U istoriji borilačkih veština
prvi Učitelj koji je učenike podelio na Mudanše – one koji imaju zvanje učenika
i Yudanshe – nosioce Dan zvanja bio je Jigoro Kano osnivač Judo-a. On je 1883.
godine na Kodokan institu za proučavanje Judo-a dodelio svojim učenicima Shiru
Saigou i Tsunejiru Tomiti zvanje Shodan – prvi Dan. Međutim njih dvojica se i
pored toga nisu razlikovali od ostalih učenika jer su svi zajedno nosili
tradicionalni kimono. 1907. godine Jigoro
Kano je prvi put predstavio Judo gi – odelo za vežbanje judo-a koje je nastalo
po uzoru na tradicionalni kimono koji su nosili seljaci, a koji je napravljen
tako da ne sputava pokrete prilikom vežbanja. Čine ga donji deo Zubon -
pantalone, gornji deo Uwagi – jakna i Obi - pojas. Materijal od kojeg se pravi
je pamuk čija je prirodna boja prljavo bela, a stalnim pranjem postaje snežno
bela. U početku su postojale samo dve boje pojasa koji su po izgledu bili
slični današnjim : beli i crni. Naravno beli su nosili učenici, a crni
majstori.
Funakoshi Gichin, otac modernog
karatea, po uzoru na Judo prihvata ideju o nošenju belog kimona koji je
prilagođen zahtevima karatea – Karate gi. Takođe prihvata i podelu na učenička
- Kyu i Majstorska - Dan
zvanja. U početku rangiranje crnih pojaseva išlo je samo do petog Dana. Što se
tiče učeničkih pojaseva uveden je pored belog i braon pojas kako bi se
početnici razlikovali od naprednijih učenika koji su blizu majstorstva.
Pedesetih godina prošlog veka Judo se iz Japana otisnuo u Evropu i Ameriku. Tek tada počinju da se upotrebljavaju pojasevi različitih boja. Mikonosuke Kawaishi, koji je Judo podučavao u Parizu, primetio je da su učenici
više motivisani za učenje i da brže napreduju kada se međusobno razlikuju po
boji pojasa koja pretstavlja vizuelni dokaz stepena njihovog do tada stečenog
znanja. Judo je prvi put učestvovao na Olimpijskim igrama 1960-te, a napori da
se uvrsti u olimpijske sportove takođe su doprineli da se uspostavi sistem
rangiranja korišćenjem obojenih pojaseva koji je prenet i na Karate.
Učenici počinju da se rangiraju po zvanjima - Kyu koja imaju obrnutu progresiju
napredovanja, od večeg ka manjem. Svaki Kyu je označen posebnom bojom pojasa :
5. Kyu – žutom, 4. Kyu – narandžastom, 3 Kyu – zelenom, 2. Kyu – Plavom i 1.
Kyu – braon. Što se tiče majstorskih pojaseva povečan je broj stepena
napredovanja do desetog Dana. Ovaj sistem
rangiranja – pojaseva u kasnijem perodu
razvoja Karate-a doživeo je promene tako da se danas možemo sresti sa
različitim sistemima rangiranja, to jest sa različitim bojama pojaseva. Ipak
ono što je zajedničko za sve škole jeste da je u svima boja pojasa kod
početnika bela, a boja pojasa prvog majstorskog zvanja – crna.
Učenički pjasevi nisu samo trake pamuka širine 4 do 5 cm, često presvučene satenom ili svilom, kojima se vezuje gornji deo kimona da se ne otvara Oni su obeležja stepena
znanja i veštine koju su učenici dostigli – Kyu-a. Kada se formira vrsta početnici
sa belim pojasevima su na njenom kraju. Posle svakog sledećeg osvojenog pojasa
njihovo mesto u vrsti se pomera prema napred, prema čelu vrste. Rangiranje
obojenim pojasevima doprinosi da učenici sebi postavljaju ciljeve za
napredovanje. Svaki viši osvojeni pojas donosi vizuelni dokaz o napredovanju i
bolji status što učenika puni samopouzdanjem i čini odgovornijim prema
treningu. Kada Učitelj stane ispred učenika tačno zna prema boji njihovih
pojaseva koliko znanja pojedinačno imaju i šta ih treba dalje učiti što mu
olakšava organizaciju treninga. Učenje Karate-a se zasniva na principu
postupnosti što znači da su naučene lekcije osnova učenja sledećim lekcijama.
