PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


понедељак, 30. новембар 2015.

субота, 28. новембар 2015.

TERUO HAYASHI: VRAĆANJE KORENIMA


Prevod: Marijana Ćitić



   Kada novinar dobije zadatak da napiše članak za novine, najčešće se učini da bi intervju bio najbolje rešenje. Prvo rukovanje, zatim uključen magnetofon, neobavezno ćaskanje nekoliko minuta, a zatim prelazak na razgovor o temi - i posle dva-tri sata priča za čitaoce je gotova.
   Ipak, nije sve tako lako kao što izgleda. Intervju zapravo počinje od zastrašujuće prazne trake u koju treba smestiti priču koja po mogućstvu treba da bude "ona prava". Kako to izvesti? Prema onome što iskusni novinari kažu, dobra priča nastaje tako što intervjuom ne pokušavamo da otkrijemo ko je osoba koja nam je sagovornik ili šta je ona uradila, već zašto je ona "magnet" za javnost.
   S ovim u vezi za dobar razgovor sa majstorom borilačkih veština moglo bi da se počne sa pitanjem: "Pričajte nam o svojoj prošlosti", gde bi uz događaje koji su se u njegovoj prošlosti desili, dobili i psihološku sliku našeg sagovornika, njegove želje, pogled na svet, stavove prema ljudima i takav intervju postaje poslastica za čitaoca.
   Ali svako pravilo ima izuzetaka. Pošto smo postavili ovo pitanje Teri Hajašiju za vreme intervjua, on nam je ravnodušno i nezainteresovanim tonom svoju gotovo pedesetogodišnju karate-istoriju ispričao za 90 sekundi. Sekundi, ne minuta. Na ponovljeno isto pitanje, jer smo mislili da se nismo dobro razumeli, samo je dodao nekoliko detalja na svoj prethodni, vrlo kratak odgovor i to je bilo sve.
   Svaki iole nestrpljivi novinar bi ljutito ustao i otišao neobavljena posla. Za one strpljive, ovo bi značilo samo jedno. Hajaši nama postavlja zahtev: "Sledeće pitanje molim!" Prema ovome može da se zaključi da je Hajaši težak sagovornik, ili nema šta da nam kaže? Teško da je tako. Više je izgledalo da on nas pita: "Šta ustvari želita da saznate od mene?"
   U svemu tome ohrabrenje nam je bio njegov osmeh koji je mnogo govorio: rekao nam je da je Hajaši nekomformista, čovek koji radi po svojoj volji i instiktu, koji pri tom nije individualista. Naprotiv-veliki je borac za povratak karatea njegovim tradicionalnim korenima.
   I tu priča počinje...
   Kada je imao 20 godina, nije se zadovoljio onim što je o karateu naučio već je odlućio da otputuje na Okinawu u nameri da o karateu dozna od što više učitelja. Ovo nije uradio iz dosade, iz razloga što je hteo da život učini zabavnijim: pre toga se dugo bavio džudoom. A i vreme u koje je živeo bilo je dosta nezahvalno za razvoj borilačkih veština - Japan se oporavljao od posledica II Svetskog rata. Došavši na Okinawu, morao je da prođe kroz mnoge kavge sa lokalnim stanovništvom, sve dok ga nisu prihvatili.
   Ubrzo je Hajaši odlučio da odustane od takve diplomatije i dokazivanja. Javno je izazvao na dvoboj sve studente karate akademija koje je posećivao. I nije bila daleko istina da je pomalo drski Hajaši mogao da pobedi gotovo svakog ko bi pristao na borbu.
   Posle nekoliko mečeva tu i tamo, okinawske novine su počele afirmativno da pišu o ovom mladom borcu, čak su predlagali da mu se dozvoli da počne da obučava učenike. Jer pošto ga niko nije pobeđivao, dokazao je svoj kvalitet.
   Svrha tih izazova na borbu Hajašiju nije bila puko samodokazivanje; hteo je da na taj način skrene pažnju svojih učitelja ali i da dokaže da i on dosta zna. Hteo je još da ući, ali i da podučava druge.
   I ma kako to otrcano zvučalo, on je bukvalno tragao za znanjem. Na primer, na Okinawi je tada živeo i radio čovek koga je Hajaši nekoliko puta kontaktirao i molio ga da ga primi za učenika ali on je to odbijao. Kenko Nakaima nije ga želeo za učenika, jer je tada razvijao malo poznat i nov stil, ponikao samo u njegovoj porodici, zvan ryue-ryu i hteo je da ga prenese na svog starijeg sina i ni na koga više. Ali, Hajaši je bio neumoljiv: uporno je saletao velikog majstora, čak je tri dana gladovao sedeći na stepeništu ispred Nakaimine kuće i pratio ga kada je ovaj odlazio na treninge tako da je na kraju Nakaima pristao da mu bude učitelj.
   I tako je narednih 20 godina Hajaši bio okružen mnogim karatistima koji su postali legende. Kako on sam kaže, dok je učio razne stilove kod raznih instruktora on je pronalazio put da prepozna i izdvoji originalne tradicionalne elemente karatea.
   I kao što je bio uporan u tome da pronađe sebi učitelja, isto tako je bio kritičan prema svima, pa i svojim učiteljima. Na primer, učio je umetnost korišćenja oružja kod poznatog instruktora Shinken Taira. Posle dugogodišnjeg vežbanja, Taira je došao kod Hajašija kući da mu  urući diplomu. Ali, Hajaši je diplomu uzeo, iscepao i bacio pred učitelja. Smatrao je da diplomu još nije zaslužio i da su je on i ostali učenici bez mnogo truda dobili. On je imao svoje kriterijume i nije imao strpljenja sa onima koji ga nisu razumeli. Pa makar to bio i njegov učitelj.
