Kyoto, vrt budističkog hrama Ninna-ji osnovanog 888. od strane cara Uda
U slučaju da pokrene i dobije raspravu
o budizmu sa onima kod kojih je, svaki lutajući sveštenik može ostati u Zen
hramu. Ako je poražen, mora da ode.
U jednom hramu u severnom delu Japana živela su zajedno dva brata
sveštenika. Stariji je bio učen, a mlađi priglup i bez jednog oka.
Jedan lutajući sveštenik naiđe i zamoli ih za prenoćište, propisno ih
pozvavši na diskusiju o uzvišenom učenju. Stariji brat, umoran od napornog rada
tog dana, reče mlađem da ga zameni. "Idi i zahtevaj razgovor u
tišini", upozori ga.
Tako mladi sveštenik i stranac odoše do oltara i sedoše.
Ubrzo posle toga putnik ustade, otide do starijeg brata i reče mu:
"Tvoj brat je divan mladić. Porazio me je."
"Prepričaj mi razgovor", reče stariji brat.
"Pa", objasni putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst,
predstavljajući Budu, prosvijetljenog. Onda on podiže dva prsta, označavajući
Budu i njegovo učenje. Ja podigoh tri prsta, predstavljajući Budu, njegovo
učenje i njegove sledbenike. Zatim on prodrma svojom stisnutom šakom pred mojim
licem, pokazujući da svi pomenuti potiču iz jedne suštine. Tako on pobedi, i ja
nemam prava da ostanem ovde." Ovo rekavši, putnik otide.
"Gdje je taj čovek?", zapita mlađi, dotrčavši do svog starijeg
brata.
"Čuh da si dobio diskusiju."
"Ništa ja nisam dobio. Isprebijaću ga."
"Reci mi temu diskusije" zapita stariji.
"Zašto li je, čim me je ugledao, podigao jedan prst, vređajući me da
imam samo jedno oko. Pošto je stranac, pomislih kako trebam biti učtiv prema
njemu, pa podigoh dva prsta, čestitajući mu što on ima oba oka. Onda taj neučtivi
bednik podiže tri prsta, sugerišući da nas dvojica imamo samo tri oka. Ja se
naljutih i pođoh da ga udarim, ali on pobeže napolje i to okonča stvar!"
- Pogled ostane usmeren u pravcu izvođenja prethodne tehnike, desnom nogom
iskorak u nazad - Kiba dachi / Hidari Yoko Gedan barai
- Pogled u desno za 180°, levo stopalo zarotira u mestu, a
desno se primakne i zauzme stav Migi Kokutsu dachi grudima okrenuti u pravcu
pogleda / Migi Chudan Uchi Uke
- Pogled ostane usmeren u pravcu izvođenja prethodne tehnike, levom nogom
iskorak u nazad - Kiba dachi / Migi Yoko Gedan barai
- Pogled u levo za 45°, usporeno desnom nogom iskoračimo – Kiba
dachi pod uglom od 45° u odnosu na
pripremni položaj za izvođenje kate (tokom kretanja pripremimo ruke za
izvođenje bloka i duboko udahnemo) / Migi Chudan Haito uke usporeno sa IBUKI-jem.
Vezano u mestu izbacimo ostatak vazduha i brzo izvedemo Migi Shuto Gedan barai
- Pogled u levo za 90°, usporeno levom nogom iskoračimo u pravcu
pogleda – Kiba dachi (tokom kretanja pripremimo ruke za izvođenje bloka i
duboko udahnemo) – Hidari Chudan Haito uke usporeno sa IBUKI-jem. Vezano
u mestu izbacimo ostatak vazduha i brzo izvedemo Hidari Shuto Gedan barai
- Pogled u desno za 90°, usporeno desnom nogom iskoračimo u pravcu
pogleda – Kiba dachi (tokom kretanja pripremimo ruke za izvođenje bloka i
duboko udahnemo) – Migi Chudan Haito uke koji izvedemo usporeno sa IBUKI-jem.
Vezano u mestu izbacimo ostatak vazduha i brzo izvedemo Migi Shuto Gedan barai
- Pogled u nazad preko desnog ramena, usporeno okret za 180°tako što levo stopalo rotira u
mestu, a desno se primakne – Migi Kokutsu dachi / usporeno polu Migi Shuto
mawashi uke
- Pogled u levo za 45°, levu nogu podignemo i zauzmemo Tsuru ashi
dachi / desna pesnica je u poziciji iznad desnog kuka, a leva oslonjena na nju
svojim dnom (Tetsui)
- U pravcu pogleda istovremeno Hidari Jodan Yoko geri / Hidari Jodan Uraken
uchi
- Nogu iz udarca spustimo u pravcu pogleda – Hidari Zenkutsu dachi / Migi
Chudan Gyaku tsuki
- Pogled u desno za 90°, desnu nogu podignemo i zauzmemo Tsuru ashi
dachi / leva pesnica je u poziciji iznad levog kuka, a desna oslonjena na nju
svojim dnom (Tetsui)
- U pravcu pogleda istovremeno Migi Jodan Yoko geri / Migi Jodan Uraken
uchi
- Nogu iz udarca spustimo u pravcu pogleda – Migi Zenkutsu dachi / Hidari
Chudan Gyaku tsuki
- Pogled u levo za 90°, levu nogu podignemo i zauzmemo Tsuru ashi
dachi / desna pesnica je u poziciji iznad desnog kuka, a leva oslonjena na nju
svojim dnom (Tetsui)
- U pravcu pogleda istovremeno Hidari Jodan Yoko geri / Hidari Jodan Uraken
uchi
- Nogu iz udarca spustimo u pravcu pogleda – Hidari Zenkutsu dachi / Migi
Chudan Gyaku tsuki, desna ruka ostane ispružena u udarcu
– Migi Jodan Mae geri posle koga istovremeno pogledamo u desno za 45°, vratimo nogu iz udarca u Hiki ashi i desnu pesnicu
u poziciju iznad desnog kuka
- Poskokom u pravcu pogleda zauzmemo Migi Kake dachi (desno stopalo je pod
uglom od 90° u odnosu na liniju kretanja) / Chudan Morote tsuki KIAI
- Pogled u levo za 180°,
desna noga izrotira u mestu, a levu pomerimo napred u pravcu pogleda.