Nedopustivo ih je preskakati jer praznina koja se tako stvara onemogućava
razumevanje sledećih lekcija. Najbolja
provera znanja za učenika i najbolji pokazatelj Učitelju za dalji rad je Shokyu
Shinsa – ispit za Kyu zvanja. On je
osmišljen tako da proveri teoretsko znanje, nivo kondicije i razgibanosti, nivo
izvođenja tehnike i njenu primenu u borbi, nivo izvođenja kate, elemente
samoodbrane, sposobnost lomljenja tvrdih predmeta za više pojaseve kao i
psihičko stanje kandidata. Na nivou IKO organizacije koju posle smrti osnivača
Sosai Masutatsu Oyame predvodi Kancho Shokei Matsui ispitni program je
standardizovan. Od svih nacionalnih organizacija zahteva se da ga se
pridržavaju kako bi se kriterijumi za dobijanje pojaseva izjednačili i sačuvale
prave vrednosti Kyokushin Karate-a. Ipak od zemlje do zemlje postoje izvesne
male razlike ali suština je ista. Kao što je učenje postupno tako su i zahtevi ispitnog programa složeniji što su pojasevi za koje se
polaže veći. Svaki sledeći ispit zahteva da se prikaže napredak u
predstavljanju elemnata Karate-a što samo po sebi nije dovoljno bez iskazanog
napretka na putu samousavršavanja ličnosti.
Svako
ko redovno dolazi na treninge i vredno vežba može da napreduje u učeničkim
zvanjima. Uslov za izlazak na ispit je ispunjenje staža, odnosno broja treninga
od prethodnog ispita. Za niže učeničke pojaseve potreban je staž od 3 do 4
meseca, dok je za starije učeničke pojaseve potrebno 6 meseci. To znači da
možete u klubu u kome trenitrate imati samo dve do tri prilike u toku
kalendarske godine za napredovanje. Imajte poverenja u vašeg Učitelja da odluči
da li ste spremni da polažete ili ne jer on najbolje zna. Ispite treba shvatiti
kao kontrolne tačke na putu usavršavanja. Ako im se da preveliki značaj može se
desiti da nam bude važnije dobiti pojas nego savladati sve aspekate Karate-a.
Izaći na ispit nespreman odraz je lošeg karaktera. Time pokazujete da niste
iskreni u želji da napredujete.
Učenički pojasevi u Kyokushinu
Shiro obi – Beli pojas
Beli pojas nose početnici. Japanski termin za početnika u borilačkim
veštinama je Shoshinsha.
U japanskoj i mnogim drugim kulturama bela boja je boja čistote i nevinosti.
Kao takva ona izražava spremnost početnika da primi znanje. Suprotno Zapadnoj
simbolici bela boja na Istoku je simbol smrti. Verovalo
se da kada učenik obuče beli kimono i veže beli pojas da tim činom smrt
"prepolovi" smrt i da se tada može krenuti put života. Kod početnika
je izražena velika želja za učenjem. Njihovo srce je ispunjeno velikom nadom i
očekivanjima. Vezivanje belog pojasa i ulazak u salu kod nekoga može izazvati
osećaj nelagodnosti. Budite uvereni da vas stariji učenici, a posebno Učitelj,
razumeju jer su i sami prošli putem na koji vi stupate i spremni su da vam u
svemu pomognu. Interesantan podatak vezan za početnike jeste da su prvi Uchi
deshi-i koji su boravili kod Masutatsu Oyame u njegovom Dojo-u u Tokiju, imali
običaj da obriju glavu u znak posvećenosti učenju. Period nošenja belog pojasa
je vreme kada se javljaju prve misli o razumevanju ideje Karate-a.
Orengi obi – Narandžasti pojas
U
ranijem periodu Kyokushina nosioci 10. i 9. Kyu-a nosili su crveni pojas. To je promenjeno iz poštovanja
prema nosiocima visokih majstorskih zvanja, 5. Dan i više u zavisnosti od
škole, koji takođe za obeležje imaju crveni pojas. Crveni pojas je zamenjen sa
belim pojasom sa jednom ili dve crne crte. To nije bilo najbolje rešenje jer u
toj fazi učenja učenici osećaju potrebu da njihov napredak bude spolja
vidljiviji od malo primetnih crnih crtica. Problem je rešen uvođenjem
narandžastog pojasa*. Naranđasta boja je simbol sunca na zalasku. Nosilac ovog
pojasa spreman je da proširi svoje vidike novim svitanjem. Rešen je da
sticanjem novih znanja i veština napreduje. Period nošenja narandžastog pojasa
je period u kome pojedinac treba da izgradi kroz dobro savladavanje osnovnih
tehnika čvrste temelje za naprednije učenje. Upoznaće svoje telo i otkriti
mišiće za koje nije ni znao da postoje. Dovešće u kordinaciju pokrete
različitih delova tela i razviti osećaj za ravnotežu. Počeće da razvija snagu i
brzinu izvođenja tehnike. Otkriče povezanost fizičkog i psihološkog aspekta
treninga. Svoje ponašanje u Dojo-u i ophođenje prema drugima uskladiće prema
Pravilima ponašanja. Osvajanje narandžastog pojasa je prvi korak kojim se kreće
na veliko putovanje.
