PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


уторак, 5. април 2016.

SHIHAN ANDY HUG


NICKNAME: Blue Eyed Samurai, Iron Man
ORGANIZATION: Kyokushin Kai Kan, Seido Kai Kan, K-1
COUNTRY: Switzerland
DATE OF BIRTH: September 7th, 1964
DATE OF DEATH: August 24th, 2000
HEIGHT: 5 feet 11 Inches (180cm)
WEIGHT: 216lbs (98kg)
RANK: 5 DAN
FAVORITE TECHNIQUE: Kakato Otoshi Geri
HOMEPAGE: Http://www.andyhug.com



Andy Hug je rođen 7. septembra 1964. godine u malom Švajcarskom mestu Wohlen. Pošto majka nije bila u stanju da se brine za njega prve godine života proveo je u sirotištu. Kada je imao tri godine baka je preuzela brigu o njemu. Zbog toga što je bio siroće, Andy je bio izložen ruganju i zlostavljanju od drugova.

U desetoj godini života prijatelj ga je odveo u lokalni Karate Dojo. Andy počinje sa treninzima kako bi naučio da se odbrani. Saznanja o ličnosti Masutatsu Oyame i njegovim podvizima oduševljavaju mladog Andy-a. Kao dečak bio je nadahnut i filmom “Rocky” koji ga je motivisao da naporno trenira kako bi i sam postao svetski prvak. Spoljašnji izgled ljubaznog tinejđera krio je karakter koji je težio ostvarenju cilja bez ikakvih kompromisa. Rano je postao svestan da mora stalno da stiće nova znanja i da tako uvek ostane učenik. Njegovo ponašanje i borilačka veština kao i način na koji je savladavao teškoće u životu i na treningu bio je za divljenje.

Početkom osamdesetih, Andy je učestvovao na svakom turniru u Švajcarskoj i inostranstvu i na taj način stekao vredno borbeno iskustvo. Ono mu je pomoglo da shvati da mu je neophodno potrebna unutarnja ravnoteža za ostvarivanje velikih planova koje je imao za sebe.

Za kratko vreme je postigao neverovatan napredak i bio toliko uspešan na takmičenjima da je Švajcarska Karate Federacija izmenila pravila kako bi omogućila da se Andy kao junior takmiči sa seniorima na Švajcarskom prvenstvu na kome je lako osvojio prvo mesto.

Andy je bio sposoban da situaciju u borbi proceni odmah i ispravno, i da u skladu s tim momentalno deluje. Zasluga za to verovatno pripada dobroj analitičkoj pripremi za turnire. Savršena tehnika, teorijska znanja, podaci o protivnicima kao i uticaj na raspoloženje publike da navija za njega vodile su ga iz pobede u pobedu.

Andy je ostvario svoj prvi uspeh u inostranstvu 1981. god. na Kyokushinkai karate prvenstvu Holandije čime je na sebe skrenuo pažnju međunarodne javnosti. Dve godine kasnije, osvojio je prvo mesto na Europskom Kyokushinkai Kupu u Mađarskoj. Već tada se izdvajao osobenim stilom borbe koji će obeležiti celu njegovu buduću karijeru: udarao je snažno i efektno, često nogama, izuzetno precizno i nepredvidivo. Mawashi Geri (kružni udarac), Ushiro Geri (udarac iz okreta) i njegovog spektakularni Kakato Otoshi Geri (Andy Kick) učinio je njegov stil borbe uzbudljivim i atraktivnim. Publika je naročito bila oduševljena kada je izvodio visoke udarace sa obe noge istovremeno. Posle uspeha u Mađarskoj, Andy je učestvovao u Japanu na trečem Otvorenom Svetskom Karate Prvenstvu 1984. god. U konkurenciji osamdeset boraca iz celoga sveta u apsolutnoj kategoriji Andy-a je zaustavio Akiyoshi Matsui u grupi od prvih 16 takmičara. Prema sopstvenom priznanju tada je spoznao da se nalazi na domak do ulaska u svetsku elitu boraca.