Usporenim pokretima – Hidari Kokutsu dachi / polu Hidari Shuto mawashi uke
- Iskorak levom nogom u nazad – Migi Kokutsu dachi / tokom kretanja levu
otvorenu šaku vratimo na poziciju iznad kuka, a desnu otvorenu šaku dovedemo
nadlanicom prema telu ispod desne strane leđa. Ne prekidajući pokrete ruku
izvedemo Hidari Yonhon nukite i privlačenje protivnika desnom rukom. Otvorene
šake u završnici pokreta dlanovima su okrenute jedna prema drugoj. Leva je
usmerena prstima prema napred, a desna u levu stranu.
Tehnika kretanja postoji od samog nastanka karatea. Ona je njegov ne
odvojivi deo. Bez nje karate ne bi postojao. Omogućava pomeranje tela sa jednog
mesta na drugo kako bi se zauzeo bolji položaj za odbranu, napad ili kontranapad.
Kretanjem možemo da obezbedimo sigurnu distancu što je dovoljna zaštita od
protivnikovih udaraca. Izvodi se na tačno određeni način i u svim pravcima. Da
bi tehnika kretanja bila efikasna mora biti izvedena brzo. Zauzimanje izuzetno
niskog stava umanjiće sposobnost brzog kretanja. U situaciji kada smo napadnuti
od presudnog značaja je donošenje odluke da li izbeći udarac kretanjem u nazad
ili neku od strana ili krenuti u presretanje kontranapadom. Takođe je za ishod
borbe značajan izbor tehnike kretanja u cilju smanjenja distance prilikom
napada.
Pošto je sanchin dachi prvostvoreni stav smatra se da je prvo kretanje bilo iz jednog sanchina u drugi. Iz njega su nastala sva druga. Kretanje se izvodi nečujno jer se
stopala podižu tik iznad poda. Na ovaj naičin se kretanje u svakom trenutku
može zaustaviti. Japanski instruktor Masatoshi Nakajama kaže : "U kumiteu i
kati pokreti početnika su bučni i grubi (tvrdi). Kod treniranog karatiste
stopala meko klize po podlozi, kao da se između podloge i stopala nalazi tanak
list hartije. njegova tehnika će biti snažna i odsečna, bez obzira koliko
ubrzavao svoje pokrete, on ne pravi buku čak ni pri doskoku posle visoko
izvedenog skoka."
Mišići nogu ne smeju biti u grču
i tvrdi. Njihova kontrakcija mora biti elastična kako bi omogućila lagano,
beznaporno i brzo prebacivanje težišta tela. Kretanje ne sme da poremeti
uspravan položaj tela, to jest da poremeti ravnotežu. Glava se kreće u istoj
ravni ako kretanjem prelazimo u sledeći identični stav predhodnom. Disanje mora
biti usklađeno sa pokretima kretanja. Gubitak ritma disanja vodi ka poremećaju
psihofizičke ravnoteže. Posledica je nepovoljno stanje "kyo", stanje
trenutno smanjene sposobnosti, koje
protivniku pruža priliku da realizuje napad.
Kretanje je proizvod kontrakcije
velikog broja mišića koji sinhronizuju više pokreta u jedan. Kretanjem nogu
pokreće se telo. Sa druge strane kretanje tela prate pokreti nogu. Zajednička
akcija nogu i tela mora biti usklađena. Kada kretanju nije cilj samo promena
mesta već izvođenje određene tehnike udarca ili bloka tada se koncentrisana
sila svih pokreta tela emituje preko udarne površine. Znajući to kretanje ima
bitno učešće u izvođenju razornih udaraca. Ono uvek počinje iz nekog stava, a
završava se u tom istom ili nekom drugom. Tehniku kretanja treba izvoditi što
prirodnijim pokretima. Završetak – zauzimanje stava mora da odražava čvrstinu i
stabilnost.
