Masa isušene kože i crvenih nabora je visila kao
istopljena lava ispod Masamotovog levog oka, preko obraza, pa sve do vilice.
Ostale crte lica behu pravilne i ravnomerno raspoređene. Imao je mišićavo,
bikovsko telo i oči boje zlatnog ćilibara. Nosio je tamnosmeđi kimono sa
znamenom feniksa. Na glavi je nosio široku traku, baš kao Godaj, ali
je njegova bila grimizne boje.
Masamoto je, za razliku od Godaja brijao čitavu
lobanju,
izuzev negovane bradice oko usta. Džeku je Masamoto više ličio na kaluđera nego
na ratnika.
Masamoto osmotri okolinu pre nego što se okrenuo da
uzme mačeve iz čamca. Zatakao ih je za obi na kimonu. Prvo kraći vakizaši mač, a
zatim idužu katanu. Laganim korakom
se uputio ka torijiu.
Godaj ga je zasuo
uvredama,
ljut zbog nepoštovanja iskazanog kašnjenjem i nedostojanstvenim dolaskom.
Masamoto je smireno koračao, ničim ne pokazujući da
je svestan upućenih uvreda. Zastao je da pozdravi svoje samuraje. Konačno se
našao licem u lice s Godajem. Ceremonijalno se poklonio. To je još
više razgnevilo protivnika. Jurnuo je na Masamota,
zaslepljen besom. Pokušao je da ga uhvati nespremnog, pre zvaničnog početka
dvoboja.
Masamoto je spremno dočekao protivnikov juriš.
Koraknuo je u stranu, tako da ga je Godajev masivni nodaši promašio za dlaku. Izvukao je oba mača iz saja jedinstvenim,
uvežbanim pokretom. Desnicom je podigao katanu ka nebu, a levicom potegao vakizaši preko grudi da bi se
zaštitio od kontranapada.
Godaj široko zamahnu nodašijem i napade po drugi put. Mač je zaslepljujućom
brzinom leteo ka Masamotovoj glavi. On prebaci težinu i nakrivi katanu, da bi odbio napadačevu
oštricu ulevo. Mačevi se sudariše. Nodaši ogreba
zadnju stranu Masamotovog sečiva. Masamoto navali napred, uprkos razornom udarcu
velikog mača i zaseče Godaja po grudima vakizašijem. Mač prođe kroz ratnikov kimono, ali
ne dotače meso. On uzmaknu da mu Masamoto ne bi pustio krv.
Džek nije verovao sopstvenim očima. Bio je zapanjen
veštinom i brzinom megdandžija. Borili su se elegantno, poput kakvih plesača.
Vrteli su se,
izvodeći predivni, smrtonosni ritual. Svaki udarac izvodili su savršeno
tačno i koncentrisano. Masamoto je vitlao s dva mača, kao da su prirodni
produžetak njegovih ruku. Nije ni čudo što su japanski vakoi onako brzo posekli
mornare na Aleksandriji. Džekovi zemljaci nisu imali šanse protiv neprijatelja
vičnog ratničkim veštinama.
Godaj je potiskivao Masamota po plaži. Njegovi
samuraji su klicali.
Krupnom samuraju, gigantsko telo nije smetalo da
veličanstveno barata nodašijem.
S
lakoćom je vitlao njime, kao da drži bambusov štap. Potiskivao je Masamota unazad,
prema gomili posmatrača, pravo na Džeka. Godaj je izveo lažni udarac u desno.
Naglo je promenio pravac napada i zamahnuo ka protivnikovoj otkrivenoj
ruci. Masamoto je uspeo da izbegne udarac, ali je Godaj, nošen snažnim
zamahom,
upao među posmatrače.
Uspaničeni seljani se raspršiše na sve strane, ali
Džek ostade na mestu, paralizovan strahom i Godajevom nepokolebljivom željom
da ubije.
Taka-san je, u poslednji čas sklonio dečaka s
opasnog mesta,
ali seljanin iza njega nije bio te sreče. Omanji čovek je pokušao da se
odbrani. Mač mu je odsekao raširene prste. Samuraj mirno obrisa krv s mača.
Nije ni pogledao nesrećnog seljanina. Bez oklevanja se bacio na Masamota.
Džeku postade jasno da ne posmatra ogledanje ratničke
veštine,
već borbu na život i smrt.
Dva Masamotova samuraja odvukoše ranjenog seljaka iz
gomile. Žurno su se vratili da ne bi propustili nešto od borbe. Sandalama
su utabali odsečene prste u pesak.