(Neke škole Kyokushina su zadržale crveni
pojas kao obeležje za 10. i 9. Kyu.)
Mizuiro obi / Ao obi –
Plavi pojas
Plavo
je boja vode. Njena osobina je da se prilagođava svakom obliku. U prirodi je ništa nemože zaustaviti jer
uvek sebi nađe put.. Posle
perioda nošenja narandžastog pojasa za koje vreme je naučio osnove karatea,
period nošenja plavog pojasa zahteva od karateke da naučeno primeni kroz situacije koje se postavljaju
pred njega. Tehnika pronalazi svoju primenu, kao što i voda pronalazi put.
Uspešno primenjena tehnika izaziva osećaj zadovoljstva. Posle svakog uspešnog
treninga motivacija za povećanjem snage, brzine i fleksibilnosti raste. Duh
počinje da preuzima kontrolu nad telom tako da se ne reaguje na primljene jake
udarce tokom sparinga niti se odustaje zbog fizičke iscrpljenosti tokom
treninga. Učenik koji nosi plavi pojas svestan je puta koji je izabrao i
energičnim koracima kreće napred.
Kiiro obi – Žuti pojas
Žuta
boja je boja svetlosti, sunca i vatre. To je boja onih kojima svitanje novog
dana u duhovnom smislu znaći sticanje novih saznanja i veština. Žuti pojas je
dokaz da njegov nosilac poseduje instinsku energiju koja će mu omogućiti da
savlada veštinu Karate-a. U periodu nošenja žutog pojasa učenici se koncentrišu
na Tanden – tačku na donjem stomaku kao na izvor unutrašnje energije. Treninzi
su usmereni na buđenje te energije i sposobnost da se ona iskoristi u povećanju
snage i brzine pri izvođenju tehnike. Na ovom stepenu napretka psihološki
aspekti treninga izbijaju u prvi plan. Naročita pažnja se posvećuje
koordinaciji uma i tela. Posle belog, narandžastog i plavog pojasa, žuti pojas
je poslednji kojim se označava niže učeničko zvanje.
Midori obi – Zeleni pojas
Zelena
boja je boja biljaka. Biljke su u stanju da iskoriste svetlost za svoj rast i
davanje plodova. Učenik koji nosi zeleni pojas je u stanju da na treninzima
koristeći stečena znanja donosi nova rešenja. U stvari on počinje sve iz
početka jer sada sve gleda drugim očima. Stvari mu postaju jasnije i on
pristupa Karate-u ozbiljnije. Fizički i mentalni napredak omogućava mu da
trenira sa starijim pojesevima koji su superiorniji u znanju i iskustvu.
Tehnike izvodi sigurnije što dovodi do povećanja vere u samog sebe. Njegova
snaga i veština dostižu stepen kada mogu ispoljiti destrukciju i naštetiti
drugima. Iz tog razloga zadatak učenika je da uz pomoć Učitelja u srcu razvije
osećanje čovekoljublja i saosećanja. Zeleni pojas je prekretnica u učenju. On
je prelaz od početnika prema istinskom sledbeniku Karate veštine.
Cha obi – Braon pojas
Braon
boja je boja zemlje. Simbol je nepromenjivosti i sigurnosti. Kao što zemlja
rađa plodove tako se kod nosioca braon pojasa rađa plodan duh i nepokolebljiva
misao. U periodu nošenja braon pojasa tehnika doživljava zrelost što učenika
puni samopouzdanjem. Sve više se oslanjajući na sopstveno iskustvo izgrađuje
vlastiti pristup tehnikama i pronalazi borbene kombinacije koje odgovaraju
njegovoj ličnosti. Sposoban je da u sparingu uoči protivnikove jače i slabije
strane što mu daje nadmoć nad mlađim učenicima. Nosioci braon pojasa su korak
od majstorskog zvanja što ih obavezuje da u svakom trenutku iskažu napredak
koji se dogodio u njihovoj ličnosti. Od njih se očekuje spremnost da pomognu u
radu sa mlađim učenicima.
Izvori :
Nenad Simić
MASUTATSU OYAMA čovek podviga, Beograd, 2009.
Dragan Janjić & Vladislav Gigov
UVOD U KARATE, Beograd, 1984.
Dragan Janjić & Vladislav Gigov
KARATE – program polaganja za zvanja, Beograd, 1984.
Osu!
ОдговориИзбриши