Zamišljena linija po kojoj se
vrši kretanje može biti pravolinijska ili krivolinijska. Prelaskom karatea iz
borilačke veštine u borilački sport, takmičenja u borbama su doprinela razvoju
kružnog kretanja koje je vrlo efikasno jer omogućava brzo sklanjanje sa linije
napada i istovremeno zauzimanje idealne pozicije za kontranapad. U odnosu na
smer kretanje može biti prema napred, prema nazad i u stranu. Pokreti nogu mogu
biti izvedeni korakom, duplim korakom, pomeranjem jednog pa drugog stopala tako
da ista noga ostane "prednja", okretom oko prednje noge stava,
okretom oko zadnje noge stava, istovremenim skokom sa obe noge.
Prema karakteru tehnike kretanja
možemo podeliti na odbrambene, napadačke i manevarske. Namena prve dve tehnike
je po nazivu jasno definisana. Treča nam omogučava zauzimanje pozicije koja nas
dovodi u povoljniji položaj u odnosu na protivnika. Karakteristično odbrambeno
kretanje je napred i u stranu. Najčešće se izvodi pomeranjem prednjeg stopala u
napred i u stranu pa rotiranjem zadnjeg stopala na unutra ili iskorakom zadnjeg
stopala ka napred i u stranu i rotiranjem zadnjeg stopala ka unutra. Najefikasnija
napadačka tehnika kretanja je iskoracima pravo napred. Da bi manevarsko
kretanje bilo uspešno mora biti izvedeno brzo, sa promenama pravca i načina
izvođenja.
Princip kretanja se zasniva na sili reakcije od
čvrste podloge izazvanu od strane mišiča opružača noseče noge. Na primeru kretanja iskorakom zadnje
noge prema napred to izgleda ovako. Noseča noga (zadnja noga u odnosu na smer
kretanja) aktiviranjem mišiča opružača proizvodi impuls sile reakcije koja se
odbija od podloge i prenosi na kuk koji zajedno sa telom kreče prema napred.
Zadnja noga prolazi pored prednje noge, koja ostaje savijena u kolenu. Biva
izbačena prema napred početnom silom reakcije od podloge, zamahom kukova i
novom silom reakcije od podloge koju sada pravi prvobitno prednja noga jer
preuzima ulogu noseče. Pri kretanju u nazad princip je isti samo što ulogu
noseče noge preuzima prednja noga stava.
Borbeno kretanje
"klizanjem" prema napred izvodi se kontrakcijom mišiča opružača
noseče noge (zadnja noga u odnosu na smer kretanja) koja izaziva silu reakcije
od podloge koja se prenese na kuk. Zamahom kuka telo krene napred, a prednja
noga se pomeri – klizne napred. Čim prednja noga ostvari oslonac, noseča noga
se za istu dužinu pomeri prema napred. Pri kretanju u nazad princip je isti
samo što ulogu noseče noge preuzima prednja noga stava.
Dobro kretanje direktno zavisi od
sposobnosti zauzimanja dobrog stava i automatizovanog smenjivanja uloge noseče noge.
Uvežbavanje tehnika kretanja
pripada kihonu, osnovnom vežbanju.
Pošto se kate baziraju na
kretanju pretstavljaju najbolji izvor raznovrsnog kretanja koje se u njima
izvodi u idealnom obliku.
KYOKUSHIN SABAKI WASA
Tehnike kretanja u Kyokushinu
FUMI ASHI – Kretanje pri kome zadnje stopalo prvobitnog
stava iskorači prema napred. Stopalo prednje noge prvobitnog stava se ne pomera
sa mesta. Ono samo zarotira na način koji odgovara zadnjoj nozi stava koji
sledi.
Kretanje u nazad (Sagari) izvodi se suprotnim pokretima tako što prednje
stopalo prvobitnog stava iskorači prema nazad i zauzme položaj zadnjeg stopala
stava koji sledi. Stopalo zadnje noge prvobitnog stava se ne pomera sa mesta.
Ono samo u mestu zarotira na način koji odgovara prednjoj nozi stava koji
sledi.
OI ASHI – Kretanje pri kome se pomera prema napred prvo
prednje pa zatim zadnje stopalo. Pri tome se njihove pozicije ne menjaju,
odnosno prednje stopalo ostaje prednje, a zadnje – zadnje.
Kretanje u nazad (Sagari) izvodi se tako što se prvo prema nazad pomeri zadnje
stopalo pa za njime i prednje. Prednje stopalo ostane prednje, a zadnje –
zadnje.
OKURI ASHI - Kretanje pri kome se pomera prema napred prvo
zadnje stopalo pa zatim prednje. Pri tome se njihove pozicije ne menjaju,
odnosno prednje stopalo ostaje prednje, a zadnje – zadnje.
Kretanje u nazad (Sagari) izvodi se tako što se prvo prema nazad pomeri
prednje stopalo pa zatim zadnje. Pri tome se njihove pozicije ne menjaju,
odnosno prednje stopalo ostaje prednje, a zadnje – zadnje.
KOSA – Promena prednje noge stava poskokom sa obe noge. Ovim kretanjem
tela se skoro trenutno zauzima položaj koji može biti povoljniji u odnosu na protivnika u datoj situaciji.
TOBI ASHI – Kretanje pri kome se skokom od poda sa obe
noge, sa jednog mesta na drugo, zauzme prvobitni ili neki drugi stav.
