PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


четвртак, 29. август 2013.

TENSHO


- Yoi dachi
- Musubi dachi / Mokuso
- Heiko dachi / IBUKI
- Iskorak prema napred – Migi Sanchin dachi / usporeno Morote Chudan Seiken Uchi uke (prlikom izvođenja desna ruka je ispred leve)
- U mestu usporeno leva pesnica nazad na poziciju iznad levog kuka
- U mestu brzim pokretom – Migi Jodan Kake Uke (kružni "kuka" blok otvorenom šakom sa hvatom i povlačenjem)
- U mestu brzim pokretom u nastavku bloka – Migi Shuto Yoko Ganmen Uchi (otvorena šaka  posle udarca se vrati na poziciju iznad desnog kuka)
- U mestu usporeno – Migi Jodan Shotei Uchi IBUKI
- U mestu brzo – Migi Shuto Hiza Uchi (otvorena šaka posle udarca pokret završi na poziciji iznad desnog kuka)
- U mestu usporeno – Migi Gedan Shotei Uke IBUKI
- U mestu usporeno – Migi Jodan Koken Uke
- U mestu usporeno – Migi Shuto Uchi Komi IBUKI
- U mestu usporeno – Migi Koken Hizo Uchi
- U mestu usporeno – Migi Chudan Shotei Uchi IBUKI
- Iskorak prema napred – Hidari Sanchin dachi / usporeno Morote Chudan Seiken Uchi uke (prlikom izvođenja leva ruka je ispred desne)
- U mestu usporeno desna pesnica nazad na poziciju iznad desnog kuka
- U mestu brzim pokretom – Hidari Jodan Kake Uke (kružni "kuka" blok otvorenom šakom sa hvatom i povlačenjem)
- U mestu brzim pokretom u nastavku bloka – Hidari Shuto Yoko Ganmen Uchi (otvorena šaka posle udarca se vrati na poziciju iznad levog kuka)
- U mestu usporeno – Hidari Jodan Shotei Uchi IBUKI
- U mestu brzo – Hidari Shuto Hiza Uchi (otvorena šaka posle udarca pokret završi na poziciji iznad levog kuka)
- U mestu usporeno – Hidari Gedan Shotei Uke IBUKI
- U mestu usporeno – Hidari Jodan Koken Uke
- U mestu usporeno – Hidari Shuto Uchi Komi IBUKI
- U mestu usporeno – Hidari Koken Hizo Uchi
- U mestu usporeno – Hidari Chudan Shotei Uchi IBUKI
- Iskorak prema napred – Migi Sanchin dachi / usporeno Morote Chudan Seiken Uchi uke (prlikom izvođenja desna ruka je ispred leve)
- U mestu brzim pokretimam – Morote Jodan Kake Uke (obostrani kružni "kuka" blok otvorenim šakama sa hvatom i povlačenjem)
- U mestu brzim pokretom u nastavku blokova – Morote Shuto Yoko Ganmen Uchi (otvorene šake posle udarca se vrate na poziciju iznad  kukova)
- U mestu usporeno – Morote Jodan Shotei Uchi IBUKI
- U mestu brzo – Morote Shuto Hiza Uchi (otvorene šake posle udarca pokret završe na poziciji iznad kukova)
- U mestu usporeno – Morote Gedan Shotei Uke IBUKI
- U mestu usporeno – Morote Jodan Koken Uke
- U mestu usporeno – Morote Shuto Uchi Komi IBUKI
- U mestu usporeno – Morote Koken Hizo Uchi
- U mestu usporeno – Morote Chudan Shotei Uchi IBUKI
- U mestu što brže ispružimo ruke sa otvorenim šakama prema napred u visini grudi tako da su nadlanice okrunute jedna prema drugoj, bez pauze što brže formiramo pesnice koje povučemo sebi na pozicije iznad kuka (značenje : hvat za revere protivnikovog kimona i "navlačenje" na naš udarac glavom u njegovo lice)
- U mestu usporeno Chudan Morote Yonhon nukite IBUKI
- U mestu što brže ispružimo ruke sa otvorenim šakama prema napred u visini grudi tako da su nadlanice okrunute jedna prema drugoj, bez pauze što brže formiramo pesnice koje povučemo sebi na pozicije iznad kuka (značenje : hvat za revere protivnikovog kimona i "navlačenje" na naš udarac glavom u njegovo lice)
- U mestu usporeno Chudan Morote Yonhon nukite IBUKI
- U mestu što brže ispružimo ruke sa otvorenim šakama prema napred u visini grudi tako da su nadlanice okrunute jedna prema drugoj, bez pauze što brže formiramo pesnice koje povučemo sebi na pozicije iznad kuka (značenje : hvat za revere protivnikovog kimona i "navlačenje" na naš udarac glavom u njegovo lice)
- U mestu usporeno Chudan Morote Yonhon nukite IBUKI
- U kretanju u nazad u stav  Hidari Sanchin dachi brzo izvedemo Mae mawashi uke (u pripremi leva ruka ispod desne)
- U mestu usporeno Morote Shotei uchi (Migi Jodan / Hidari Gedan) IBUKI
- U kretanju u nazad u stav  Migi Sanchin dachi brzo izvedemo Mae mawashi uke (u pripremi desna ruka ispod leve)
- U mestu usporeno Morote Shotei uchi (Hidari Jodan / Migi Gedan) IBUKI
- Desna noga do leve - Musubi dachi / Mokuso
- Yoi dachi






