Na japanskom ostrvu Amami Oshima sa bujnom vegetacijom i prelepim predelima, rođen je 18. aprila 1962. godine Kenji
Midori. Pre njegovog rođenja njegov otac Gemba i majka Tetsuko imali su tri ćerke.
Rođenje muškog deteta izazvalo je u porodici veliku radost. Njegov otac bio je ugledan
i uticajan poslovan čovek u mestu Setonay i od malena ga je smatrao za svog
jedinog naslednika. Mažen i pažen u porodici rastao je tvrdoglavo rešen da bude
najbolji u svemu čime se bavio. Od početka školovanja trenirao je judo i
postizao dobre rezultate na gradskim takmičenjima. Sa kyokushinom se upoznao
čitajući crtane romane koji su opisivali život i veličali podvige Masutatsu
Oyame. U nedostatku mogućnosti da trenira kyokushin u mestu stanovanja, jer
nije postojao kyokushin klub, sa drugovima je pokušao sam da vežba. Posle
mature ubedio je roditelje da je za njegovo obrazovanje najbolje da ode u Tokio
kako bi nastavio sa školovanjem. Međutim, pravi razlog bio je želja da počne da
trenira kyokushin. U oktobru 1978. godine krenuo je na treninge kod poznatog
majstora, jednog od najtalentovanijih trenera kyokushina, Hiroshige Tsuyoshia.
Pokazao se kao izuzetno talentovan i uporan učenik. Trenirao je svakodnevno.
Učestvovao je na treninzima svih grupa provodeći bukvalno ceo dan u dojou. Samo
9 meseci mu je trebalo da osvoji najveće učeničko zvanje 1. kyu.
Aprila 1980-te Kenji Midori prvi
put izlazi na takmičenje. Bilo je to apsolutno prvenstvo Chiba prefecture
održano u gradu Nagareyama na kome je učestvovalo 54 takmičara. Kenji Midori je
kao debitant osvojio četvrto mesto. Na putu ka prvom mestu sudbina je odredila
da ga zaustavi Shokei Matsui. Borba je rešena odlukom sudaca. Oba takmičara su osvojila
simpatije publike pokazanom atraktivnom nožnom tehnikom.
Kao učenik elitne privatne
srednje škole Meguro iz istoimene četvrti Tokia bio je u obavezi da doprinese
njenim sportskim uspesima u ragbiju tako da mu je malo vremena ostajalo za
kyokushin. Do promene u njegovom životu došlo je kada je njegov dobar drug Nakazawa
Yasushia smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći. Ovaj događaj je tako duboko
uticao na njega da je doneo sudbonosnu odluku da se potpuno posveti kyokushinu.
Vredno trenira i 27. juna 1982. godine napokon uspešno polaže za crni pojas 1.
Dan. Njegovoj sreći nije bilo kraja.
U avgustu 1983.
godine Kenji Midori je na prvom prvenstvu Kyokushin karatea zapadnog Japana
osvojio treće mesto. U polufinalu je izgubio od Koichi Kawabata, osvajaća 8. mesta
1979. godine na drugom Otvorenom prvenstvu sveta u karateu. Kawabata nije
napravio nikakvu značajnu prednost ali je odluka sudija bila 3 prema 0 u
njegovu korist. Nezadovoljan što mu nije “prošlo” nekoliko mawashija Kenji
Midori je razlog za poraz pronašao u nezrelosti svoje veštine i nedovoljno
iskazanoj volji za pobedom. Poraz u ovoj borbi motivisao ga je da u sali
proliva više znoja kako bi poboljšao svoju veštinu borenja.
1984. godine
Kenji Midori nastupa na borilištu 3. Otvorenog svetskog prvenstva u karateu.
Međutim, ne nastupa kao takmičar, već samo kao demonstrator dozvoljene i
zabranjene tehnike na ceremoniji otvaranja. Njegov prikaz udaraca, naročito
udaraca nogom u skoku, oduševio je publiku. Ali nisu bili svi oduševljeni
njegovom tehnikom. Neki su izrazili prezrenje izjavama da je njegov prikaz
najobičniji šou koji nije primenjiv u realnoj borbi. Kenji Midori će dokazati
već sledeće godine ovim kritičarima da nisu u pravu osvajanjem prvog mesta na
2. težinskom prvenstvu Japana u lakoj kategoriji pobedom nad Hiroyuki Miake.
Početkom 1991. godine Gemba
Midori poziva sina da se vrati kući na ostrvo Amami Oshima i preuzme vođenje
porodićnog posla. Kenji Midori se vraća iz Tokia u Setonay i počinje po želji
oca da uči kako da vodi poslovanje najveće građevinske firme u tom delu Japana.
Ispunjavanje očeve želje neminovno je dovelo do toga da trininge kyokushina
potisne u drugi plan. Shvativši da se približava 5. Otvoreno prvenstvo sveta u
karateu Masutaca Oyama nije mogao da se pomiri sa činjenicom da Kenji Midori
neće učestvovati na njemu. Odlučuje da ode u posetu ocu svog učenika gde je
primljen sa najvećim počastima. U razgovoru je objasnio da Kenji Midori
poseduje takve sposobnosti da on veruje kako može postati svetski prvak u
karateu. Zamolio je oca da ga oslobodi obaveza prema porodičnom poslu kako bi
svo svoje vreme i pažnju usmeri na fižičke i psihičke pripreme za taj podvig.
Gemba Midori nije moga da odbije molbu počasnog gosta. Kenji Midori se vratio u
Tokio i počeo sa pripremama pod nadzorom Masutatsu Oyame.