Prepoznatljivi primer je skok u učeničkoj kati Pinan sono go.
Literatura :
ŠKOLA KARATEA 2
Mudrić Radomir / Beograd, 1990.
KARATE U PRAKSI - treći
deo
Vladislav Gigov & Dr Dragan Janjić / drugo izdanje, Beograd, 1989.
Grupa bivših studenata, sada već uspešnih poslovnih ljudi, okupila se i
posetila jednog starog profesora s fakulteta. Razgovor je ubrzo prerastao u
pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u porodici i na svakom
životnom koraku. Profesor ih je slušao s punom pažnjom i saosećanjem.
"Čini mi se da vam treba šoljica dobre
kafe", rekao je i povukao se u kuhinju. Vratio se s velikim loncem iz
kojeg se pušila kafa i celim asortimanom šoljica. Svaka je bila drugačija. Bilo
je tu porcelanskih, plastičnih, staklenih, papirnih, kristalnih, keramičkih...
Neke su izgledale skupoceno, kao da su stigle s dvora poslednjeg kineskog cara,
druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrnjene i polupane...
"Poslužite se."
Kad su svi bivši studenti imali šoljicu u ruci, profesor je primetio:
"Lepe i skupocene začas su planule. Na stolu su ostale, nedirnute,
ružne, obične i jeftine šoljice. Za sebe želite samo najbolje, što vam je
ujedno i izvor stresa. A ipak, izgled šoljice ne doprinosi ukusu. Lepša posuda
obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je u
stvari trebala dobra kafa, a ne šoljica. Ipak ste posegnuli za najboljom. A
onda ste nastavili merkajući tuđe šoljice. Kad se uhvatite u vrtlog stresa i
nezadovoljstva, setite se da je kafa poput života. A posao, novac i položaj u
društvu... poput šoljice. Šoljica ne definiše, niti menja kvalitet života koji
živimo.
Ponekad, koncentrišući se samo na šoljicu, propustimo uživanje u kafi.
Pijete kafu, a ne šoljicu. Najsrećniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku
najbolje od svega. Žive jednostavno."
Događaj o kome ćemo ovde govoriti dogodio se u nivembra 13. godine perioda
Kan'ei tj. 1636. godine kada je jedan korejski službenik (danas bi ga zvali
diplomatom ili možda veleposlanikom) posetio tadašnji Tokugava šogunat. Tom je
prilikom darovao šoguna i njegov dvor mnoštvom darova. Od svih tih darova
najzanimljiviji je bio tigar u kavezu kojeg su smestili u jedan od mnogobrojnih
vrtova šogunova dvorca u Edou (današnjemTokiju). Šogun Iemitsu poželeo je
videti tog tigra i zaputio se prema kavezu sa velikom pratnjom u kojoj su bili
i Yagyu Munenori i Takuan Soho kao i korejski poslanik. Kada je svita stigla do
kaveza, počeli su glasno komentarisati veličanstvenost i gracioznost divlje
životinje koja je šetala kavezom. I sam šogun je bio oduševljen poklonjenim
tigrom. Zapitao se pred svima postoji li neko tako hrabar ko bi se usudio
suočiti sa tigrom u kavezu. Kako nije bilo dobrovoljaca, šogun je mogućnost
ulaska u kavez kod opasne životinje predložio svome učitelju mača Yagyu
Munenoriju. Mumenori je znao da je šogunov predlog u stvari naredba, te je
šogunovu zamisao prokomentarisao rečima, da bi on to mogao uraditi, ali da u
tome ne vidi nekakav naručiti smisao. Objasnio je svoj stav:
"Kažu da
čovek može ukrotiti svaku divlju životinju ako je drži dugo u kavezu i da ona
neće povrediti onoga ko je hrani. Ipak, bilo bi opasno i nepažljivo dodirnuti
tigra koji dolazi izdaleka i još nije ukroćen."
Čuvši objašnjenje svoga učitelja mača Munenorija šogun ipak nije bio
zadovoljan te ga je nastavio nagovarati rečima da ako bi Munenori ušao u kavez
sa tigrom taj čin bi proneo glas o njemu i njegovom umeću čak i izvan Japana.