   I tako, tragajući za znanjem, dosta je putovao po svetu ali je bio i u ulozi učitelja. Za razliku od mnogih drugih, Hajaši je verovao u vrednosti stalnih susreta sa svojim bivšim i sadašnjim učiteljima kao i sa učenicima. Dosledan ovoj težnji, on je bio na stalnom proputovanju od seminara do seminara, od škole do škole. Njegov cilj je bio jasan: u ovom vremenu brzog života i još bržih promena, tradicionalno originalno nasleđe karatea se mora sačuvati. Borilačka veština jeste i sport i veština, i to današnji praktičari nikako  ne smeju da zaborave.
   Ova priča može da kod čitaoca stvori sliku o Hajašiju kao o strogom puritancu. Ali, to nije tačno: on je naprotiv vrlo prijatan, ljubazan čovek, pomalo stidljiv i suzdržan-nikako nerazuman, strog ekscentričan tradicionalista. On ima smisla za humor i vidno je uživao u večeri koju smo zajedno priredili. Samo kada se razgovara o karateu, on postaje ozbiljan.
   Za vreme polaganja za nova zvanja, Hajašijev metod je sledeći: za vreme svih ispitnih demonstracija, on je miran i tih. Ne komentariše svakog pojedinačno, posle završene demonstracije, već sačeka da svi učenici završe svoj deo, za to vreme ih budnom i opreznom pažnjom prati, a zatim prilazi mikrofonu i jasno analizira svaku grešku koja je napravljena. Ali, on se ne postavlja u ulogu sudije šta je dobro, a šta ne u američkom karateu, koristeći to što je Japanac. On poštuje američki karate, ali iznad svega poštuje ideju o neophodnom zajedništvu u svetu karatea danas.
   Njemu je jasno da se to zajedništvo i jedinstvo ne može ostvariti ujedinjavanjem mnogobrojnih stilova u jedan. Čak smatra da svaki stil treba da zadrži i razvije svoju individualnost; ali, zajedništvo se može ostvariti na drugim poljima kao što su: kriterijumi za polaganje za majstorska zvanja, kriterijumi takmičenja, suđenja. Tu se može stvoriti jedan kriterijum za sve. U isto vreme, u svrhu stvaranja što čvršćeg jedinstva, treba što češće organizovati savetovanja, javne diskusije i uopšte skupove između karatea raznih stilova.
   S pravom Hajašija možemo da nazovemo duhovnim pokretačem u borilačkim veštinama. Učeći isključivo shito-ryu stil Kenwa Mabuni-ja (shito-ryu-kai), on je danas prvi čovek stila znanog kao Hayashiha- Shito-ryu-kai. Kada je goju-kai stil krajem 70-tih godina doživljavao previranja, nekolicina njegovih pristalica je otišlo Hajašiju, posle čega su oni svoj stil preimenovali u Hayashi karate-do goju-ryu. Slično ovome, on se zalagao za približavanje škole shoto-kan karatea i wado-ryu škole.
   Ipak, on nije "čovek na svoju ruku". Iako se udaljio od Mabunijevog shito-ryu stila, on je ipak ostao veran tradicionalnim osnovama tog stila. I ako se jednom nađete pod štitom Hajašijevih ideja, znajte da nije važno kom stilu pripadate, važno je samo da se slažete da se tradicionalno nasleđe vašeg stila sačuva od zuba vremena i vrtloga promena.
   Hajaši nije prezirao promene. Čak je i sam bio inovativan, ustanovljavao je nove tehnike (iskušavao je nove tehnike u Americi, pre nego što je predlagao da one ustanove u Japanu) i smatrao da su one isto tako potrebne kao što je važno da se one stare ne zaborave.



   Hajaši je bio borac za širenje svoje organizacije u svetu ali se isto tako zalagao za građenje čvršćih veza između borilačkih veština u svojoj zemlji. Kao stariji član svoje karate organizacije u Japanu - Federacije sve-japanskih karate organizacija - bio je vrlo aktivan na propagiranju svojih ciljeva, posebno težnje da se naprave univerzalni kriterijumi suđenja na takmičenjima. Svoje članstvo u ovoj organizaciji je shvatio kao dobar put da se karate javnosti skrene odlutala pažnja sa tradicionalnih korena karatea kao sporta i kao veštine. U svemu tome nije zanemario činjenicu da svaki stil treba da razvija svoje posebnosti.
   Pod njegovim rukovodstvom, stvoren je jedinstven sistem pravila kao i kriterijumi za vrednovanje i ocenjivanje majstorskih zvanja koji se danas koriste u nekim stilovima.
   Vreme intervjua ističe. Čini se da napraviti ovaj tekst i nije bio tako težak posao, kada znamo da Hajaši ume tako ljubazno da se smeši. O njemu ima još dosta nerečenog. Neka delić te preostale priče kažu ove fotografije.


KARATE RING
JUGOSLOVENSKI ČASOPIS ZA
BORILAČKE SPORTOVE
oktobar 1989., br. 29, strana 2-3


четвртак, 26. новембар 2015.

K - KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA






Ka – Vatra (jedan od 5 Elemenata)
-ka – Sufiks u značenju “praktikant” (np. karateka)
Kabura – Vrh strele
Kabuto – Kaciga (vojna)
Kabutowari / Hachiwari – “Razbijač kaciga”, samurajsko oružje namenjeno za borbu sa oklopljenim neprijateljem
Kachi (Gachi)  – Pobeda
Kachimake – Pobeda ili poraz
Kachi wa saya no naka ni ari – “Pobeda dolazi dok je mač još u koricama.”
Kaden – Porodična istorija (tradicija)
Kado – Ugao, ćošak
Kadomatsu – Tradicionalni novogodišnji ukrasi koji se postavljaju i u dojo-ima
Kaesu – Vratiti, poslati natrag
Kae – Zamena, promena
Kaeshi / Gaeshi   Kontra, obrnuto, suprotstavljanje
Kaeshi geri – Kontra udarac nogom
Kaeshi tsuki (zuki) – Kontra udarac “čelom” pesnice
Kaeshi wasa / Gaeshi wasa – Tehnike kontranapada
Kafuku / Kafukubu – Abdomen
Kafuza – Lotos (sed)
Kagaku / Shitaago – Donja vilica
Kagami – Ogledalo
Kagami biraki – Japanska tradicionalna ceremonija koja se održava 11. januara; u mnogim dojo-ima ovom ceremonijom se označava prvi trening u novoj kalendarskoj godini
Kagami geiko (keiko) – “Ogledalo trening”, vežbanje u paru gde jedan od vežbača reaguje na akciju onog drugog kao da je njegov odraz u ogledalu
Kage – Senka
Kagi tsuki (zuki) – “Kuka” udarac u telo (nadlanica pesnice prema gore, a čelo pesnice usmereno u suprotnu stranu od ruke udarca)
Kagi yari – “Kuka koplje”, sa bočne strane sečiva nalazi se dodatak kojim se može protivniku istrgnuti oružje iz ruku ili da se konjanik obori sa konja
Kagyaku – Izazvati bol  
Kahanshin – Donja polovina tela
Kahou Donji deo, niža regija (np. tela)
Kaji uke (Mae / Soto / Uchi - Nakae) – Blok butinom (Prednji / Spoljašnji / Unutrašnji)
Kai – Udruženje, društvo
Kaibashira – Mišić primicač
Kaibougaku – Anatomija
Kaicho / Kancho – Predsednik, direktor škole ili organizacije
Kaigan – Plaža, obala
Kaigi – Sastanak, konferencija, sednica
Kaihi – Članarina
Kaiin – Član, učlanjen u
Kaiinken – Članska karta
Kaikaishiki – Ceremonija otvaranja
Kaiken – Bodež
Kaikyaku undo – Špaga
Kaikyuu – Klasa, rang, stepen
Kaikyuu – Podsećanje na stara vremena, nostalgija
Kaisenkenban / Kenban – Rotator cuff, grupa mišića i tetiva koji stabilizuju rame
Kaisetsu – Objašnjenje, komentar
Kaishaku – Pomoćnik pri ceremonijalnom samoubistvu zadužen za odsecanje glave
Kaishou – Otvorene šake
Kaishou gamae (kamae) – Gard sa otvorenim šakama
Kaiso / Ganso – Osnivač, začetnik (titula)
Kaisuiyoku – Kupanje u moru
Kaiten Okret (kolut) u mestu, krug, točak
Kaiten ido – Kretanje sa okretom
Kakaekomi – Držanje, grljenje (takmičarski prekršaj)    
Kakari geiko (keiko) – Način treninga kroz kontinuirane napade
Kakato – Peta
Kakato ashi barai – Nožno “čišćenje” petom
Kakato geri – Udarac nogom pri kome je udarna površina peta
Kake – Kuka
Kake – U Judo-u let i kontrola ukeovog leta do strunjače
Kakeashi – Brzo trčanje
Kake dachi / Kakeashi dachi – “Kuka” stav  
Kake geri chusoku (jodan, chudan, gedan) – Kružni udarac prednjim delom tabana prema napred pokretom iznutra prema spolja
Kake geri kakato (jodan, chudan, gedan) Kružni udarac petom prema napred pokretom iznutra prema spolja
Kakehiki – Strategija, taktika
Kakeiku / Kakemono – Tradicionalni japanski svitak papira na kome je slika, kaliografski zapis ili tekst sa letvicom na vrhu i dnu koji se kači na zid dojo-a
Kakenige – Bežati od protivnika, izbegavati borbu
Kakeru – Trčati
Kake uke (jodan, chudan) – Blok “kukom” koju napravi zglob šake
Kake wake uke – Razdvajajući blok pokretom ruku iznutra prema spolja
Kakotsu – Okoštavanje
Kaku – Ugao
Kaku bo – Četvorougaona motka
Kakumaku – Dijafragma
Kaku obi – Široki pojas za nošenje oružja
Kakushibuki – Skriveno oružje
Kakushide – Skrivena tehnika (Okinava)
Kakushi wasa (waza) – Skup skrivenih tehnika
Kakushigei – Skriveni talenat
Kakutou – Borba rukam (bez oružja), grappling
Kama / Gama – Srp (oružje)
Kamae / Gamae – Način držanja tela u borbi, gard
Kamaete – Zauzmi borbeni gard!
