ŠTA JE MAKIWARA?
Na ovo pitanje nam je odgovorio sam veliki karate
majstor Gichin Funakoshi:
“Dugačka oko
dva metra, a široka oko petnaest centimetara, drvena makiwara se čvrsto uglavi
u zemlju tako da joj vrh približno dopire do visine vježbačevih ramena. Zatim
se rafija namota oko gornjeg dijela daske (pri čemu sloj varira od pet do sedam
centimetara) i pričvrsti tankim kanapom. U početku će početnik udarajući u
slamom obloženu dasku da osjeti priličan bol u pesnicama, pa savetujem da se u
početku preko rafije omota peškir.”
Ako je daska pokretna pri udarcu i savija se u nazad
radi se o elastićnoj makiwari, a ako sloj rižine slame (rafije) ili nekog
sličnog materijala koji služi kao udarna površina pričvrstimo na zid, drvo ili
neku drugu nepokretnu podlogu govorimo o fiksnoj neelastičnoj spravi. Sloj
rafije može biti deblji ili tanji od navedenog ovisno da li želimo mekšu ili
tvrđu površinu za udaranje. Takođe i daska može da varira u dimenzijama već
prema tome da li se radi o višem ili nižem vježbaču, da li je daska elastična
ili ne, da li uvježbavamo ovu ili onu tehniku, kao i koliku snagu ulažemo pri
vežbanju. Površine za udaranje od pletene rafije mogu se na dasci rasporediti u
sva tri nivoa (jodan, chudan, gedan).
ZAŠTO VJEŽBATI SA MAKIWAROM?
Rad na makiwari je dostigao svoju punu primjenu u
vrijeme praktikovanja karatea kao borilačke vještine. Tada su karate majstori
svakodnevno izvodili i po nekoliko hiljada udaraca u makiwaru. Ideja je bila da
se uporedo sa uvežbavanjem karatea u prazno kroz formu kata usavrši i primjena
tehnika u kontaktu sa tvrdom površinom cilja. Specifična izrada ove sprave za
vježbanje je trebalo što vjernije da oponaša ljudsko tjelo pri dodiru sa
efektno izvedenim udarcem iz repertoara karatea. Time je trening dobijao svoju
realniju dimenziju, a vježbač bolje spoznavao svoje prave sposobnosti i nivo
utreniranosti.
Ovim vježbama ojačavaju se i različite udarne površine
ruku i nogu. Tako se pripremamo za tameshiwari (tehnika razbijanja tvrdih
predmeta slična po izvedbi i svrsi tehnici tameshigiri iz vještine japanskog
mačevanja). Ali, kako vidimo makiwara nema jedino tu ulogu da vježbača pripremi
za tehniku razbijanja tvrdih predmeta, niti tameshiwari može biti uspješno
izveden isključivo na makiwara treningu.
Uvježbavanje udaraca na ovoj spravi značajno povečava
snagu i, što je posebno važno, to radi na način najprimereniji karateu. Naime,
ujedno razvijamo automatizam pokreta i unapređujemo snagu onih mišićnih grupa,
zglobova i zglobnih veza koji se u toj tehnici koriste. Dakle, razvoj snage je
koncentrisan i strogo selektivan.
Makiwara pomaže u uvežbavanju distance i fokusa
udarca, kao i kretanja. Ovaj rekvizit nije bez razloga nekada, kod starih
majstora, bio jedan od rijetkih, a često i jedini, koji je korišten u procesu
treninga. Pored navedenih svojstava, makiwari se može pripisati da njenom
primjenom može da se poveća maksimalna brzina izvođenja karate udarca i to baš
u završnom momentu kada je to najnužnije. Poređenja radi, najnovija
istraživanja su nesumljivo potvrdila činjenicu u koju se dugo sumljalo, a koju
su drevni majstori intuitivno spoznali – tegovi ponekad usporavaju i time slabe
udarac. Naime, pri opterećenju ekstremiteta raznim vrstama tegova dolazi do
pada brzine udarca u momentu pred kontakt sa ciljem, zbog preranog
kontrahovanja mišića koji se suprotstavljaju izvođenju pokreta do kraja uslijed
kočećeg efekta mišića antagonista.
Vježbanje na makiwari snaži volju i povećava
koncentraciju, jer udarci se dugotrajno i monotono ponavljaju uz veliki napor.
MJERE PREDOSTROŽNOSTI
Nepokretne (fiksirane) makiware nisu preporučljive,
jer snaga udarca u kontaktu sa ciljem može da izazove povratnu vibraciju u
ekstremitetu ili cijelom tjelu ili da dovede do oštećenja zglobova. Jasno je da
se ovakvi efekti ne javljaju u radu na elastičnoj makiwari. U literaturi se
ističe da vježbanje na neelastičnoj makiwari može biti dosta štetno po zdravlje
vježbača izazivajući povrede lakta, ramena, koljena, kuka i, naročito, kičme.
Moguće su i pojave glavobolje i vrtoglavica, naročito u vježbama gdje stojimo
postrance u odnosu na makiwaru i svaki udarac propratimo okretanjem glave pod
manjim ili većim uglom. Zato se savjetuje korišćenje isključivo elastične
makiware, a napade i udarce izvoditi pod pravim uglom u odnosu na udarnu površinu
sprave. Ne preporučuje se rad sa ovim rekvizitima osobama mlađim od 18 godina.
Njima se, eventualno, može dopustiti da povremeno, ali nikako redovito, izvedu
po nekoliko serija udaraca u makiwaru.
Uvežbavanje tehnika na makiwari je ozbiljan i prilično
naporan vid treninga, pa je poželjno da se vrši pod kontrolom kvalifikovanog
instruktora. U protivnom su moguće bolne posljedice, koje se obično javljaju
tek poslije protoka dužeg vremenskog perioda.
Međutim, opasnosti treba biti svijestan, ali je pogrešno
prenaglašavati je. Negativne pojave je lako eliminisati kad se znaju uzroci.
Koristi od vježbanja na makiwari su tolike da je šteta izbaciti ovo vježbanje
iz repertoara svog treninga
Pripremio Veselin Stanković
KARATE RING
JUGOSLOVENSKI ČASOPIS
ZA
BORILAČKE SPORTOVE
mart 1992., br. 55, strana
11-13
Slika preuzeta sa
adrese:
Нема коментара:
Постави коментар