Videvši šogunovu upornost, koji je bio i sam spreman ući u kavez ako se ne nađe
neki hrabar pojedinac, učitelj Munenori pristane da uđe u kavez u kojem se
nalazio strašni tigar. Tada se Munenori pokloni šogunu i celoj sviti koja je
pratila šoguna i zaputi se prema kavezu. Obučen u tradicionalni kimono Yagyu
Munenori krene prema kavezu sa tigrom noseći samo jednu železnu lepezu koja je
bila neka vrsta ratnikova oružja kada bi se raširila. Kada se Munenori sasvim
približio kavezu tigar se uznemirio i počeo glasno da riče što je izazvalo jezu
i strah među prisutnom svitom. Krećući se gore-dole po kavezu, uznemiren
ljudima koji su opkolili njegov kavez delovao je još strašnije. Učitelja
Munenorija kao da to nije pokolebalo ni malo. Dostojanstveno je i mirno
zakoračio u unutrašnjost kaveza, kojeg su odmah zaključali čim je on ušao. Sada
su Munenori i tigar, koji se spremao za skok bili oči u oči. Promatrali su
jedan drugoga dok su svi ostali stajali oko kaveza gledajući šta će se
dogoditi. Munenori je u trenutku analizirao situaciju, smirenim pokretom
podigao lepezu i usmerio je u pravcu tigrova oka. Prateći ritam tigrova
disanja, Munenori se usredsredio na
njegove uzdahe i izdahe i istovremeno pomerio lepezu prema tigrovu čelu. Dok je
to izvodio, Munenori ispusti prodoran krik čime je manifestovao vlastitu
energiju (ki ili chi). Ovaj uzvik dolazi iz predela donjeg trbuha
(hara-tanden), a u japanskim borilačkim veštinama poznat je kao kiai. Prema
izjavama svjedoka smatra se da su poznavaoci borilačkih veština koji su
poznavali tehniku izvođenja tog uzvika mogli paralizovati protivnika ili
oboriti pticu u zraku. Postoje priče i o rušenju mostova krikom kiai. Poznato
je, takođe da su ih osim ratnika koristili i zen majstori koji su ih i počeli
prvi upotrebljavati. Na Munenorijev krik tigar je reagovao tako što je umesto
skoka zamahnuo šapom, a zatim se povukao u nazad. Uvidevši njegovu reakciju
Munenori ispusti još jedan snažan krik nakon čega se tigar skroz povukao
spustivši glavu na pod. Prisutni, koji su bez daha prosmatrali ovu neverovatnu
scenu, bili su fascinirani Munenorijevim poznavanjem "unutrašnjih
aspekata" ratičke veštine. Učitelj Munenori, mirno i staloženo zadovoljan
ishodom izađe iz kaveza. Šogun Iemitsu, zadovoljan demonstracijom Munenorijeve
veštine, stade ga hvaliti ne štedeći reči poštovanja za velikog učitelja. Na to
skromni Munenori samo kratko reče da ga je sram zbog ovog postupka, jer on ne
priliči čoveku njegovih godina.Tada mu je, naime, bilo 65 godina. Od svih
pristutnih, najviše oduševljenja pokazao je korejski poslanik. I dok je šogun
razdragano i dalje hvalio Munenorija
ističući kako će njegov podvig podići ugled japanskim borilačkim vještinama u svetu, Munenori se tiho povuče
i pridruži svome učitelju Takuanu, koji je takođe bio zadovoljan ishodom ove
demonstracije. Tada se šogun približi
Munenoriju i Takuanu i upita Takuana o odnosu Budinog Puta i situacije u
kojoj se našao Munenori. Takuan odgovori šogunu:
"Uzvišeni šogune, ništa vas više ne raduje nego da vidite
veličanstvenu demonstraciju borilačkih veština. Ali, morate znati, to je
poslednja stvar kojoj teži budistička vrlina."
Iemitsu, zbunjen ovakvim odgovorom zatraži da mu ga Takuan rastumači. Tada
mu Takuan objasni da se najviše vrline Budinog učenja ostvaruju upravo kada su
izvan dosega upotrebe borilačih veština. Iako je Munenori bio posvećen
meditativnoj praksi (tj. zazenu), razjarenog tigra savladao je tehnikom ratnika
jer je on tome najviše posvećen. Iako to može imati smisla, ipak se ne može
očekivati od suštine izvorne budističke misli. Svi ljudi i sve životinje,
objašnjavao je Takuan, imaju prirodu Bude, pa prema tome svi mogu biti spašeni
pomoću neograničene budističke mudrosti. Ali, ipak, treba znati da postoji
razlika između načina da se oni slome i spase. Ljubopitljivi šogun,
zaintrigiran onim što je čuo, zapitao je Takuana da li bi možda mogao da spasi
tigra umesto da ga porazi slomivši ga. Takuan na to odgovori, da on ne poseduje
beskrajnu budističku vrlinu i da on ne može spasiti tigra, ali da bi ga svakako
mogao pripitomiti. Šogun zahvali Takuanu na odgovoru i ponudi mu da se i sam
okuša sa tigrom u kavezu. Takuan prihvati šogunov izazov i uputi se, opušteno,
kao i njegov učenik Munenori prema kavezu sa tigrom. Bez imalo premišljanja,
uđe u kavez i zatvori vrata za sobom. Tigar je instiktivno i nagonski reagovao
slično i pri Munenorijevom ulasku u kavez. Takuan, goloruk i naoružan samo
osmijehom stane ispred njega zasučenih rukava svoje redovničke haljine.