Kamakiri – Bogomoljka (simbol hrabrosti i lukavstva; vesnik sreće)
Kama yari Koplje sa dodatim bočnim sečivima pri vrhu
Kami / Ke – Kosa
Kami – Šintoistički bog / duh
Kami – Vrh, glava, gornji deo
Kami – Kosa
Kami – Papir
Kamidana – Tradicionalni minijaturni šinto oltar; susreće se u tradicionalnim dojo-ima
Kami dori – Hvat za kosu
Kaminari – Grom
Kami no kamae – Položaj gornjeg dela tela u gardu
Kaminoke – Kosa (glava)
Kami no te – “Božja ruka”, nadimak Masutatsu Oyame
Kamishimo – Formalna odeća samuraja (hakama+kimono+kataginu)
Kami tsukami / Ke tsukami – Hvat za kosu
Kamitsuku – Ugristi
Kamiza / Shinza – “Sedište bogova”, počasno (najbolje) mesto za sedenje u dojo-u rezervisano za učitelja i visoke goste
Kamon / Mondokoro – Porodični grb, obeležje porodice samuraja
Kampo – Kineska tradicionalna medicina zasnovana na lečenju biljem
Kan – Intuicija, šesto čulo
Kana – Zajednički naziv za japanska slogovna pisma hiragana i katakana
Kanbun Uechi (1877-1948) – Osnivač karate stila Uechi ryu
Kandai – Tolerancija, plemenitost, blagost
Kaneau – Dobra ravnoteža
Kancho / Kaicho – Predsednik, direktor škole ili organizacije
Kancho ni rei  Naklon lideru Organizacije
Kanchuu – Sredina zime, zimska sezona
Kandoumyaku Koronarna arterija
Kangaku – Podsticaj, ohrabrenje učenju
Kangeiko – Posebni zimski treninzi koji se održavaju na otvorenom ili u dojo-u uz otvorene prozore  kako bi se poboljšala čvrstina i borbeni duh
Kani basami – “Leteće makazice” (bacanje)
Kanji – “Znaci iz Han Kine”, japansko pismo sa karakterima kineskog porekla.
Kanku – Majstorska kata, “Kata izlazećeg sunca” ili “Kata pomnog posmatranja neba”
Kanmaku / Jintai – Ligament
Kanna zen – “Zen gledanje u koan”, praksa zena koja koristi koan kao sredstvo za meditaciju
Kannushi / Shinkan – Šintoistički sveštenik
Kanryaku – Jednostavno, jednostavnost
Kanryakuka – Uprošćavanje
Kansa – Kontrolni sudija za stolom
Kansetsu – Zglob (kolena,šake, ...)
Kansetsu geri – Udarac bridom stopala u koleno (takmičarski prekršaj)
Kansetsu waza – Skup tehnika koje za cilj imaju poluge na zglobovima protivnika
Kansha – Zahvalnost
Kanshaku – Strast, temperament, razdražljivost
Kanto no seishin – Dobar borbeni duh
Kanzashi – Duga ukrasna igla koja se koristi u pravljenju tradicionalne frizure; može biti modifikovana za samoodbranu
Kanzen – Savršenstvo, potpunost
Kanzen – Hrabro, odvažno
Kanzen muketsu – Apsolutno savršenstvo, bez mane
Kanzen shugi – Perfekcionizam
Kanzen shugisha – Perfekcionista
Kanzou / Kimo – Jetra
Kanzui (kansui) tameshivari Uspešno lomljenje
Kao – Lice
Kappamonagare – Svako može da pogreši
Kappatsu – Srčan, energičan
Kappo – Japanska tehnika oživljavanja
Kara – Praznina
Karada – Telo, zdravlje
Karada de oboeru – Učenje telom, ovladati nečim kroz lično iskustvo
Karate – “Prazna ruka”
Karate bu – Karate klub
Karate do – “Put prazne ruke”. “Put” ima filozofsko značenje, jasno daje do znanja da to nije sport u modernom smislu, to jest da akcenat nije na fizičkom napretku več duhovnom
Karate do nyumon – U literalnom smislu znači proći kroz vrata karate puta
KaratedogiOdelo koje se nosi pri vežbanju karatea
Karategi Odelo koje se nosi pri vežbanju karatea
Karate jutsu Umetnost karatea
Karateka – Karatista, praktičar karatea
Karate ni sente nashi – U karateu nema prvog napada
Karate Organization Kyokushin Kaikan World So-Kyokushin – Organizacija na čijem čelu je Kancho Kazuyuki Hasegawa
Kariganebone / Kaigane – Skapula, lopatica, plećka
Karui geiko (keiko) – "Lagani" trening, trening slabijeg intenziteta
Karuwaza / Kyokugei – Akrobatika, akrobatska veština
Kasai no genri Teorija tumačenja  kata bunkai
Kashira – Vrh mača
Kassatsu – Prostor između petog i šestog pršljena, torakalnog grudnog (Jintai kyusho)
Kassen kumiuchi – Bojno rvanje, primereno ratnom poprištu borbe
Kata – Rame
Kata – Simbolična borilačka forma, jedan od četiri metoda vežbanja karatea
Katachi – Forma, oblik
Kata dori – Hvat za rame
Katagana – Jedno od dva japanska slogovna pisma u upotrebi
Kataguchi – Gornji deo ramena, okovratnik
Kata guruma – Tehnika ručnog bacanja u Judo-u
Kata gassho – Molitveni položaj sa jednom otvorenom šakom ispred sredine grudi dlanom okrenutom u stranu
Kata gatame – Hvat, držanje za rame
Kataginu – Jakna bez rukava sa naglašenim naramenicama (deo formalne odeće samuraja)
Katai geiko / Katai keiko – Težak  (naporan) trening
Katakama yari – Koplje sa dodatom poprečnom oštricom pri vrhu od koje je sa jedne strane samo šestina dužine dok su njena oba kraja savijena prema napred
Katakana – “Delimične kane”, pismo koje koristi simbolične (slogovne) znake kana.