среда, 28. август 2013.

PETAO ZA BORBU


Priča Mušocua, učenika Lao Cea.




Bio jednom jedan kralj koji je rešio da nabavi petla za borbu koji će biti nepobediv, pa je zamolio jednog od svojih podanika da obuči jednog petla za borbu samo za njega. Čovek je počeo da podučava petla svim tehnikama borbe.

Nakon deset dana kralj je upitao : “Da li je vreme da zakažem borbu za ovog petla?”

Trener je rekao : “Ne dolazi u obzir! Jeste da je on sada jak, ali njegova snaga je prazna, vreo vazduh. Kidiše sve vreme, previše pada u vatru i nije dovoljno izdržljiv.”

Deset dana kasnije kralj je ponovo pitao trenera : “Mogu li sada da zakažem borbu?”

“Ne, ne! Još ne. On je još previše žestok, još uvek kidiše sve vreme. Kad god čuje nekog drugog petla da kukuriče, čak i u susednom selu, on se razbesni i poleti da se bije.”

Nakon još deset dana obuke kralj je već počeo da gubi strpljenje : “Jel može sada?”

Trener je odvratio : ”Pa, sad više ne pada u vatru, drži se hladnokrvno kada čuje nekog drugog petla da kukuriče. Držanje mu je dobro, naučio je da čuva snagu. Prestao je da kidiše sve vreme. Kada ga čovek pogleda, nije čak ni svestan njegove ogromne energije i snage.”

“Možemo li onda da krenemo sa borbama?” – upita kralj, sve trljajući ruke.

Trener je rekao : “Možda.”

Potom kralj naloži da se okupi mnoštvo petlova za borbu sa svih strana, i takmičenje otpoče. Ali, nijedan se nije usudio da priđe kraljevom petlu. Svi su od njega bežali u paničnom strahu. Tako on nije ni morao da se bije.





Priča preuzeta iz knjige :

ZEN I BORILAČKE VEŠTINE
Taisen Dešimaru
BABUN, Beograd 1999



Slika preuzeta sa :





субота, 17. август 2013.

I ZA KRAJ MOJE MISLI

UVODNI TEKST :

Za kraj ovog dela bloga posvećenog mudrim mislima, citatima, aforizmima… usudiću se da objavim moje misli. Ne, nije mi namera da se pravim pametnijim no što jesam, jednostavno čitajući mnogobrojne misli poznatih i nepoznatih ljudi sasvim spontano rađale su se moje misli koje bih da podelim sa vama.