Okupljena gomila daimjoa i visokodostojnika šogunova dvora sa strepnjom je
posmatrala ovaj prizor. Sve je delovalo čudno i nestvarno, a rikanje uznemirene
životinje vraćalo ih je u stvarnost. Činilo se kao da će ogromni tigar svakog
trena skočiti na redovnika... ali se ništa od toga nije dogodilo. Strašni tigar
se povuče nazad i bespomoćno sklupča, razoružan Takuanovim stavom punim
ljubavi. Očito je tigar osetio da mu ne preti nikakva opasnost od zen majstora
te je nestao njegov strah koji ga je terao da napada. Takuan se približi tigru
i ispruži svoju ruku ispred njegove njuške. Iznenađeni tigar se na to razneži i
počne, mljackajući ogromnim čeljustima lizati Takuanovu ruku. Od snažne i
goropadne životinje pretvorio se u umiljato mače željno pažnje. Plemenitost i
ljubav kojim je ovaj prizor zračio izgradili su intuitivne spoznaje između
čoveka i životinje. Šogun i njegova svita bili su opčinjeni ovim prizorom kome
su prvi put u životu prisustvovali. Takuan nastavi maziti tigra te sede na
njega. Tigar je na to samo zadovoljno frktao i micao svojim tankim brcima.
Šogun Iemitsu, čovek od vlasti i velikog iskustva, od tog je trenutka još
prisnije prihvatio Takuana, s poštovanjem koje je ukazivao retko kome. Ali,
ipak, njemu nije bilo jasno kako je "nasmešeni monah" uspeo pripitomiti zver koja je inače poznata po tome
da se teško pokorava bilo kome. Upitao je svog učitelja od mača, Yagyu Munenorija
kako bi on to objasnio. Munenori mu je objasnio da se najdublje postignuće u
mačevanju poklapa sa spoznajnim postignućem tipičnim za duhovne koncepte zen
učenja. Munenori je dalje nastavio:
"U oružanim sukobima, ratniku nikada ne sme popustiti pažnja jer bi to
njegov protivnik primetio i iskoristio. U trenutku dekoncentracije javlja se
"pukotina" u svesti, a to je prilika da protivnik zada odlučujući
udarac. Međutim, onaj ko je uspeo ovladati tajnama zen meditacije i putem njih
razvio duh do savršenstva, ostaće netaknut čak i ako se desetine mačeva usmere
prema njemu. Za takvog se čoveka kaže da ni božanstva ne mogu naći prostora
kako bi ga sprečili u njegovoj nameri."
Redovnik Takuan je očito bio primer takve ličnosti. Njegov duh, čist i
satkan od ljubavi, nežnosti i u isto vreme neustrašivosti, predstavljao je
fluid koji je ispunjavao celo njegovo biće. On je bio njegov štit i bitni
smisao njegove obuke. Takuanova dobrota koju ljudi nisu znali uvek prepoznati
bila je tako velika da ju je jedan divlji
tigar prepoznao. Učitelj Munenori savladao je tigra uz pomoć ratničkih
tehnika koristeći borilačke principe mačevanja. Ali redovnik Takuan tigra je
razoružao najiskrenijom ljubavi, bez trunke agresije ili straha. Prosvećenost
Takuana obeležila je taj događaj utisnuvši u njega višu dimenziju mudrosti.
Zbog toga je učitelj Munenori bio
"postiđen", jer je njegov stav prema tigru bio na nižem stepenu
duhovnog razvoja od Takuanovog. Od svoga je učitelja dobio još jednu lekciju.
Da bi pokazao poštovanje prema Takuan Sohou, šogun Iemitsu podigao je za
njega hram Tokai-ji u Tokiju u kvartu Shinagawa 1638. godine, a Takuan je
postao glavni poglavar tog hrama. Umro je sedam godina kasnije 1645. godine u
72. godini života. Yagyu Munenori, njegov učenik umro je godinu dana kasnije
1646. godine u sedamdeset petoj godini života. Tokugawa Iemitsu umro je 1651.
godine.
- Musubi dachi / Mokuso
- Otvori oči i glasno izgovori naziv kate
- Heiko dachi / IBUKI
- Pogled u levo za
90° . U pravcu pogleda - Hidari Sanchin dachi / Hidari Seiken Jodan uke
- Iskorak desnom nogom prema napred - Migi
Zenkutsu dachi / Migi Jodan Oi tsuki
- Pogled ostane usmeren u pravcu izvođenja prethodne tehnike,
desnom nogom iskorak u nazad - Kiba dachi / Hidari Yoko Gedan barai
- Pogled u desno za 180°, levu nogu pomerimo i
postavimo kao zadnju u stavu Migi Sanchin dachi grudima okrenuti u pravcu pogleda
/ Migi Jodan Seiken uke
- Iskorak levom nogom prema napred - Hidari Zenkutsu
dachi / Hidari Jodan Oi tsuki
- Pogled ostane usmeren u pravcu izvođenja prethodne
tehnike, levom nogom iskorak u nazad - Kiba dachi / Migi Yoko
Gedan barai
- Pogled u levo za 90°. Desnom nogom iskorak u
pravcu pogleda - Migi Sanchin dachi / Migi Seiken Chudan Uchi uke IBUKI
Izvođenje bilo koje tehnike bez prethodno zauzetog stava je
nemoguće. Oni su u karateu strogo formalno određeni i kanonizovani. Pojedinačno
svaki od njih je savršeno energetski izbalansiran. Prvobitni su nastalipo uzoru na prirodne stavove. Neki od danas poznatih stavova stari su koliko i
sam karate. Naj stariji su Indijskog i Kineskog porekla. Proizvod su vekovne
težnje praktikanata karatea da pronađu naj pogodniji položaj tela kako bi
izvedena tehnika bila što efikasnija. U periodu razvoja veštine na ostrvu
Okinava, stavovi doživljavaju uticaj duhovne ideje karatea. Kasnije prelaskom
karatea na tlo Japana dolazi do modifikovanja nekih okinavljanskih stavova u
težnji da se prilagode novim potrebama. Tehnički, dachi predstavlja početak
izvođenjatehnike. Ima neogranićene
mogućnosti što odgovara neogranićenosti karate puta. Ako su stopala rastavljena u pravilnom odnosu prema
centru težine, tehnika je snažnija. Neki stavovi zahtevaju izuzetan
napor volje i veliku koncentraciju. Duže zadržavanje u njima se koristi i za
vežbe meditacije.