Novembra meseca 1991. godine vera
Masutatsu Oyame da borac male težine, koji savršeno vlada tehnikom, može
treningom usavršiti svoje sposobnosti i postati prvak sveta u karateu u
konkurenciji mnogo težih protivnika se ostvaruje. Trećeg dana 5-og Otvorenog
prvenstva sveta u karateu Kenji Midori se u finalnoj borbi sastao sa Akira
Masudom, trečim sa prethodnog Svetskog prvenstva 1987. i prvim 1990. sa 22. prvenstva
Japana u apsolutnoj kategoriji. Kenji Midori 29 godina star, visina 165cm, težina
72kg. Akira Masuda 29 godina star, visina 177cm, težina 87kg. Kada je zvuk
udarca u bubaanj označio početak borbe Akira Masuda je krenuo u napad želeći da
pobedu reši u svoju korist već u prvim trenucima borbe. Na prvi mah Kenji
Midori deluje zbunjeno, odbija napade, ali ipak brzo izjednačava da bi drugu
polovinu borbe preokrenuo u svoju korist. Sudije su se po isteku 3 minuta borbe
izjasnile sa 1 prema 0 u korist Kenji Midorija. Pošto je za pobedu neophodna
odluka većine sudija, znači 3 od 5, borba je proglašena nerešenom i nastavljena
prvim produžetkom od 2 minuta. Kinji Midori primenjuje taktiku ulaska sa
napadom, a zatim brzim izlaskom na bezbednu distancu. Sa obe strane Akira
Masudine glave “sevaju” visoki mawashi geri udarci nogom. Tu je i udarac petom
u okretu iz skoka u telo kao i snažni udarci rukom. Dva minuta je brzo prošlo
ali sudije su ponovo donele odluku o nerešenom ishodu. Borba je nastavljena drugim
produžetkom od 2 minuta. I ako svestan da samo održavanjem nerešenog rezultata pobeđuje
razlikom u težini, Kenji Midori se upušta u bespoštednu borbu. Ipak ni posle
drugog produžetka sudije nisu dale prednost ni jednom borcu, rezultat je po
treči put nerešen. U skladu sa pravilima takmičenja boric su otišli na merenje
gde se pokazalo da je Kenji Midori lakši za 15kg. Sudija u borilištu, Shihan
Goda Yuzo, podiže ruku Kenji Midoriju i proglašava ga novim svetskim prvakom u
karateu. Ovim podvigom dokazao je vrednost stila karatea čiji je tvorac
Masutatsu Oyama smatrao da nisu bitne fizičke karakteristike kao snaga, visina
ili težina već prvenstveno unutarnja snaga i snažan borbeni duh.
Posle ovog meča Akira Masuda je
izjavio da se Kenji Midori pokazao kao izuzetno jak protivnik i da je njegov
sledeći cilj da mu se revanšira za poraz. Prilika za to mu se nikada nije
ukazala jer je Kenji Midori posle ovog sjajnog trijumfa odlučio da završi
takmičarsku karijeru.
Nakon povlačenja iz takmičenja
Kenji Midori je u rodnom gradu obučavao nove generacije poklonika kyokushina. Aktivno
se uključio u organizacijske aktivnosti, tako da marta 2000-te postaje predsednik
NPO (neprofitne) Kyokushin Kaikan Organizacije. U martu 2001 postao je predsednik
NPO Internacionalne Karate Organizacije. Godine 2003. menja naziv organizacije
u WKO – Svetska Karate Organizacija Shinkyokushinkai, poznata i kao IKO 2.
Organizacija je prisutna u 88 zemalja sveta. Kancho (Predsednik) Kenji Midori
zaslužan je za unapređenje, razvoj i širenje kyokushina u duhu budoa. Aktivan
je u uključivanju full contact karatea u program Olimpijskih igara. Pored toga
bavi se i društveno korisnim aktivnostima kao što su propagiranje dobrovoljnog
davanja krvi i doniranje organa. Juna meseca 2010. godine promovisan je u
zvanje 7. Dan od strane WKO Komiteta zaduženog za dodelu zvanja. Oženjen je i
ima dva sina i ćerku.
SHIHAN KENJI MIDORI'S RECORD :
1980. april – 4. mesto na
prvenstvu Chiba prefecture u apsolutnoj kategoriji (izgubio od Shokei Matsui)
1983. avgust – 3. mesto na prvom
prvenstvu zapadnog Japana (izgubio od Koichi Kawabata)
1984. april – Ušao među prvih 8
na 1. težinskom prvenstvu Japana u lakoj kategoriji
1985. – 1. mesto u lakoj
kategoriji na 2. težinskom prvenstvu Japana (pobedom nad Hiroyuki Miake)
1985. novembar – 5. mesto na 17. prvenstvu
Japana u apsolutnoj kategoriji
1987. jun – 1. mesto na 4.
težinskom prvenstvu Japana u lakoj kategoriji (pobedom nad Hiroyuki Miake)
1987. novembar – Ušao među prvih
16 na 4. Otvorenom prvenstvu sveta u karateu (poražen od Michael
Thompson), dobio nagrada za najbolju tehniku
1988. septembar – 2. mesto Sursee
Kup (poražen od Andy Hug)
1990. jun – 1. mesto u lakoj
kategoriji na 7. težinskom prvenstvu Japana (pobedom nad Kensaku Yamamoto)
1990. decembar – 2. mesto na 22. prvenstvu Japana u
apsolutnoj kategoriji (izgubio od Akira Masuda)
1991. novembar – 1 mesto na 5.
Otvorenom prvenstvu sveta u karateu (pobedom nad Akira Masuda)
LITERATURA :
SLIKA PREUZETA SA
ADRESE :
Нема коментара:
Постави коментар