Katame waza (wasa) / Ne waza (wasa) – Parterne tehnike (Judo)
Katami / Souken – Ramena
Katamune dori – Hvat za jedan rever
Katana Tradicionalni dugi mač samuraja koji se nosi za pojasom sa oštricom prema gore
Katasaki – Rame (vrh)
Katate – Jedna ruka
Katate dori – Hvat jednom rukom za jednu ruku
Katate kosadori – Hvat jednom rukom ukoso
Katate uchiUdarac jednom rukom površinom koja nije "čelo" pesnice
Katate uke – Blok jednom rukom
Kata uchi – Udarac ramenom
Kata wasa (waza) – Skup tehnika bacanja preko ramena u Judo-u
Katsu – Japanska tehnika oživljavanja
Katsu – Pobediti
Katsu Nerazumljiva reč ili uzvik, efikasno sredstvo za postizanje zen iskustva
Katsu jinken – Etički princip prema kome savršenom majstoru mač ne služi da oduzme, već da sačuva život
Kawaku / Nodogakawaku – Biti žedan
Kawashi wasa (waza) –Skup tehnika čiji je cilj izbegavanje napada
Kayakujutsu – Umetnost upotrebe vatrenog oružja, baruta i eksploziva
Kaypi deshi – Učenik koji živi izvan Dojo-a
Kaze / Uindo – Vetar
Kazu / BangouBroj                   
Kazushi – Narušavanje protivnikove ravnoteže, u Judo-u prva faza izvođenja tehnike bacanja
Ke / Kami – Kosa
Ke tsukami / Kami tsukami – Hvat za kosu
Keage – Varijanta izvođenja nožnog udarca na principu “trzaja”
Keibu – Vrat (regija vrata)
Keichu – Tačka na zadnjoj strani vrata gde je spoj sa lobanjom (Jintai kyusho)
Keidoumyaku / Kubimaki – Vratna aorta
Keijoumyaku – Vratna vena
Keiko – Udarna površina koju čine vrhovi prstiju priljubljeni uz vrh palca
Keiko / Geiko – Trening, praksa, studija 
Keiko (Geiko) hajime – Trening počinje!
Keiko (Geiko) hajime mas – Trening može da počne!
Keiko (Geiko) gi – Uniforma za vežbanje
Keiko (Geiko) osame – Poslednji trening u kalendarskoj godini
Keiko (Geiko) soremade – Isteklo je vreme treninga! Kraj treninga!
Keikoku – Usmena opomena, upozorenje (n.p. sudije takmičaru)
Keikotsu – Cevanica, golenjača
Keiko uchi (jodan) Udarac vrhovima skupljenih prstiju
Keiraku – Meridian (akupunktura, kineska medicina)
Keirei – Naklon iz poštovanja ili zahvalnosti upućen nekoj osobi (glava, vrat i leđa u pravoj liniji pod uglom od 30º)
Keisaku / Kyosaku Drveni štap kojim Učitelji zena udara učenike kada zadremaju ili im popusti koncentracija za vreme meditacije
Keishikiteki – Formalan
Keitai no hoji – Pravilan položaj tela, poznavanje tehnički pravilnog izvođenja svakog pojedinačnog pokreta i stava čini suštinu ovog elementa izvođenja kate
Kekka fuza / Zenka fuza – Lotos pozicija (sed)
Kekkan – Krvni sud
Kekkon – Fleka, mrlja od krvi
Kekomi – Varijanta izvođenja nožnih udaraca “guranjem” iz kuka
Kekomi geri – Duboki udarac nogom “guranjem” kuka u pravcu izvođenja
Kempo / Kenpo – Japanski naziv za kinesku borilačku veštinu Kuan fa
Ken – Pravi dvostrani mač
Ken / Genkotsu / Kobushi – Pesnica
Kenban / Kaisenkenban – Rotator cuff, grupa mišića i tetiva koji stabilizuju rame
Kendo – Japanski nacionalni sport u kome je dugi mač koji se drži sa obe ruke zamenjen kopijom od bambusa
Kendogi – Odeća u kojoj se trenira kendo
Kendoka – Onaj koji trenira Kendo
Kenjutsu – Umetnost borenja mačem
Kenka – Svađa
Kenkoukotsu – Lopatica
Kenkoutai – Zdravo telo
Kenkoutaisou – Vežbe zdravlja
Kenkyo – Poniznost, skromnost
Kensei / Sorashi – Lažni napad, finta
Kensho / Satori – Prosvetljenje (satori se upotrebljava kada je dublji i trajan doživljaj prosvrtljenja)
Kenshuu – Trening
Kenshuuka – Trening sekcija
Kentate – Sklekovi na pesnicama
Kentou / Bokushingu – Boks
Kentsui / Tettsui – Udarna površina, zadebljani donji deo stegnute pesnice koga čini površina od korena malog prsta do početka zgloba šake
Kenzen / Kenkou – Zdravlje
Keri / Geri – Nožni udarac
Kesa gatame – Tehnika u parteru kojom se protivnik drži/kontroliše hvatom oko vrata
Kesshou sen – Finale
Ketsuatsu – Krvni pritisak
Ketsuekigata – Krvna grupa
Kettou – Šećer u krvi, nivo šećera u krvi
Ki – Unutarnja energija
Kiai Karakterističan krik koji se ispušta prilikom izvođenja karate tehnike
Kiai jutsu – Umetnost upotrebe glasa (kiai-a) u borilačke svrhe
Kiai irete Kiai pri svakom udarcu prilikom vežbanja tehnike (puna brzina i snaga)
Kiba – Jahanje (konja)
Kiba dachi Stav jahača 
Kibisu gaeshi – Tehnika ručnog bacanja u Judo-u
Kichigai – Ludak, mahnit čovek
Kihaku – Duh, duša; mentalna snaga da se suoči sa teškoćama
Kihon Bazičan, osnovni
Kihon dousa – Osnovni pokret
Kihon geiko / Kihon renshuu Trening bazične, osnovne tehnike
Kihon jutsugo Bazična, osnovna terminologija
Kihon wasa (waza) – Skup osnovnih, bazičnih tehnika  
Kiiro obi – Žuti pojas (6. – 5. Kyu)
Kikai tanden / Seika no itten / Seika tanden Centralna tačka stomaka koja se nalazi malo ispod pupka; u Japanu predstavlja fizičko i duhovno središte čoveka
Kikan / Nodobue – Dušnik
Kiken – Predaja borbe
Kiken gachi – Pobeda zbog predaje protivnika
Ki ken tai no itchi – Duh, tehnika (pesnica/mač) i telo su jedno!