Značaj stavova je višestruk za efikasno izvođenje tehnika
odbrane i napada. Njihov zadatak je da obezbede stabilnost, pokretljivost i
ispoljavanje maksimalne sile koju sinhrono proizvodi veći broj mišića. Pojedinačni
izgled svakog stava je specifičan i definisan sledećim zajedničkim
elementima:
- Položajem stopala gde je važan
njihov međusobni razmak po dužini i širini, ugao njihovih uzdužnih osa u odnosu
na liniju kretanja, kao i površina tabana koja ostvaruje kontakt sa podlogom (u
nekim stavovima to je samo prednji deo stopala dok je u nekima jedno stopalo
podignuto od poda).
- Ugao koji zauzimaju kolena i
pravac njihove usmerenosti.
- Raspored težine u odnosu na
opterećenje stopala težinom tela.
- Položaj kukova, gornjeg dela
tela i ramena. U odnosu na liniju kretanja oni mogu biti pod uglom od 90°,
oštrim uglom ili uglom od0°. U tom
smislu će se nalaziti u frontalnom, kosom ili bočnom položaju.
Visinu stava određuje rastojanje između površine na kojoj se
stoji i centra tela koje se nalazi u predelu donjeg stomaka. U direktnoj je
zavisnosti od povijenosti u kolenima i razmaku između stopala. Prirodni stavovi
kod kojih su kolena samo blago savijena, a stopala nisu razmaknutija od širine
kukova, spadaju u visoke stavove. Iz razloga što je težište kod njih na većoj
visini, stabilnost je manja ali je pokretljivost veća. Treba napomenuti da što
je stav višlji, domet tehnike koja se izvodi je manji. Suprotno visokim
stavovima, stavovi gde je težište nisko su stabilniji. Tehnike izvedene iz
niskog stava su većeg dometa i snažnije ali je pokretljivost umanjena.
Naj jednostavniji stavovi su oni nastali iz prirodnog stava. Kod
njih je položaj tela definisan uglavnom samo položajem stopala. Jednosatavni su
za izvođenje jer ne iziskuju predhodnu pripremu. Najviše se koriste u
ceremonijalnom delu treninga ili kao polazni stavovi u primeni tehnike. To su :
Shizentai dachi,Heisoku dachi, Musubi dachi, Hachiji
dachi, Heiko dachi, Uchi hachiji dachi,Moro ashi dachi.
Ostale stavove
možemo svrstati u grupe prema sledećim kriterijumima. Prvi je projekcija
težišta u odnosu na položaj stopala. Tako imamo prednje, zadnje i centralne
stavove. Drugi kriterijum je zasnovan na položaju kolena (jednog ili oba) kojim
se mišićne sile nogu usmeravaju prema unutra ili prema spolja kako bi se
obezbedila stabilnost stava. Tako dolazimo do dve grupe stavova od kojih je
prva zatvoreni, a druga otvoreni stavovi. Prema ovome svi stavovi po svojim
osobenostima spadaju u dve grupe. Evo na primeru kako to izgleda sa najčešće
praktikovanim stavovima :
Zenkutsu dachi
– prednji, otvoren
Kokutsu dachi
– zadnji, otvoren
Kiba dachi –
centralni, otvoren
Neko ashi dachi
– zadnji, zatvoren
Sanchin dachi
– centralni, zatvoren
Shiko dachi –
centralni, otvoren
Kake dachi –
prednji, zatvoren
Ispravno izvedena tehnika, odbrane ili napada, u mestu ili
kretanju, direktno zavisi od kvaliteta stava. Odsustvo ravnoteže i stabilnosti
umanjuje njen efekat. U karateu je položaj za izvođenje tehnike uglavnom povezan
sa položajem nogu i kukova. Izvesti je snažno, brzo, precizno, ispravno i bez
napora, tečno, moguče je samo ako postoji snažan temelj, stabilna osnova u
pravilno zauzetom stavu. Zato stav mora biti jasno određen, čvrst i stabilan,
mora odgovarati tehnici koja se izvodi. Međutim, treba voditi računa da se
takav stav zauzme samo delić vremena pre same tehnike napada ili odbrane. Dugo
zadržavanje u čvrstom, stabilnom stavu sa nisko spuštenim težištem, smanjuje
elastičnost i sposobnost pokretljivosti.