I pored intenzivnih treninga i takmičarske karijere, Andi je završio školu za mesara i 1984. god. se zaposlio u Wohlen's industiji mesa. Brojni turniri zbog kojih je morao da uzima slobodne dane, plus povremene povrede koje su uticale na njegovu radnu sposobnost, uticali su da posle dve godine sporazumo raskine radni odnos. Od tada Andy je morao da nađe način da finansira svoju karijeru u čemu su mu pomagali prijatelji.

Kao član nacionalne reprezentacije Andy odlazi po drugi put na svetsko prvenstvo 1987. god. Smatra se da je to bilo najkvalitetnije i najteže takmičenje u istoriji kyokushina zbog učestvovanja velikih boraca kao što su Ademir da Costa, Kurosawa, Matsui, Peter Smith, Masuda, Michel Wedel, Yoshikazu Koi, Michael Thompson, Shichinohe, Yoshitaka Nishiyama, Kenji Midori.

Andy Hug je odlično fizički i duhovno pripremljen za ovo takmičenje bio siguran u svoj uspeh. Tristan Thiele, član holandskog tima na ovom takmičenju, kasnije je ispričao detalj iz svlačionice gde su se takmičari-stranci pripremali za izlazak na borilište. Puno je ljudi bilo na malom prostoru. Neki su se zagrevali za izlazak na borilište, neki su raspravljali o tehnikama, neki su samo šetali. Usred sve te gužve i buke koja je na momente bila nepodnošljiva, Andy Hug je sedeo okružen aurom spokoja. Isključen iz događanja oko sebe, potpuno opušten, fokusirao se na borbe koje ga očekuju. Tristan kaže da je u jednom trenutku video Andy-a kako spava. Smatra da je to za njega bio trenutak kada je shvatio razliku između ratnika i borca.

Andy Hug je iz svakog kruga izlazio kao pobednik. Impresionirao je sve jedinstvenom borilačkom veštinom i odličnom tehnikom. Do finala je pobedio u pet borbi od kojih je tri dobio ippon-om. Pobedio je takve veličine kao što su Ademir Da Costa (Brazil) i Akira Masuda (Japan) koji su i jedan i drugi uspešno položili test borbu sa 100 protivnika. Naročito je veliko zaprepaščenje izazvala njegova pobeda u polufinalu. Protivnik mu je bio Akira Masuda koji je kasnije izjavio da u karijeri nije imao težu borbu od te.

Prvi put u istoriji Kyokushina, jedan ne-japanski borac učestvovao je u finalu svetskog prvenstva. Za protivnika Andy Hug je imao odličnog borca iz Japana Akiyoshi Matsui-a. Veliki pritisak koji neminovno prati ovakav događaj Andy je uspeo da prevaziđe i pruži svoj maksimum. Oba borca su se do samog kraja borila izuzetno dobro. Za pobednika sudije su svojom odlukom proglasile Matsui-a.

Međutim, i dan danas se raspravlja o toj borbi jer neki stručnjaci smatraju da ishod borbe nije pravedan. Za mnoge je Andy pravi pobednik finalne borbe. Pojavile su se glasine da je Mas Oyama, osnivač Kyokushin karatea, zahtevao da Matsui po svaku cenu pobedi. Ove glasine su potkrepljene time što je Oyama pred početak takmičenja za TV izjavio da mu je želja da dok je on živ titula svetskog prvaka u kyokushinu ostane u Japanu. U borbi za titulu između Andy Hug-a i Akiyoshi Matsui-a glavni sudija u borilištu bio je Oyamina desna ruka i vrhovni instruktor u Honbu Dojo-u, Shihan Yuzo Goda koji je sa te pozicije mogao da utiče na ishod borbe.

Bez obzira na rezultat finalne borbe 4. Otvorenog Svetskog Karate Prvenstva, Andy je otvorio prostor za borce sa zapada i pokazao borilačkom svetu da bilo ko, ko napornim treningom stekne izuzetnu veštinu, može postati svetski prvak.

17. septembra 1988. god. u gradu Sursee, Švajcarska, održan je 1st International Super-Cup u organizaciji Swiss Karate Association. Učestvovali su kyokushin takmičari iz Japana, Velike Britanije, Holandije, Mađarske, Nemačke i Španije. Andy Hug je u polufinalnoj borbi pobedio Holanđanina Siegfried Elson-a. U finalnoj borbi susreo se sa Kenji Midori-em iz Japana (kasnije pobednikom 5-og Otvorenog Svetskog Karate Prvenstva 1991. god.). Posle dva produžetka Andy je proglašen za pobednika odlukom sudija 3:0.

Godine 1989-te Andy Hug osvaja po drugi put titulu evropskog prvaka u teškoj kategoriji. U to vreme njegova popularnost je velika. Na poziv iz mnogih zemalja učestvuje kao gost instruktor na Kyokushin kampovima. Svi su želeli da ih baš Andy podučava veštini kontaktnog karatea.

1991., četiri godine nakon što je poražen od Matsui-a, treči put u karijeri učestvuje na Otvorenom Svetskom Karate Prvenstvu. Znajući da je to njegova poslednja prilika da ispuni svoj san i postane prvak sveta. Andy je bio spremniji nego ikad. Sve do početka takmičenja trenirao je i sparingovao sa holandskim prvakom Michel Wedel-om.

Prve tri borbe su izgledale kao nemoguća misija. Izgledalo je kao da mu je neko birao jake protivnike kako bi ga zaustavio u ranoj fazi takmičenja jer se znalo da je on najveći kandidat za osvajanje titule. Međutim, Andy je u tim uvodnim borbama prikazao izuzetnu veštinu, snagu i sjajnu tehniku. Posebno je njegov Otoshi Kakato Geri imao efektan uticaj na protivnike, koji su delovali zbunjeno i bespomoćno. Razornu snagu ovog udarca naročito je osetio japanski borac Shinichi Sotodate. Andy se borio hrabro i naporno da bi stigao do četvtog kola gde ga je sačekao perspektivni mladi borac iz Brazila, Francisco Filho. Filho je sve tri uvodne borbe protivnike pobedio nokautom. Od početka takmičenja pokazao je da ima puno potencijala, snage i sjajnu tehniku.

Ova borba sa Francisko-m Fhillo-m pokazala se presudnom za Andy-ja na ovom takmičenju, a ispostavilo se da je značajna i zbog toga što je i poslednja u kojoj se borio kao član Kyokushinkai organizacije. Od prve sekunde odvijala se dinamično. Borci su razmenjivali eksplozivne udarce pokušavajući da ostvare kontrolu nad onim drugim. U trenutku kada je sudija u borilištu izgovorio “Jame”, komandu za završetak borbe, Fhillo je nokautirao Andy-ja kružnim udarcem noge u glavu. Udarac je izveden izuzetno snažano u trenutku kada su Andy-ju bile spuštene ruke tako da je doživeo težak nokaut i na nosilima je iznet sa borilišta.

Zbog načina na koji je izgubio ovu borbu, Andy se nadao da će mu Kyokushin organizacija dati drugu šansu i vrati ga na turnir. Međutim, odluka koju je doneo sam Mas Oyama ostala je konačna, a Andy nije napravio službenu žalbu jer je znao da poštuje svoju sudbinu. Interesantno je da je u takmičenju lomljenja (tameshiwari) Andy polomio više dasaka od Fhillo-a, tako da je bio na domaku pobede i mogučnosti da ostvari svoj san.

Francisko Fhillo je zbog prikazane veštine i talenta na ovom takmičenju viđen kao zvezda u usponu, tako da ne ćudi što mu je dodeljena nagrada za najborbeniji duh. Pobednik 5. Otvorenog Svetskog Karate Prvenstva bio je Kenji Midori koji je u finalnoj borbi pobedio Akira Masuda. Obojicu je Andy Hug ranije pobedio, tako da uz dužno poštovanje prema obojici, nikada nećemo saznati kakav bi konačni redosled bio da se sudbina nije tako surovo poigrala sa Andy-jem.