Kikijoi – Strah od protivnikove reputacije
Kiko – Japanski termin za kineski čigong (qigong)
Kakuchi yari – Koplje sa jednostranim sečivom na vrhu
Kime – Istrenirana akcija tela i duha pri kojoj se u najkraćoj jedinici vremena, najvećom brzinom u pravom trenutku ispoljava preko udarne površine pravilno izabrane tehnike precizno prema cilju maksimalno koncentrisana fizička i unutarnja snaga
Kime waza (wasa) – Skup poentirajućih (završnih) tehnika
Kimo / Kanzou – Jetra
Kimochiii – Dobar osećaj, osećati se dobro
Kimono – Tradicionalno japansko odelo
Kin – Tetiva
Kinaosu Promeniti odeču  
Kinchou – Napetost, mentalni napor, nervoza
Kin geri / Kinteki geri (kogeki) – Udarac risom stopala među noge
Kinhin – Zan meditacija u hodu 
Kinkyori – Kratka distanca
Kinniku / Suji  – Mišić
Kinnikutsuu – Mišićna bol
Kinryoku – Fizička snaga
Kinryoku toreeningu – Trening mišića (za povečanje fizičke snage)
Kintama / Kinteki / Chantama   Testisi (Jintai kyusho)
Kinteki geri (kogeki) / Kin geri – Udarac risom stopala među noge (takmičarski prekršaj)
Kioi / Touki – Borbeni duh
Ki o tsukete – Budi pažljiv!
Kiritsu – Ustani!
Kiryoku – Snaga volje, energija, vitalnost
Kisoku – Disanje, dah
Kiwotsukete – Obrati pažnju! Budi pažljiv!
Kiwotsukete kudasai – Obratiti pažnju molom te! Budi pažljiv molim te!
Kiza – Varijanta japanskog tradicionalnog seda na petama kod koga stopala nisu ispružena i ne oslanjaju se gornjom površinom na pod već prednjim delom tabana (chusoku)
Kizami – Kratki direkt
Kizami tsuki – Kratki direkt “čelom” pesnice
Kizetsu – Nesvest, nesvestica
Ko – Malo
Ko – Dete, mladunće
Ko – Star
Koan – Pitanje u formi zagonetke do čijeg odgovora nije moguće doći razumom; metoda učenja zena 
Ko – Mali korak
Ko bo ichi – Koncept povezanosti napada i odbrane
Kobudo / Kobujutsu – Zajednički naziv za umetnost borenja alatkama i oruđem seljaka sa japanskog ostrva Okinawa
KobushiFeudalni ratnik, samuraj 
Kobushi / Genkotsu / Ken  – Pesnica
Kodachi – Mali, kratak mač
Kodachi jutsu – Umetnost upotrebe kratkog mača
Koden – Usmeno predanje, legenda, tradicija
Kodenko – Baza kičme, prvi lumbalni pršljen (Jintai kyusho)
Kodensetsu – Stara tradicija
Kodokan – Institut judo-a, osnovao ga je 1882. god. Jigoro Kano
Kodomo – Dete, dečiji
Kodomo karate gi – Dečiji kimono za karate
Kofuu – Stari običaj, stari stil
Kogekihoko – Smer, pravac (izvođenja tehnike)
Kohai – Mladji učenik
Kohai ni rei – Naklon učenicima (početnici i učenici zaključno sa 1. kyu-om)
Kohaku shiai – Sistem takmičenja gde takmičari nose crveni ili beli pojas (traku), pobednik ostaje u borilištu
Koiguchi – Otvor na korici mača
Kojin – Individua
Kojin renshuu – Individualni trening
Kojiri – Metalni okov na kraju korica mača
Kojo ryu – Škola karatea okinavljanske porodice Kojo (Koshiro)
Kokansetsu – Zglob kuka
Koken – Gornja površina savijenog zgloba šake
Koken uke (jodan, chudan, gedan)Blok gornjom površinom savijenog zgloba šake
Koken uchi (jodan, chudan, gedan) – Udarac gornjom površinom savijenog zgloba šake
Kokonotsu – 9 (devet) na japanskom
Kokoro Um, srce, duh (u japanskoj kulturi duh je u srcu)
Kokoroe – Znanje, informacija
Kokoro gamae (kamae) – Duhovni, mentalni stav
Kokusai – Internacionalni
Kokusai taikai – Internacionalni šampionat
Kokuseki – Nacionalnost, narodnost, državljanstvo
Kokutsu dachi – Zadnji stav
Kokyuu – Disanje, udisaj i izdisaj
Kokyuuhou – Japanske tehnike disanja, kontrola disanja
Kokyuu ryoku – Snaga disanja
Komaku – Bubna opna
Koma musubi – Četvrtasti čvor (način na koji se vezije pojas karate kimona)
Komanage – Bacanje u karateu gde se protivnik jednom rukom hvata za zglob šake (desna drži desnu), dok druga ruka gura protivnikovo rame iste ruke sa strane leđa prema dole
Komekami – Slepoočnica
Komekami uchi – Udarac u slepoočnicu delom ruke koji nije čelo pesnica
Kondo – Sledeći put
Kongoken – Sprava za vežbanje snage napravljena od gvozdene šipke ovalnog oblika preuzeta od rvača sa Havaja
Konki – Strpljenje, istrajnost
Konpai – Iscrpljenost, umor
Kooun o inoru – Srećno!