Velimir Velja Matijević (rodjen 1955.) :
Ako biraš nešto da uradiš ili ne uradiš znaj da pobeda nikada nije u nečinjenju.
Ako danas želiš ništa, želja ti se još juče ispunila.
Ako hoćeš pobedu prisili protivnika da ti je omogući.
Ako pobegneš od današnjih izazova kako misliš da ojačaš za izazove koji te čekaju sutra. 
Ako si izgubio borbu ili nisi bio dovoljno motivisan ili nisi dovoljno dobar.
Ako vam ciljevi nisu veliki, vaši dometi će biti zanemarljivi.
Ako vas ipak prisile da udarite – setite se da ste čovek.
Ako veruješ ljudima nećeš daleko stići, ako im ne veruješ uopšte nećeš se ni mrdnuti sa mesta.
Ako želite rezultat iznad odličnog, ne trčite do cilja nego kroz cilj.
Ako želiš da budeš prvi, treniraj tako da budeš najbolji.
Biti uvek spreman je ideal kome teže izabrani.
Budite toliko jaki da slomite želju da vas napadnu.
Bolje je biti mudar i nejak, nego snažan bez pameti.
I hrabar se uplaši ali ipak uradi ono što kukavica ne sme.
I najbolji Učitelj prvo je bio učenik. Poštujte vaše učenike i učite od njih.
Istinski borac nevolju prihvata kao svoju šansu.
I ti i protivnik želite da pobedite. Ako ste istih kvaliteta pobediće onaj čija je želja veća.
Iznenađenje je najbolji prijatelj ratnika, ali i razlog večitog opreza.
Kada izgubite ne dozvolite da vas to porazi.
Kada ovladate samokontrolom postajete vlasnik dragocenosti koju vam niko ne može oduzeti.
Kada se pripremate za borbu razmišljajte o tome kako da pobedite, sve ostalo je pogrešno.
Kako misliš da budeš uspešan ako o tome ne sanjaš?
Kao što su potrebne godine da od kamenja postane pesak, tako su i karatisti potrebne godine vežbanja kako bi odneo pobedu nad samim sobom.
Ko danas ima izgovore, sutra nema uspehe.
Količina volje pretočena u energiju definiše da li će te biti osrednji ili uspešni.
Kontroliši disanje. Ne dozvoli sebi da u žaru borbe zaboraviš da kontrolisano dišeš. Onaj ko nema kontrolu disanja, nema kontrolu nad samim sobom.
Lako je pobediti druge, teško je pobediti sebe.
Među hrabrima najhrabriji je onaj čiji je strah najveći.
Mladost misli da sve zna, starost bi da uči.
Mnoge vrline su potrebne da bi sačuvali razum u situaciji kada ga drugi izgube.
Naučite da strah koji osetite u vama probudi junaka, a ne kukavicu.
Ne postoji osoba sa kojom vežbate, a da nije vaš Učitelj.
Ne razmišljaj, samo uradi i saznaćeš koliko si napredovao.
Ne skrivaj svoje greške jer su one tvoj najbolji Učitelj.
Neuspeh je sastavni deo uspeha.
Neuspeh samo znači da treba ponovo pokušati.
Neuspesi su stepenice koje vode ka slavi.
Neuspesi gubitnike slamaju, pobednike jačaju.
Nije važno što mislite da je protivnik bolji, važno je da želite da ga pobedite.
Niko ne može pobediti drugog ako prvo ne pobedi sebe.
Opasno je praviti se jačim no što jesi.
Pravo znanje je kada naučimo nešto novo o nečemu što već znamo.
Pronalaženje razloga omogućiće vam da lakše obavite ono što morate.
Protivnik ti ne će pokloniti pobedu, moraš da se izboriš za nju.
Recept za uspeh je jednostavan : na pravom mestu, uradi pravu stvar, na pravi način i u pravo vreme.
Samo vi možete da sprečite protivnika da vas pobedi, mislite o tome na vreme.
Savršenstvo ne postoji, postoji samo težnja ka savršenstvu.
Svi znamo da se treba držati dobrih stvari, ali potrebna je istinska mudrost da se odrede koje su dobre baš za nas.
Strah savladaj na samom početku da se ne bi plašio kraja.
Suština majstorstva je umetnost odbacivanja suvišnog.
Šta je gore od odustajanja - ne pokušati.
Šta je to važno koliko si puta izgubio ako si na kraju pobedio?
Što ti je deblja batina, dublje ti se ljudi klanjaju.
Tehniku si uvežbao kada više nemaš šta niti da dodaš, niti da oduzmeš.
Tvoj izbor nije kako će te protivnik napasti, tvoj izbor je kako ćeš odgovoriti na njegov napad.
Ubediti protivnika da gubiš, a onda ga iznenaditi jeste jedan od načina da pobediš.
U borbi je važnije prikriti svoje nedostatke nego isticati vrline.
U borbi sa neprijateljem možeš naći saveznika; u borbi sa samim sobom ne može ti niko pomoći.
Uspeh je samo znak da ste na dobrom putu koji nema kraja.
Uzalud se znojite na treningu ako ne mislite da pobedite svog najvećeg neprijatelja – sebe.
Veličina čoveka se meri veličinom uspeha koji je postigao.
Veličina vaše pobede meri se veličinom protivnika koga ste pobedili.
Vežbaj da postaneš neko, a ne da postigneš nešto.
Vreme je kao voz, ako nisi tu kada treba nepovratno ga propuštaš.
Želja budi volju koja stvara energiju potrebnu da se stigne do cilja.



