Jednom prilikom Bokuden, veliki samuraj i mačevalac, seo je na brod da predje Jabase u provinciji Omi. Medju putnicima je bio i jedan
samuraj, visok, širokih
ramena, očigledno iskusan mačevalac. Ponašao se grubo prema saputnicima i toliko
mnogo pričao o svojoj veštini i spretnosti da je Bokuden
provociran ovim hvalisanjem
prekinuo tišinu :
"Čini se prijatelju da ti praktikuješ veštinu da bi osvojio neprijatelja, ali ja to ne radim da bi ga
osvojio." rece Bokuden.
"O monahu (pošto je Bokuden bio obućen
u monašku odoru), upita ga
samuraj, kojoj školi mačevanja ti pripadaš?"
"Pa moja škola je škola kako pobediti neprijatelja bez
borbe."
"Ne šali se stari. Ako možes da pobedis neprijatelja bez borbe, šta će ti onda mač?"
"Moj mač tu nije radi ubijanja već radi čuvanja" reče Bokuden "moja veština se prenosi sa uma na
um."
"Hajde sada, dodji
monahu, izazivao je samuraj da vidimo ko će u ovom trenutku pobediti, ti ili ja."
Rukavica je prihvaćena bez oklevanja.
"Ali ne smemo se
boriti na brodu - rece Bokuden - da ne bi neko od putnika bio povredjen.. Eno tamo je malo ostrvo, tamo ćemo da odmerimo snage."
Samuraj pristade na ovaj
predlog i odveslaše čamcem do tog ostrva. Čim je čamac stigao do ostrva samuraj iskoći i poviče:
"Dodji monahu, brzo,
brzo!"
Bokuden medjutim, polako
se dižući reče :
"Ne žuri da izgubiš glavu. Pravilo je moje škole da se za borbu polako priprema, čuvajući dušu u abdomenu."
Govoreći tako zgrabi veslo i odvesla čamac
nazad na izvesnu daljinu ostavljajući
čoveka samog, koji je udarajući o zemlju vikao kao lud :
"O, ti kukavice,
dodji sada stari monahu!"
"Slušaj -
reče Bokuden - ovo je tajna veština škole "kako pobediti neprijatelja bez borbe" pazi da je ne
zaboraviš i da je nikome ne
izlaneš" i ode.
Tekst preuzet sa internet adrese:
Slika preuzeta sa internet adrese: