.
Od jednog starog učitelja mačevanja čuo sam sledeće :
Od jednog starog učitelja mačevanja čuo sam sledeće :
“Obuka samuraja traje čitav
život, i odvija se prema utvrđenom redu. Na najnižem stupnju obuke, iako
vežbate, čini se kao da ne napredujete; znate da ste nevešti i isto verujete za
druge. Tada, nepotrebno je reći, ne služite korisno svog gospodara. Na srednjem
nivou i dalje niste od stvarne koristi svom gospodaru, ali ste svesni svojih
mana, počinjete da uviđate nedostatke u drugima. Kada samuraj dostigne najviši
nivo, sposoban je da raspolaže bilo kojom situacijom na osnovu svoje mudrosti
tako da ne mora više da sledi učenja drugih; on tada stiče samopouzdanje u
svoje sposobnosti, raduje se kada ga pohvale, i žali nad neuspehom drugih.
Takav samuraj, možemo slobodno reći, korisno služi svog gospodara. Ima onih
koji su iznad ovog nivoa – njihov izraz lica nikada ne otkriva šta misle, niti
izvode svoju veštinu – zapravo, prave se da su neznalice i nesposobnjakovići.
Štaviše, takvi ljudi poštuju veštinu drugih. U većini slučajeva pretpostavljam
da je ovo najbolje čemu se može težiti.
Ali, na još višem nivou nalazi se
krajnje carstvo koje premašuje veštinu običnih smrtnika. Osoba koja duboko
pronikne u Put ovog carstva shvata da nema kraja njenom usavršavanju i ona
nikada nije zadovoljna koliko je napora uložila u vežbu. Stoga, samuraj mora da
je dobro upoznat sa svojim nedostacima i da provodi život u vežbi, i bez da se
ikada oseća da je postigao dovoljno. Naravno, on nikada ne sme imati previše
samopouzdanja, ali ni da se oseća inferioran u odnosu na druge.”
Izvor :
Jukio Mišima
SAMURAJSKA ETIKA I MODERNI JAPAN
o delu Hagakure
Beograd, 2009.
Slika preuzeta sa :