Pobeda uma nad materijom
Lomljenje gomile
cigala golom rukom ili čelom jedna je od najspektakularnijih tehnika u
borilačkim veštinama. Toliko spektakularna, da mnogi ljudi i ne veruju da je
moguća! Neki idu u suprotnu krajnost, pa majstorima lomljenja pripisuju skoro
nadprirodne moći.
Međutim, tehnike
lomljenja nisu ni mađioničarski trikovi, niti su zasnovane na okultnim moćima.
Veština lomljenja je zasnovana na poznavanju principa fizike i fiziologije. Ona
je, pre svega rezultat dugotrajnog vežbanja, a ne nekakve mistične moći. Ona je
takođe spoljašnji izraz unutrašnje sile koja se često naziva "ki". "Kigong" je
jedna od grana borilačkih veština koja se bavi aktiviranjem te sile radi napada
ili samoodbrane.
- Moč lomljenja
cigala moguća je zahvaljujući energiji kija – tvrdi jedan od vodećih stručnjaka
za kinesku veštinu lomljenja, Luis Lin. - To je istinski kigong. Lako lomljenje
cigala nije cilj učenja borilačkih veština, ono je njegov prirodni deo.
Reč "ki" nije lako
prevesti, a još teže je objasniti šta ona označava. Standardni prevod za "ki" je - energija, ali su "vitalna energija" ili "životna sila" verovatno bliži
izvornom značenju te reči.
Prema tradicionalnom
kineskom shvatanju, ki ispunjava čitavo telo (čak i čitav svemir), ali to nije
fizička supstanca. Ki je istovremeno proizvod fizičkih i mentalnih procesa. Ki
doprinosi zdravlju i dugovečnosti. Međutim, može da se iskoristi i za
specifične ciljeve, kao što je lomljenje.
Tehnike lomljenja su
moguče zato što su ljudske kosti 40 puta tvrđe nego beton. Ukoliko majstor
izvede udarac dovoljno brzo, koncentrišući u njega dovoljno energije, cigla će
biti izložena tolikoj sili da će pući. U tome nema ničeg misterioznog. Na
ilustracijama se vidi koji su principi uključeni u lomljenje cigala. "Tehnike
lomljenja" mogu se izraziti čak i matematičkim formulama.
Kako izbeći bol
Prema tradicionalnom
kineskom verovanju, ki se istovremeno koristi radi koncentracije energije
potrebne za tehnike lomljenja i za sprečavanje povreda. Savremena fizika i
fiziologija u velikoj meri objašnjavaju zašto dolazi do lomljenja cigle, a ne
ruke.
Ukoliko je lomljenje uspešno izvedeno, kontakt
između ruke (ili glave, lakta, stopala itd.) i cigle ili daske, toliko je
kratak da ne dolazi do «povratnog transfera» sile u ruku. Upravo je taj povratni
transfer sile uzrok bola i povrede.
Ukoliko lomljenje nije uspešno izvedeno, sila
udarca se apsorbuje u kostima, tetivama i mišićima, kao i u postolje ili tlo na
kojem cigla stoji. Pravilan trening, masaža i upotreba kineskih biljnih lekova,
pomaže učenicima da izbegnu bilo kakve neželjene posledice lomljenja. Ali, ruka
pre svega mora da bude dovoljno uvežbana da bi izdržala "povratni efekat" energije.
Mnogi navodni stručnjaci nemaju dovoljno
strpljenja, iskustva i znanja, koliko je potrebno za prave tehnike lomljenja.
Oni, stoga, pribegavaju "mađioničarskim trikovima" i opsenarstvu kako bi
uverili publiku da su slomili cigle ili daske. Pored toga, obično se i hvališu
navodnim ekstravagantnim moćima, koje im daje njihov "kigong".
- Retko je moguće, a možda uopšte nije moguće,
ograničiti se samo na upražnjavanje kigonga - smatra Luis Lin. - Kigong i
lomljenje moraju da budu deo nekog šireg treninga.
Veliki deo veštine lomljenja zasniva se na znanju
o tome kako slomiti određenu vrstu cigala ili dasaka, a ne samo na zadavanje
što jačeg udarca. Neke cigle je nemoguće slomiti, bez obzira na veštinu
lomljenja. Majstor mora da zna koji su predmeti lomljivi i pod kojim uslovima.
Površina na koju je položena cigla ili daska
takođe utiče na to hoće li lomljenje biti uspešno. Ono mora da bude tvrda,
inače će sila udarca proći kroz predmet, ne slomivši ga. Da bi bile uspešne,
tehnikama lomljenja je potreban otpor.
ZAŠTO SE LOMI CIGLA...
1. Najveći deo sile prenosi se na ciglu u trenutku
udarca. Pritom se gornja površina cigle sabija, dok se njen donji deo rasteže.
2. Ukoliko je sila udarca dovoljno jaka, donja
površina puca na mestu gde je sila najveća. Linija pucanja «putuje» kroz ciglu
prema gore.
3. Gomila cigala puca na isti način. Sila se
prenosi kroz prvu ciglu na drugu, od druge na treću itd, slamajući ih odreda.
Lomljenje cigala ili dasaka između kojih nisu umetnuti razdvajači (olovke,
komadići drveta itd.) mnogo je teže, jer je potrebna mnogo veća sila da bi se
slomio predmet na dnu gomile.
A NE RUKA...
1. Ljudske kosti su 40 puta tvrđe od betona.
Tkiva, mišići i tetive kojima je pokrivena ruka sastoje se najvećim delom od
tečnosti.
2. Iako je ruka čvrst predmet, ona se u trenutku
udarca ne ponaša kao, na primer, čekić ili kamen. Prilikom zadavanja udarca ona
se na trenutak sabija, ali - zahvaljujući tome što je najvećim delom sačinjena
od tečnosti - to ne izaziva povrede.
3. Ukoliko udarac nije uspešan, silu apsorbuju
kosti, mišići i tetive šake i podlaktice. Zahvaljujući tome što je "raspoređena" i nije skoncentrisana na jednom delu ruke, ona ne može da povredi dobro
uvežbanu osobu.
Tekst i slike preuzeti iz časopisa
"Crni pojas" br. 53, januar 1991.
Prevod: Marija Pavlin - Bernardić
Нема коментара:
Постави коментар