvaput
više od vaših ostalih učenika?
- Dvadeset godina, - odgovori ućitelj.
- Dvadeset godina! A šta ako
budem radio dan i noć, svom svojom snagom?
- Trideset godina! - glasio je
učiteljev odgovor.
- Kako to da svaki put kada kažem
da ću raditi vrednije, vi mi kažete da će mi biti potrebno više vremena? -
upita zbunjeni mladić.
- Odgovor je jasan. Kad ti je
jedno oko fiksirano na cilj, ostaje ti još samo jedno oko kojim ćeš tražiti
Put.
Tekst preuzet iz
časopisa za karate,
borilačke veštine i
kulture istoka
CRNI POJAS
broj 62, oktobar
1991., strana 60
Slika preuzeta sa
internet adrese:
Нема коментара:
Постави коментар