Andy Hug je 1992. godine napustio Kyokushinkai kan karate organizaciju. Njegov najveći san da postane Kyokushin karate svetski prvak nije se ostvario. Ostao je zapamčen kao izuzetan borac, po mnogima apsolutno najbolji na svetu u razdoblju od sredine osamdesetih pa sve do ranih devedesetih. Učestvovao je i pobeđivao u borbama u kojima su mu protivnici bila največa imena tog vremena. Zajedno sa njima ušao je u istoriju i do današnjeg dana ostao uzor mnogim mladim kyokushin borcima.

Andy 1992. godine prelazi u Seidokaikan karate organizaciju i iste te godine postaje svetski prvak u Seido karateu. Titulu je osvojio pobedom u finalnoj borbi protiv Taiei Kin-a odlukom sudija 5 prema 0. Godinu dana kasnije, 1993. godine, Andy nokautom protiv poznatog borca Nobuaki Kakuda stiže do finala ali ne uspeva da se ponovo domogne titule šampiona. U finalnoj borbi za protivnika je imao japanskog prvaka Masaaki Satake-a. Bila je to borba koju je Andy Hug kontrolisao od početka do kraja. Andy je čak Satake-a pogodio u lice Otoshi Kakato Geri-em tako jako da se ovaj našao na podu. Međutim, Satake je bio nacionalni heroj, tako da je naklonost sudija i publike bila na njegovoj strani. Andy je izgubio finalnu borbu nakon tri produžetka koja su završena nerešeno zbog toga što je na testu lomljenja dasaka (tameshiwari) bio manje uspešan za jednu dasku od svog protivnika. Iako je izgubio ovu borbu, stekao je simpatije japanskog naroda i dobio nadimak: samuraj s plavim očima. Pravda je ipak kasnije zadovoljena, i to dva puta. Nime, Andy se 1996. i 1997. godine borio protiv Satake-a u K-1 i oba puta lako pobedio.

5. novembra 1993. godine Andy Hug je imao prvi nastup u K-1 borbom protiv Ryuji Murakami-a. Pobedio je nokautom u prvoj rundi nakon što je Ryuji tri puta bio u nokdaunu u samo 50 sekundi. Tako je počela njegova uspešna karijera borca u K-1. Andy i njegova supruga Ilona imali su želju da K-1, koji je nastao u Japanu 1993. godine i odmah doživeo pravi bum, približe prijateljima i drugim zainteresovanim ljudima u domovini. Godine 1994. pozvali su nekoliko kolega i poslovnih partnera u pub u mestu Wohlen i zajednički stvorili viziju za Fight Night Tournament u Cirihu. Tako je formiran most za borilačke veštine između Japana i Evrope. U periodu od 1995-te do 2000-te Andy je svake godine učestvovao na Fight Night Tournament u Cirihu. Nikada nije izgubio ni jednu borbu iako su mu protivnici bili velika imena, kao što su trostruki K-1 prvak Peter Aerts, slavni Mike Bernardo iz Južne Afrike, Mirko Filipović i Stefan Leko.

Andy Hug-u je 1996. godine dodeljena titula najboljeg borca u svetu birilačkih veština. Postao je prava superzvezda koju su obožavali fanovi i poštovali protivnici koji su mu dali nadimak “Ironman”. Zasluga za to pripada njegovom izuzetnom takozvanom axe-kick-u, super snazi i sjajnoj tehnici, ali i njegovom duhu i toplini, dubokom poštovanju protivnika i velikoj ljubavi prema obožavaocima.

U Japanu, gde je Andy živeo poslednjih godina, stekao je ogromnu popularnost i dobio titulu “Samuraja”, što je izraz velike časti. Kancho Ishii, koji je promoter K-1 u Japanu kaže: “Razlog zabog kojega su ljudi u Japanu toliko zavoleli Andy-a je taj što poseduje nešto što Japanci poštuju: veliko srce, velikodušnost, snagu i gvozdenu volju”. I pored slave, uz koju je išlo i bogatstvo, Andy je ostao skroman, pristojan, iskren i uvek je imao vremena za svoje fanove.