A     B     C     D     E         G     H

 I      J      K     L    M    N     O     P 

Q     R     S      Š     T     U     V     W 

Y     Z     Ž 




ISTINSKA STAZA MAČA



Ispričaću vam priču o samuraju koji je došao da vidi legendarnog učitelja Mijamoto Musašija i zamoli ga da ga nauči istinsku stazu mača. Učitelj se složio. Pošto je postao njegov učenik samuraj je sve svoje vreme provodio, prema uputstvima svog učitelja, u seči i donošenju drveća i vode sa dalekog izvora. Radio je tako svaki dan – mesec, dva, godinu, tri godine. Danas bi svaki učenik pobegao od ovakvog učenja za nedelju dana, ili čak za par sati. Ali samuraj je istrajavao, i tokom ovakvog postupka on je izgradio snažno telo. Međutim, posle tri godine umorio se, više nije mogao da izdrži pa je postavio pitanje svom učitelju : “Kakvo je to znanje koje mi prenosiš? Nisam ni pipnuo mač od kako sam došao ovde. Sve svoje vreme proveo sam u seči drveća i nošenju vode. Kako ćeš me uputiti?”

“Dobro, važi,” odgovorio je učitelj. “Pošto želiš tako, sada ću te podučavati pravoj tehnici.”

Potom mu je naložio da ode u dođo i da tamo, od jutra do mraka, hoda oko spoljašnje ivice tatamija, kruži nogu pred nogu oko sale, a da pritom ni za tren ne posustane.

I tako je učenik hodao po rubu tatamija jednu godinu. Po isteku tog vremena on se ponovo odvažio da se obrati učitelju : “Ja sam samuraj, imam dugogodišnje iskustvo u mačevanju, sretao sam i druge učitelje kendoa. Nijedan me nije učio tako kao ti. Molim te da me konačno naučiš istinskoj stazi mača.”

“Vrlo dobro”, reče učitelj. “Pođi za mnom.”

Odveo ga je daleko u planine na mesto čiji prizor je izazvao vrtoglavicu, gde je jedno deblo ležalo preko dubokog ambisa na čijem dnu je vijugala rečica.

“Tu”, reče učitelj, “moraš da pređeš.”

Samuraj nije mogao da dokuči šta njegov učitelj smera; kada je pogledao dole, ustuknuo je i nije mogao da pređe.