Koppo jutsu – Veština borenja čiji je fokus napad na kosti udarcima i polugama (ninjutsu)
Kore wa machigai da – To je pogrešno!
Kori – Gornja površina stopala (Jintai kyusho)
Korobu – Pasti
Koroshi – Ubistvo
Koroshi wasa (waza) – Skup smrtonosnih tehnika
Koroshiya – Profesionalni ubica, plačeni ubica
Korosu – Ubiti
Koryuu – Stara škola (umetnosti)
Kosa – Promena stava u mestu poskokom (hidari – migi ili obrnuto)
Kosa dori – Hvat ukrštenim rukama
Kosaho Istovremena odbrana i napad
Kosa uke – Dvostruki istovremeno izvedeni blok rukama pri kome jedna izvodi Uchi uke,  druga Gedan barai
Koshi Kuk
Koshi kaiten / Koshi mawari – Rotacija kukova
Koshi guruma – Tehnika bočnog bacanja u Judo-u
Koshijutsu – Veština napada na mišiće i nervne tačke u borilačkim veštinama Japana
Koshi nage – Bacanje preko kuka
Koshinuke – Kukavica
Koshi nukeru – Fraza koja se upotrebljava za osobu koja je "izgubila" nerve
Koshi no kaiten – Rotacija kuka
Koshita – Pločasti umetak na zadnjem delu hakame
Koshi wasa (waza)U Judo-u skup tehnika bacanja u kojima pri izvođenju dominira kuk (11 tehnika)
Kosoto gake – Tehnika nožnog bacanja u Judo-u
Kosoto gama – Tehnika nožnog bacanja u Judo-u
Kosoto gari – Tehnika nožnog bacanja u Judo-u
Kossetsu – Prelom kosti
Kosshijutsu – Veština napada na mišiće i nerve (vitalne tačke) prstima, mačem ili štapom (ninjutsu)
Kotai – Promena (partneri menjaju mesta – uloge)
Kotan – Elegantna jednostavnost
Kote kitai – Metod vežbanja u paru za ojačavanje podlaktica izvođenjem udaraca (uechi ryu)
Kote mawashi – Kružno kretanje podlaktica
Kotowaza – Poslovica, maksima
Kotsuban – Karlica
Koubou – Napad & odbrana
Koubou itchi – Napad i odbrana su jedno
Kouchi gake – Tehnika nožnog bacanja u Judo-u
Kouchi gari – Tehnika nožnog bacanja u Judo-u
Kouchi makikomi – Tehnika požrtovanog bacanja u Judo-u
Kougeki / Atakku – Napad
Kougeki wasa (waza) – Skup tehnika za napad
Kouhaikin – Veliki pljosnati mišić leđa
Kouishitsu – Svlačionica, garderoba
Kouketsuatsu – Visok krvni pritisak
Koumon / Anusu – Čmar, anus
Kouseizai – Antibiotik
Koutai – Razmena, promena (nečeg)
Koutou – Larynx, grkljan
Kouun – Dobra sreća, fortuna
Kowasu – Polomiti, slomiti, razbiti
Koyamakan – Stara škola karatea sa Okinawe
Ko yubi – Mali prst
Ku – 9 (devet) na kineskom
Kuan fa – Sistem golorukog borenja naroda Kine prenet na japansko ostrvo Okinawa
Kuatsu – Metod reanimacije (Judo)
Kubi / Eri / Nekku – Vrat
Kubi geri – Udarac nogom u vrat
Kubimaki / Keidoumyaku – Karotidna arterija, vratna arterija
Kubi mawashi geri – Kružni udarac nogom u vrat
Kubi nage – Bacanje obuhvatom oko vrata
Kubi o mawasu undo – Vežba kružnog kretanja glavom (zagrevanje)
Kubi shime – Gušenje hvatom za vrat
Kubisuji – Zadnji deo vrata
Kubi ushiro ni mukemasu – Vežba okreta glave prema nazad (zagrevanje)
Kubi yoko ni taoshimasu – Vežba pokreta glavom na stranu (zagrevanje)
Kubotan – Oružje samoodbrane koje je osmislio Majstor Takayuki Kubota
Kuchi – Usta
Kuchibiru – Usna (usne)
Kuchi bushi – Uvredljiv naziv za onoga ko govori kao ratnik ali ne poseduje veštine ratnika
Kuchiki taoshi – Tehnika ručnog bacanja u Judo-u
Kudan – Crni pojas 9. Dan
Kuden – Usmeno predavanje
Kudo / Daido juku – Savremeni borilački sport koji objedinjuje boks, kik boks, tai boks, judo, jiu jitsu i dr. Osnivač je učenik Masutatsu Oyame Takashi Azuma (rođen 1949.)
