Vredno je pomena da,
prilikom kovanja mača, kovač priziva u pomoć boga-zaštitnika. Da bi ga dozvao u
svoju kovačnicu, kovač je okružava osvećenim užadima da bi tako odstranio zle
duhove, obavlja ceremoniju ritualnog pranja i oblači svečanu odeću u kojoj
radi. Dok kuju gvozdenu šipku i kupaju je u vatri i vodi, kovač i njegov
pomoćnik krajnje su koncentrisani na to što rade. Uvereni da će njihov rad
imati božju pomoć, oni se naprežu do krajnjih granica svojih snaga, kako
mentalnih, tako i fizičkih i duhovnih. Mač koji nastaje na ovaj način istinsko
je umetničko delo. Japanski mač mora da odražava nešto što snažno deluje na duh
ljudi. I zaista, oni na njega ne gledaju kao na oružje za uništavanje, već kao
na predmet inspiracije. Otuda i legenda o kovaču mačeva Okazaki Masamuneu i
njegovim proizvodima.
Masamune je živeo u
blagostanju krajem perioda Kamakura, a njegove tvorevine podjednako su ocenjene
od strane svih poznavaoca mačeva zbog svojih izuzetnih osobina. Što se tiče
ivice oštrice, Masamune možda ne prevazilazi Muramasu, jednog od njegovih
najsposobnijih učenika, ali za Masamunea kažu da ima nešto što moralno
inspiriše a potiče iz njegove ličnosti. A legenda glasi ovako. Kad je neko
pokušavao da ispita oštrinu Muramasa mača, on ga je stavio u vodenu bujicu i
posmatrao kako se on ponaša prema uvelom lišću koje plovi nizvodno. I onda je
video kako je svaki list koji je naišao na oštricu bio raspolućen na dva dela.
Nakon toga on je stavio u vodu Masamuneov mač i s iznenađenjem primetio da je
lišće izbegavalo sečivo. Mač iskovan od strane Masamunea nije bio sklon
ubijanju, on je bio više od oštrog oružja, dok mač Muramase nije mogao da
prevaziđe sečenje, u njemu nije bilo ničeg božanski inspirativnog. Muramasin
mač je užasan, Masamuneov human. Prvi je despotski i imperijalistički; drugi nadljudski, ukoliko možemo da
upotrebimo ovaj izraz. Masamune skoro nikad nije urezivao svoje ime na balčaku,
mada je to bilo uobičajeno među kovačima mačeva.
Preuzeto iz knjige
ZEN I SAMURAJI
Dajsec T. Suzuki
Prevod Dejan M.
Marković
IP Svetovi / Novi
Sad, 1992.
Slika preuzeta sa
Нема коментара:
Постави коментар