A onda je iznenada iza sebe začuo nekakvo tapkanje, zvuk koji je stvarao štap jednog slepog čoveka.

Slepac je, ne obračajući pažnju, prošao kraj njih i odlučno prešeo preko bezdana, držeći štap pred sobom.

“Aha”, pomisli samuraj, “počinjem da shvatam. Ako slepac može tek tako da pređe, i ja bih morao da budem sposoban za to.”

A njegov učitelj mu je rekao : “Čitavu godinu si morao da hodaš oko ivice tatamija, koja je mnogo uža nego ovo deblo, prema tome trebalo bi da možeš da ga pređeš.”

Shvatio je njegovu poruku i odvažnim korakom prešao na drugu stranu.

Njegov trening bio je okončan : za tri godine on je izgradio snažno telo, za godinu dana razvio je moć koncentracije ponavljajući jednu akciju (hodanje), i na kraju, prilikom suočenja sa smrću na ivici bezdana, on je primio konačnu obuku duha i uma.






Priča preuzeta iz knjige :

ZEN I BORILAČKE VEŠTINE
Taisen Dešimaru
BABUN, Beograd 1999



Slika preuzeta sa :



понедељак, 5. август 2013.

SHIHAN HAJIME KAZUMI




Hajime Kazumi je rodjen 14. decembra 1971. godine u gradu Kawasaki, Japan. Visok je 180 cm i težak 96 kg (podatak o težini je pretpostavljam sa kraja njegove takmičarske karijere). Jedan je od poslednjih japanskih boraca sa najviše osvojenih trofeja iz perioda pre nego što su borci ostatka sveta krenuli u osvajanje najprestižnijih titula u kyokushinu.

Njegov jednostavan stil borbe, baziran na snažnim udarcima rukama u kombinaciji sa niskim udarcima nogom, omogučio mu je da se već sa dvadeset godina probije na sam vrh, među najbolje kyokushin borce sveta. Efikasnost koju je postigao u borbama u kojima nisu bili dominantni atraktivni visoki nožni udarci karakteristični za kyokushin, omogučila mu je da niz godina osvaja samo prva i druga mesta na značajnim svetskim turnirima. Značajan uticaj na njegovo borenje imalo je vežbanje u koje je ubacio treninge kineskog kung fu stila Taiki-ken. Taiki-ken se smatra za jedan od najačih svetskih stilova realne borbe koji je zbog svoje primenjivosti izvršio uticaj i na druge stilove među kojima je i kyokushin.

Hajime Kazumi je uspeo da bude na šest Svejapanskih Otvorenih Karate Turnira učesnik u finalnim borbama. Pet puta je osvajao šampionsku titulu (tri godine za redom) i tako premašio rekord u osvajanju šampionskih titula koji je pre njega pripadao Keiji Senpaiu sa ukupno četiri pobede.

Hajime kazumi je dva puta bio učesnik finalnih mečeva na Svetskom Otvorenom Karate Prvenstvu 1995. i 1999. godine. Oba puta je izgubio na poene. Godine 2001. osvaja u Osaki titulu svetskog prvaka u super teškoj kategoriji. Sledeće godine osvaja pvo mesto na Svejapanskom Otvorenom Karate Prvenstvu. Posle ovako sjajnih rezultata mnogi su ga videli na mestu prvaka sveta na narednom Svetskom Otvorenom Karate Prvenstvu 2003. godine. Međutim 24. novembra 2002. godine Kazumi zvanično napušta IKO1 i takmičenja. Tada pristupa novoj organizaciji, Kyokushin-Kan (IKO6 / KKI), na čelu sa Hatsuo Royamom i njegovim instruktorom Tsuyoshi Hiroshigeom. Kao razlog ove odluke naveo je želju da upozna karate izvan takmičenja i da nastavi da se bavi “pravim Budo karateom”. Kasnije napušta i tu organizaciju i postaje lider nezavisne grupe dojoa koji deluju na području Tokija.