Početkom leta 2000-te godine, Andy je boravio u Švajcarskoj u poseti petogodišnjem sinu i ženi Iloni od koje se razveo nedugo pre toga. Zbog lošeg zdravstvenog stanja odlazi u bolnicu gde doktori vrše preglede i spitivanja. I pored 39 napada koje je imao pračena povišenom temperaturom i krvarenjem iz nosa nije pronađen ni jedan trag bolesti. I pored toga što su mu doktori i menađer preporučili da ostane u Švajcarsoj, Andy odlučuje da se vrati za Japan kako bi učestvovao na K-1 Grand Prix 2000 Tournament u mestu Fukuoka. Tri dana po povratku doživeo je kolaps posle koga je odveden u Nippon Medical School Hospital na lekarski pregled i testove. Ustanovljeno je da boluje od leukemije i odmah je započeto sa tretmanom lečenja uključujući i hemoterapiju

“Mislim da ćete biti šokirani kada čujete u kakvom sam zdravstvenom stanju. Kada me je doktor obavestio o tome, to je bio ogroman šok, čak i za mene. Ali, želim vas obavestiti o mom zdravstvenom stanju, tako da se mogu zajedno sa vama boriti protiv ove bolesti. Ova bolest je najteži protivnik od svih mojih borbi. Ali, ja ću pobediti. Kao što bih stajao u ringu dobiću moć od vašeg klicanja i pobediću ovog jakog protivnika. Nažalost, neću biti u mogućnosti da se bori na turniru u oktobru. Boriću se protiv ove bolesti u Japanu i jednog dana ću se ponovo pojaviti među vama.
Pozdrav Andy Hug”

Ovo pismo je poslednja poruka njegovim obožavaocima. Andy Hug je umro 24. avgusta u 18:21, samo nekoliko nedelja pre no što bi napunio 36 godina života. Ostao je ne ispunjen njegov plan da bude prvi na K-1 Grand Prix finalu u decembru 2000-te godine nakon čega bi se povukao iz takmičenja radi započinjanja filmske karijere.

Pogreb i poslednji ispraćaj održan je u Yoshifuku hramu 27. avgusta u Tokiju. Prisustvovalo je više od 12.500 ljudi odajući Andy Hug-u poštovanje. Ustanovljen je specijalni oltar na otvorenom gde su obožavoci ostavljali cveće. Pogrebna povorka bila je duga više od 2 kilometra. Supruga Ilona Hug je održala govor za oko 800 posebnih gostiju na pogrebu, pokrivena crnim velom, držeći u naručju ram sa slikom nasmejanog Andy Hug-a. Pored porodice i prijatelja prisutni su bili i predsednik Švajcarske, prvi čovek K-1 Kancho Ishii, Kancho Matsui, Kenji Midori, Hajime Kazumi, Masuda, Nicholas Pettas, Francisco Filho, kao i veliki šampion Japana u sumo rvanju.

Kada su Francisco Filho, Nicholas Pettas, Nobuaki Kakuda, Sasaki i drugi izabrani borci poneli Andy-jev kovčeg prema grobnom mestu, službeni najavljivač K-1 je kroz suze govorio: “U crvenom uglu, 180 cm , 97,7 kg, bivši K-1 Grand Prix šampion; AnnDeeDee Hu-ugg” U isto vreme preko zvučnika se čula pesma “We Will Rock You” grupe Queen, pesma koja je godinama najavljivala Andy-jev ulazak u ring.

Iako je odlučio da živi i umre u Japanu, Andy Hug je voleo svoju domovinu. Ta ljubav je bila uzvraćena jer je postao najpopularniji sportista Švajcarske.

Andy Hug je smatrao da kada ga neko pobedi treba umesto da se žali i traži opravdanja, da trenira više i teže kako bi postao bolji i jači. Posedovao je ogromnu volju da pomera svoje granice, da bude najbolji što može u svim aspektima života, i kao čovek i kao borac.

Ko je imao priliku da upozna Andy-a lično, opisuje ga kao čoveka velikog, otvorenog srca, toplog osmeha i sa karizmom. Imao je mnogo prijatelja. Neki od najvećih protivnika na borilištu bili su privatno njegovi najbliži prijatelji. Tako je bio vrlo blizak sa trostrukim K-1 prvakom Peter Aerts-om.

Andy je zadobio mnogo povreda, ali nikada nije govorio o njima, niti pokazivao da ima bolove. Njegov prag bola je bio izuzetno visok. Poznato je da je u nekoliko borbi ušao sa povredama bez namere da odustane, čak i sa slomljenim kostima. Takav odnos prema sopstvenom telu i zanemarivanje bola verovatno su sprečili da se simptomi bolesti otkriju u ranoj fazi i na vreme krene sa lečenjem.

Andy Hug se pamti i poštuje kao pravi šampion, superzvezda - kao idol mnogim borcima širom sveta.


Andy Hug Kyokushin record:
1983 1st place heavy weight 1ste Ibusu Cup
1984 - Last 16 (Lost to Matsui) 3rd World Championship
1985 1st place heavy weight European Championship
1985 1st place heavy weight 2nd Ibusu Cup
1987 3rd place heavy weight European Championship
1987 2nd place 4th World Championship defeat by dicision to Shokei Matsui
1988 1st place Sursee Cup
1989 1st place heavy weight European Championships
1991 2nd place heavy weight European Championship
1991 5th World Championship defeat by ippon to Francisco Filho

Andy Hug was the real Champion of the 4th World Championship Kyokushin
1st round : win by ippon Stefan Gopel
2nd round: win by decision Masashi Komoto
3rd round : win by ippon Yasuhiro Kuwashima
4th round : win by ipppon Ademir Da Costa
5th round : win by decision Akira Masuda
Final : Andi Hug vs Shokei Matsui

Andy Hug Titles:
Karate World Cup Champion 1992
Karate World Cup Finalist 1993
U.K.F. World Super Heavyweight Champion
W.M.T.C World Super Heavyweight Champion
W.K.A. World & European Muay Thai Super Heavyweight Champion
K-1 World Grand Prix 1996 Champion
K-1 World Grand Prix 1997 Finalist
K-1 World Grand Prix 1998 Finalist
Samurai