Kudoku – Pobožan čin
Kuikku – Brz
Kuma – Medved
Kuma dori – Hvat medveda (obuhvat protivnika sa obe ruke)
Kumi ai jutsu – Forma borenja ranog Japana
Kumi kata – Osnovna držanja u Judo-u
Kumite Sparing, borba
Kumite dachi – Borbeni stav  
Kumite no kamae – Borbeni gard
Kumi uchi – Forma rvanja
Kung fu – Na zapadu se pogršno tumači kao kineska veština golorukog borenja, zapravo u kineskom jeziku označava svaku veštinu stečenu velikom voljom i trudom
Kuni – Zemlja (država)
Kunren – Praksa, trening
Kunshi – Mudar čovek, čovek od vrlina
Kurabu – Klub
Kurigata – Deo korica mača kroz koji se provuče traka kojom se korice vežu za obi
Kuro / Kuroi – Crno
Kuro obi – Crni pojas
Kurubushi / Ashikubi – Članak na nozi
Kuruma – Točak
Kurumaza – Sedenje u krug
Kusanagi – Donji deo lista noge  (Jintai kyusho)
Kusari – Lanac
Kusuri – Medicina
Kusari fundo – Lanac sa tegovima na oba kraja
Kusarigama – Lanac sa srpom na jednom kraju
Kusarigamajutsu – Umetnost borenja lancem na čijem je jednom kraju srp
Kusuriyubi – Domali prst
Kuzushi wasa (waza) – Skup tehnika kojima je cilj narušavanje ravnoteže protivnika
Kyo – Termin koji se u borilačkim veštinama odnosi na prepoznavanje pravog trenutka za napad, trenutka kada kod protivnika dođe do pada koncentracije što se prenosi na njegove pokrete; trenutak protivnikove odvojenosti uma od tela kada trebamo izvesti napad
Kyobu – Grudi (oblast grudi)
Kyoei – Mesto ispod pazuha, pibližno je između petog i šestog rebra (Jintai kyusho)
Kyokai – Šef, kolovođa
Kyoketsu shoge – Nož sa dve oštrice sa dodatom manjom oštricom uz balčak pod uglom od 45-60° vezan za kanap ili lanac na čijem drugom kraju je metalni prsten
Kyoku – Krajnji, apsolutni, ultimativni, ekstremni
Kyokugei / Karuwaza – Akrobatika, akrobatska veština
Kyokushin Škola karatea, najčešće se prevodi kao “Krajnja istina” ili “Apsolutna istina” (mogu se sresti i literalni prevodi kao : “Traganje za konačnom istinom”, “Put konačne istine” ili “Susret sa konačnom istinom”)
Kyokushinkai – “Udruženje konačne istine”, literalni prevod može da glasi : “Udruženje koje traži  konačnu istinu” 
Kyokushinkaikan – Pun naziv stila karatea koji je osnovao 1964. Masutatsu Oyama (1923-1994) čiji prevod znači “Škola udruženja konačne istine” (literalni prevod bi glasio : “Škola udruženja koje traži  konačnu istinu”)
Kyokushinkai karate do – “Udruženje konačne istine, Put prazne ruke”, literalni prevod može da glasi : “Udruženje koje traži  konačnu istinu na Putu prazne ruke”
Kyokushin-Kan International Karate Organization – Predsednik Organizacije poznate kao IKO 6 je Kancho Hatsuo Royama rođen 31.03.1948.
Kyokushin Rengokai / All Japan Kyokushin Union – General Director of the Board Kazuyuki Hasegawa
Kyokushin World Federation – Predsednik Organizacije Kancho Loek Hollander
Kyosaku / Keisaku Drveni štap kojim Učitelji zena udara učenike kada zadremaju ili im popusti koncentracija za vreme meditacije
Kyosen – Donji deo grudne kosti (Jintai kyusho)
Kyoshi – Titula majstora japanske borilačke veštine (7 Dan)
Kyoubu – Prsa, grudi
Kyoudo – Snaga, intenzitet
Kyoudou Instrukcija, podučavanje
Kyoufu – Plašiti se
Kyoufushou – Patološki strah
Kyougu – Opasno oružje
Kyouiku – Edukacija, trening
Kyoujaku – Snaga, moć
Kyoukin Grudni mišić
Kyoukotsu – Grudna kost, grudnjača
Kyoukun – Moralna pouka, lekcija
Kyousanyuutotsukin – Sternocleidomastoid mišić, parni mišić vrata zadužen za pokrete glave
Kyoushinshou – Srčani udar, angina pektoris
Kyoushitsu – Učionica
Kyu – Stepen učeničkog zvanja
Kyudo – Japansko streličarstvo
Kyujutsu – Umetnost upotrebe luka i strele
Kyuju-do –  90° (devedeset stepeni)
Kyukai – Devet puta
Kyushaku bo – Štap za borbu dužine 272cm
Kyu shinsa – Test (ispitivanje) za učeničko zvanje
Kyusho jutsu – Umetnost borenja gde udarci za cilj imaju vitalne tačke tela
Kyusho jutsu wasa (waza) – Skup tehnika čiji su cilj vitalne tačke tela
Kyuubyou – Iznenadna bolest
Kyuukyuusha – Ambulanta



KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA

KARATE GLOSSARY & TERMINOLOGY


Literatura:
i druge internet adrese