Važno je shvatiti da stav mora da obezbedi dovoljnu čvrstinu
tela čiji je zadatak da izdrži šok izazvan izvođenjem tehnike. Bez obzira na to
koliko snage unesemo u naš udarac ili blok, ta će se snaga jednostavno izgubiti ako su nam temelji slabi.
Zauzimanje ispravnog položaja omogučava postizanje balansa između gornjeg i
donjeg dela tela što dovodi u harmoniju uzajamno angažovanje mišića uz
minimalan gubitak energije.
Održavanje položaja obezbeđuje kontrakcija određenih grupa
mišića karakteristična za određeni stav. Vrlo je važno da ostali mišići ne budu
angažovani. Nepravilna forma vodi ka angažovanju ne potrebnih mišića što dovodi
do smanjenja brzine i snage pokreta, kao i umanjenja kontrole.
Za početnike stavovi zahtevaju veliku usmerenost pažnje na
njihovo izvođenje što dovodi do smanjenja pažnje na samu tehniku koja se iz
njih izvodi. Iz tog razloga neophodan je period obuke u kome će se stavovi
vežbati samostalno kako bi se zauzimali i u njima kretali prirodno, bez napora
i razmišljanja.
Tehnike kretanja koristimo kako bi menjali mesto našeg tela u
prostoru. Najčešće kretanje se izvodi iskorakom ili pomeranjem stava napred –
nazad, odnosno pod uglom na jednu od strana. Pomeranje težišta tela, pri
promeni stava, je pravolinijsko i ne izaziva promenu u visini sledećeg stava,
bilo da je isti ili neki drugi. Zauzimanje nižeg težišta tela i veće površine
oslonca, obezbđuje veću sigurnost ravnoteže - stabilnost stava. Pri tome se
mora voditi računa da kretanje mora biti ne smetano, brzo i lako. Izvodi se
spontano kako ne bi odvlačilo pažnju i ometalo koncentraciju.
Stav je osnova koja mora obezbediti da svi delovi tela ne
smetano rade, a da njihovi zajednički pokreti deluju harmonično kao jedna
celina. Samo tada će se stvoriti uslovi za ispoljavanje maksimalnih mišićnih
sila. Kroz mnogobrojna ponavljanja postiže se ne napornost izvođenja, a da bi
se napravio dobar izbor moraju se svi znati dobro izvoditi. Poznavajući njihove
dobre karakteristike lako će mo napraviti pravi izbor prema određenoj situaciji.
Izvođenje stavova nije samo po sebi cilj, već tehnika koja se radi iz njih.
Dakle izbor stava određuje tehnika koju imamo nameru da izvedemo iz njega.
Svi stavovi se mogu izvoditi i u borbenoj – kumite varijanti.
Oni nemaju strogo određenu formu već su odraz individualnih sposobnosti
pojedinaca. Zajednička karakteristika im je visoko podignuto težište. Zavise od
nivoa poznavanja i vladanja tehnike, taktičkih sposobnosti vođenja borbe, kao i
odpsiho-fizičkih sposobnosti. Prema
ideji borbe ili prema trenutnoj situaciji možemo ih podeliti na defanzivne i
ofanzivne. Po pravilu u prve spadaju oni iz grupe zadnjih, a u druge iz grupe
prednjih stavova.
Stav koji se koristi u Kyokushin borbi je Kumite dachi. On
najviše odgovara zahtevima kontaktne borbe. Stabilan je i omogučava
pokretljivost u svim pravcima. Iz njega se lako i brzo može preči u neki drugi
stav prilikom odgovora na napad ili brzo iskoristiti protivnikova greška
sopstvenim napadom. Kumite dachi zahteva karakterističan položaj ruku. Najbolji
položaj ruku tokom borbe je onaj koji omogučava dobru zažtitu i istovremeno
trenutnu mogučnost napada.
Kyokushin Dachi waza – Skup stavova koji se primenjuju u Kyokushinu
(redom kojim su prikazani na video klipu)
Shizentai dachi – Prirodni stav
Heisoku dachi – Stav skupljenih stopala
Musubi dachi – Stav spojenih peta
Heiko dachi / Yoi dachi – Stav paralelnih stopala
Soto hachiji dachi – Pete su paralelne, a stopala
usmerena ka spolja
Uchi hachiji dachi – Pete su paralelne, a stopala
usmerena ka unutra
Sanchin dachi – Stav peščanog sata
Moro ashi dachi – Jedno stopalo
pomereno napred iz stava paralelnih stopala
Kokutsu dachi – Zadnji stav
Neko ashi dachi – Stav
mačke
Kake dachi / Kake ashi dachi – Kuka stav
Zenkutsu dachi – Prednji stav
Kiba dachi – Stav jahača
Shiko dachi – Sumo stav / Stav medveda
Tsuru ashi dachi – Stav ždrala
Stavovi koji nisu na video klipu
Soshin dachi – Stav u čučnju
Ippon hiza dachi / Hiza dachi – Stav sa jednim kolenom na
podu
Kumite dachi – Borbeni stav
Literatura :
UVOD U KARATE
Dragan Janjić & Vladislav Gigov / treće izdanje /
Beograd, 1984.
KARATE borilačka veština i sport prva knjiga
Prof. dr. Milorad V. Stričević / prvo izdanje /
Beograd, 1997.