TAKMIČARSKI REZULTATI :

24th All Japan Open Karate Tournament 1992
– Drugo mesto, u finalu izgubio od Yoshihiro Tamure




25th All Japan Open Karate Tournament 1993
– Prvo mesto, u finalnoj borbi  pobedio Yoshihiro Tamuru

26th All Japan Open Karate Tournament 1994
– Drugo mesto, u finalnoj borbi izgubio od to Kenji Yamakia

6th World Open Karate Tournament 1995
– Drugo mesto. Ovaj turnir je prošao u strahu japanaca od prelaska titule prvaka sveta po prvi put u ruke ne japanaca. Največa opasnost su im pretstavljali borci iz Brazila. Hajime Kazumi je taj kome mogu da zahvale što do toga nije i došlo. U četvrtfinalnoj borbi savladao je Glaube Feitozu, a zatim Fransisco Filhu u polufinalu posle nerešenog produžetka na razliku u težini. U finalnom meču izgubio je od svog zemljaka Kenji Yamakia.







28th All Japan Open Karate Tournament 1996
– Prvo mesto, u finalnoj borbi pobedio Garry O'Neilla

29th All Japan Open Karate Tournament 1997
– Prvo mesto, u finalnoj borbi pobedio Garry O'Neilla




1st World Team Cup 1998
– Prvo mesto, u finalu pobeđen tim iz Brazila

30th All Japan Open Karate Tournament 1998
– Prvo mesto, u finalnoj borbi pobedio Yoshihiro Tamuru

7th World Open Karate Tournament 1999
– Drugo mesto. I ovo, kao i prethodno 6-to Otvoreno Svetsko Karate Prvenstvo, proteklo je težnji brazilskih boraca da se domognu titule prvaka sveta. U polufinalnoj borbi Hajime Kazumi je uspeo da niskim udarcima nogom eliminiše Glaube Feitozu iz daljeg takmičenja. U finalnoj borbi koju porede sa dvobojem dva samuraja, susreo se sa Franciscom Filhom. Shvatajući važnost meča publika je burno reagovala prateći sa velikom pažnjom tok borbe. Posle regularnog vremena i produžetaka koji su se zvršili nerešenim rezultatom, meč je izgubio zbog toga što je  Filho predhodno u Tamashiwariu polomio ukupno 22 daske dok je Kazumi uspeo da polomi “samo” 19. To je bio istorijski događaj za kyokushin kada je Shihan Seiji Isobe proglasio Francisco Filhu za pobednika. Prvi put posle 24 godine održavanja Otvorenog Svetskog Karate Prvenstva šampionska titula pripala je nejapancu.




2nd World Weight Tournament 2001
– Prvo mesto. U polufinalu je pobedio Sergey Plekhanova iz Rusije brojnim udarcima po zadnjoj nozi. U finalnoj borbi je pobedio Atsushi Kadoia koji je u plufinalu bio bolji od Alexandera Pichkunova iz Rusije.

34th All Japan Open Karate Tournament 2002
– Prvo mestom u finalnoj borbi pobedio Hitoshi Kiyamu




Hajime Kazumia je 1995. godine u Honbu Dojou uspešno položio test borbu sa 100 ljudi (100 man kumite) koji se smatra krajnjom proverom fizičke i mentalne istrajnosti u borilačkim veštinama. Trajanje pojedinačne borbe je 1  minut i 30 sekundi, a ukupno trajanje testa bilo je 4 sata i 4 minuta, od 11 : 38 do 15 : 42. Efektivno trajanje borbi bilo je 3 sata, 20 minuta i 40 sekundi. Kazumi je ostvario 58 pobeda, 42 nerešena rezultata bez ijedne izgubljene borbe. Među pobedama su dve Ipponom, četrnaest Awase-Ipponom i četrdesetdve Wazariem.



U istoriji kyokushin karatea Hajime Kazumi upisan je velikim slovima među najbolje borce ikada. Iskustvo koje je stekao na turnirima posle završene takmičarske karijere preneo je na instruktorski rad, što je doprinelo da ga danas svrstavaju među najbolje instruktore borbene tehnike. Napisao je više knjiga i snimio više instrukcionih videa.