Akiko se zabrinula zbog Džekovog pepeljastog lica. S
uzdahom je pitala Džeka da li je s njim sve u redu.
“Dobro sam”, odgovori Džek. Naterao je sebe da se osmehne,
iako mu se stomak prevrtao.
Bio je iznenađen i ogorčen onim što je video. Potisnuo
je neprijatna osećanja. Kako je moguće da ljudi sposobni da beskrajno strpljivo
uređuju idilične vrtove i
ukrašavaju kimona slikama leptira budu tako varvarski nastrojeni? Nije mogao da
ih shvati.
Smetao mu je zabrinuti pogled Akiko. Usmerio
je pažnju na dvoboj. Samuraji su se razdvojili. Zadihali
su se usled strašnog napora. Obilazili su jedan oko drugog, čekajući na sledeći
potez protivnika. Godaj izvede lažni juriš. Gomila uplašeno
ustuknu pred njim. Panično su nastojali da izbegnu veliki
mač.
Masamoto je prozreo protivnikovu taktiku. Izmakao se u
stranu i parirao nodašiju kratkim
mačem. Napao je protivnika katanom.
Duži mač se ustremi na Godajevu glavu. On se sagnu, a katana kliznu po vrhu lobanje.
Dva ratnika se okrenuše u mestu i stadoše. Gomili je
zastao dah. Godajev perčin kliznu s lobanje i mlitavo pade u pesak. Masamoto se
osmehnu,
da bi još više ozlojedio Godaja. Samuraji u odeći sa znamenom feniksa
složno zagrajaše “Masamoto! Masamoto! Masamoto!”
Godaj kriknu kjaj
i napade,
podstaknut ponižavajućim gubitkom perčina. Zasekao je nadole nodašijem. Odmah zatim je, kao
orao koji se ustremljuje na plen, sunuo nagore, pod teškim uglom.
Uspeo je da zaobiđe Masamotovu katanu.
Masamoto se izvio unazad da bi izbegao udarac. Podigao
je mač da bi odbio protivnikovo sečivo od vrata. Katana mu ispade iz ruke. Vrh nodašija duboko prodre u Masamotovo desno rame. On zaječa
od bola i pade na leđa. Zakotrljao se da bi odmakao od protivnika. Elegantno se
uspravio posle nekoliko hitrih okreta.
Sad su se Godajeve pristalice radovale.
Krupni samuraj je bio siguran u uspeh, pošto je
Masamoto ostao bez katane.
Kratki vakizaši nije
mogao da se suprotstavi nodašiju.
Masamoto se povlačio preko plaže. Kretao se prema
ribarskom čamcu,
kojim se prevezao na ostrvo. Godaj je blistao od zadovoljstva. Pobeda
mu je bila nadomak ruke. Pružio je korak da bi se postavio između Masamota
i drvene brodice. Presekao je protivnikov put za bekstvo.
Činilo se da je Masamoto poražen. Krv mu je kapala iz
posekotine na ramenu. Nemoćno je oborio vakizaši. Očajnički krik se ote iz grla okupljenih seljana.
Godaj se naceri od uva do uva i lagano podiže oružje, nameran da zada
završni udarac.
Masamoto je vrebao pravi trenutak. Računao je na
protivnikovu preteranu samouverenost. Oštrim pokretom zgloba je zavitlao vakizaši kroz vazduh. Iznenađeni
Godaj posrnu unazad da bi izbegao smrtonosnu oštricu. Nagli pokret ga je koštao
ravnoteže.
Masamoto u trenu sunu pored Godaja i jurnu put čamca. Godaj
se uspravio. Gnevno je urliknuo za protivnikom u bekstvu.
Masamoto nije bežao. Dohvatio je dugo,
drveno veslo i stao nasuprot Godaja. Sad je imao oružje po dužini
jednako nodašiju.
Godaj jurnu na Masamota. Ovaj se branio veslom. Iverje
je letelo na sve strane. Godaj pokuša da niskim udarcem poseče protivnika
po nogama.
Masamoto preskoči oštricu i spusti veslo pravo na
protivnikovu izloženu glavu. Veslo pogodi cilj. Godaju noge popustiše. Sručio
se na leđa kao palo stablo.
Masamotovi samuraji urlikom pozdraviše njegov uspeh. Gomila
je složnim glasom tražila da ubije Godaja. Masamoto zaobiđe palog protivnika. Nije
imao razloga da ubije samuraja, kog je junački porazio i ponizio.
Tekst i slika preuzeti
sa adrese:
Нема коментара:
Постави коментар