Andy Hug K-1 Record: 38 Wins / 9 Losses / 1 Draw / 0 No Contests
07-07-2000 Nobu Hayashi W 1R 2:05 KO (Punch) K-1 K-1 Spirits 2000
03-06-2000 Mirko Cro Cop W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Fight Night 2000
23-04-2000 Glaube Feitosa W 3R Decision 3-0 K-1 K-1 The Millennium
19-03-2000 Musashi W 5R Decision 2-0 K-1 K-1 Burning 2000
05-12-1999 Ernesto Hoost L 3R Decision 0-3 K-1 K-1 WORLD GP 1999 FINAL
05-10-1999 Hiromi Amada W 1R 1:51 TKO (3 Knockdowns) K-1 K-1 World Grand Prix 1999 (Final Elimination)
22-08-1999 Maurice Smith W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Spirits 1999
06-06-1999 Stefan Leko W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Fight Night 5
25-04-1999 Ray Sefo W 4R 3:00 TKO (Corner Stoppage) K-1 K-1 Revenge 1999
03-02-1999 Tsuyoshi Nakasako W 2R 0:22 KO (Right Rear Turning Kick) K-1 K-1 Rising Sun 1999
13-12-1998 Peter Aerts L 1R 1:10 KO (Kick) K-1 K-1 WORLD GP 1998 FINAL
13-12-1998 Sam Greco W 3R Decision 2-0 K-1 K-1 WORLD GP 1998 FINAL
13-12-1998 Ray Sefo W 2R 2:28 TKO K-1 K-1 WORLD GP 1998 FINAL
28-10-1998 Miyamoto Masaaki W 1R 2:50 KO (Punch) K-1 K-1 Japan '98 Kamikaze
27-09-1998 Mark Russell W 2R 3:07 KO (Left Low Kick) K-1 K-1 World GP 1998 Opening
07-08-1998 Mike Labree W 1R 2:11 KO (Kick) K-1 K-1 World GP 1998 in Las Vegas
06-06-1998 Peter Aerts W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Fight Night 4
09-04-1998 Curtis Shuster W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Kings 1998
09-11-1997 Ernesto Hoost L 3R Decision 0-2 K-1 K-1 WORLD GRAND PRIX 1997 FINAL
09-11-1997 Peter Aerts W 3R Decision 0-3 K-1 K-1 WORLD GRAND PRIX 1997 FINAL
09-11-1997 Masaaki Satake W 1R 0:15 KO (Left High Kick) K-1 K-1 WORLD GRAND PRIX 1997 FINAL
07-09-1997 Pierre Guenette W 1R 1:49 TKO (Right Hook) K-1 K-1 World GP 1997 Opening
20-07-1997 Francisco Filho L 1R 2:37 KO (Punch) K-1 K-1 Dreams 1997
07-06-1997 Mike Bernardo W 5R Decision K-1 K-1 Fight Night 1997
29-04-1997 Sam Greco D 5R Decision Draw K-1 K-1 Braves 1997
16-03-1997 Peter Aerts L 1R 1:55 TKO (Punch) K-1 K-1 Kings 1997
08-12-1996 Musashi W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Hercules 1996
18-10-1996 Masaaki Satake W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Star Wars 1996
01-09-1996 Stan 'The Man' W 2R 2:00 KO (Punch) K-1 K-1 Revenge 1996
02-06-1996 Sadau Keatsongrit W 2R 3:02 TKO K-1 K-1 Fight Night 2
06-05-1996 Mike Bernardo W 2R 1:18 KO (Kick) K-1 K-1 WORLD GP 1996 FINAL
06-05-1996 Ernesto Hoost W Ext.R Decision 1-2 K-1 K-1 WORLD GP 1996 FINAL
06-05-1996 Duane Van Der Merwe W 1R 0:40 KO (Punch) K-1 K-1 WORLD GP 1996 FINAL
10-03-1996 Bart Vale W 1R 2:24 TKO K-1 K-1 World GP 1996 Opening
09-12-1995 Jerome Le Banner W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Hercules 1995
03-09-1995 Mike Bernardo L 2R 2:43 KO (Punch) K-1 K-1 Revenge 2
16-07-1995 Ernesto Hoost L 3R Decision 2-0 K-1 K-3 Grand Prix 1995 (a.k.a. K-1 Legend 1995)
10-06-1995 Dennis Lane W 2R 3:00 TKO (Corner Stoppage) K-1 K-1 Fight Night 1995
04-05-1995 Peter Kramer W 1R 0:45 KO (Punch) K-1 K-1 WORLD GP 1995 FINAL
03-03-1995 Mike Bernardo L 3R 2:39 TKO K-1 K-1 World GP 1995 Opening
10-12-1994 Rob Van Esdonk W 4R 0:55 KO (Left Punch) K-1 K-1 Legend 1994
02-10-1994 Jeff Roufus W K-1 K-1 Karate World Cup
18-09-1994 Patrick Smith W 1R 0:56 KO (Left Knee) K-1 K-1 Revenge 1994
30-04-1994 Patrick Smith L 1R 0:19 TKO (Right Uppercut, 2 Knockdowns) K-1 K-1 WORLD GP 1994 FINAL
04-03-1994 Branco Cikatic W 5R Decision 3-0 K-1 K-1 Challenge 1994
19-12-1993 Eric Albert W 2R 2:08 KO (Punches, Left Punch) K-1 K-2 World Grand Prix 1993
05-11-1993 Ryuji Murakami W 1R 2:10 TKO K-1 K-1 Andy's Glove
03-04-1993 Nobuaki Kakuda W 2R 1:26 KO (Knee)K-1 K-1 WORLD GP 1993 FINAL
























Literatura:

http://superkyokushin.blogspot.com/2010/02/andy-hug.html
http://www.musashi.nl/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid=84
http://www.andyhug.com/default-sE.html
http://www.kyokushinresults.freeserve.co.uk/Pages/Profiles/FPSwitz.htm

Slika preuzeta sa adrese:
http://kyokushinkaikan.com.br/tributo-a-andy-hug/



KYOKUSHIN LEGENDE

Нема коментара:

Постави коментар