Sa Tatsuya Iwasakiem, Kazumi je autor Shinseki Real Karate Bible, priručnikom za pouku full-kontakt kumite (borbe) s popratnom DVD-u.
Link prema knjizi :





Knjige Hajime Kazumia možete naručiti na :


Na ovoj adresi možete prelistatii jednu od knjiga Hajime Kazumia :









Izvori korišćeni u izradi teksta :
http://www.fightingart.ca/students/vancup06a.htm                


Slike preuzete sa adresa :

slika 1

slika 2
http://sharifkarate.blogfa.com/            

slika 3
              
slika 4

         

KYOKUSHIN LEGENDE

CRNA I BELA KUTIJA



 U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac koga je neizmerno voleo. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro.

 Mladić je tugovao kraj očeve postelje gledajući ga kako se polako gasi. Neposredno pre nego što je izdahnuo, otac je izvadio dve kutijice: jednu crnu, a drugu belu i rekao sinu :
 "Na žalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga. I zapamti - dobro ih čuvaj. Kada ti jednoga dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori belu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro."

 Mladić je dostojno ispratio oca, a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće, jednu preobuku i one dve kutijice te krenuo u svet da zaradi svoju porciju pirinča. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali , spavao napolju... Zimi je bio srećan ako bi ga neko primio da zanoći na zemljanom podu izbe za stoku. Ubrzo je postao umoran, nesrećan i beznadan. Posle par godina takvog života, još uvek je imao samo zdelu pirinča dnevno i duboke bore na licu i rukama.

 Onda su došle poplave, Jang Ce ce se izlio i poplavio polja i oranice, nastala je opšta glad i za mladića više nigde nije bilo ni posla ni nade. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio i video da mu je neko ukrao jedino što je imao - zdelu za pirinač, pamučnu košulju i dva juana... Potekle su gorke suze i mladić je rešio da se ubije... Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba za pretstojeći čin, i dok ih je spuštao niz telo, napipao je maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa - dve kutijice nasledjene od oca.

 Otvorio je belu. U njoj je bila malena pirinčana hartija i ništa više. Razmotao je i video očev rukopis. Pisalo je : "Ovo će proći!"

 Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da udje kroz gradsku kapiju, jer niko nije umeo da pročita šta piše na velikoj tabli na samom ulazu. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i kolona je prošla. Prošao je i on.

 Kroz par dana provedenih po gradskim trgovima, našeg mladića je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru treba hitno pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše.

 Znao je i dobio je posao kod strogog plemenskog starešine. Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Ubrzo su počeli da mu dolaze neznani seljani kojima je trebalo nešto da se napiše ili pročita ili protumači. Svima je izašao u susret. Strogi gradski starešina je bio pravedan čovek i znao je da uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagradjivao, a vrlo brzo mu je odvoio i deo u svojoj kući gde je mladić počeo da živi.

 Sve se promenilo. U godinama koje su usledile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, radio je sve više umesto samog gradskog starešine koji je star i onemoćao poverio svom mladom pisaru ne samo svoje poslove, nego i svoju kćer koju je naš mladić oženio. Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su rodili mnogo dece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmera. Mladić je mnoge predvečeri provodio ispijajući čaj u dobro ohladjenim prostorijama svog prelepog doma, razgovarajući sa svojom voljenom ili učeći svoje sinove komplikovanim kineskim karakterima, čitajući Konfučija i prvi put u životu je bio savršeno srećan.

 Jedne takve predvečeri, setio se celog svog života koji je prohodao od najgore bede do kompletne sreće. Setio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, setio se oca. Setio se one druge kutije koju mu je otac dao…

 Otvorio je crnu kutijicu. U njoj je bio smotan komad pirinčanog papira. Razmotao je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano : “I ovo će proći.”



Tekst preuzet sa :


Slika preuzeta sa :