PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


недеља, 8. јул 2012.

TROFEJ BEOGRADA 17.06.2012.




U organizaciji Kyokushinkai Saveza Srbije, a pod pokroviteljstvom Sekretarijata za sport i omladinu grada Beograda, 17.06.2012. u dvorani DTV Partizan Senjak održan je trofej Beograda u Kyokushinu. Na programu je bilo zajedničko zagrevanje i kihon koje je vodila Marina Vuković, zajednički sparing boraca iz različitih klubova Saveza, takmičenje u borbama i na kraju takmičenje u tamashiwariju. Iz Kluba Crveni zmaj na manifestaciji učestvovali su Kristina Stevanović u ne takmičarskom delu i Lazar Stevanović i Stefan Briševac kao takmičari u borbama.

Lazar Stavanović, Velimir Velja Matijević, Stefan Briševac i Kristina Stevanović

Lazar Stevanović se u kategoriji pionira susreo sa Aleksandrom Rankovićem iz kluba Beograd. Aleksandar je u odnosu na njegovu poslednju borbu koju sam ja gledao znatno napredovao i zasluženo pobedio.
Stefan Briševac je za protivnika u kategoriji juniora imao Dušana Đorđevića iz Kluba Kombat iz Smedereva. Dušan je odradio meč u prepoznatljivom stilu boraca iz Smedereva koje trenira Milan Perić. Borba je završena nerešeno ali zbog razlike u težini pobeda je pripala Dušanu.





Aleksandar Ranković i Lazar Stevanović


Dušan Đorđević i Stefan Briševac








KYU TEST 01.07.2011.



U saradnji sa Kyokushinkai Savezom Srbije održan je 01.07.2011 ispit za učenička zvanja.
Ispitom je rukovodio Sensei Žarko Petković Irac. Kandidati su polagali teoriju, kondiciju, tehniku, kate i borbu.
Svi prijavljeni kandidati su uspešno položili ispit i dobili diplome Kyokushinkai Saveza Srbije.



9 KYU
Ivan Atanasković
Nemanja Čubrilo
Nikola Gavrilovski
Ivana Racić
Vladimir Kopta
Jovan Vujičić
Andrej Božović

8 KYU
Zdenko Lakušić
Marsel Pešić
Stefani Spasić
Stefan Briševac

7 KYU
Boban Vojnović
























субота, 7. јул 2012.

KYU TEST 13.06.2012.





U saradnji sa Kyokushinkai Savezom Srbije 13.06.2012. održan je ispit za učenička zvanja. Završnim delom ispita u kojem su odrađene borbe, rukovodio je Sensei Žarko Petković Irac. Uslov da kandidati pristupe borbama bio je da prethodno polože teoriju, kondiciju, kate i tehniku.
Zbog izraženog interesovanja za Kyokushin i očiglednog dodatnog napora koje je doprinelo da ubrzano napreduje Mladen Milenkoski preskočio je 10. i dobio 9. Kyu.
Kristinu i Lazara Stevanović nagradio sam jednim zvanjem više za ostvarene takmičarske rezultate u prethodnom periodu.
Izdvojio bih Aleksandra Spasića koji je odradio 13 i Vladimira Manova koji je odradio 15 minuta borbi bez pauze. Naglasio bih da Aleksandar ima 46 godina što je duplo više od onih sa kojima se borio.
Svi prijavljeni kandidati su uspešno položili i dobili diplome Kyokushinkai Saveza Srbije. 
Zadovoljstvo mi je što su kandidati na ispitu pokazali da su napredovali i na tome im čestitam.

10. KYU
Nemanja Stevanović

9. KYU
Mladen Milenkoski

8. KYU 
Ivan Atanasković
Nikola Gavrilovski
Nemanja Čubrilo
Ivana Racić

7. KYU
Zdenko Lakušić
Marsel Pešić
Stefani Spasić

6. KYU 
Stefan Đorđe Spasić

4. KYU
Kristina Stevanović
Lazar Stevanović

2. KYU
Aleksandar Spasić

1. KYU
Vladimir Manov















.





























Foto album sa slikama sa ispita :

UČENIČKI POJASEVI



U istoriji borilačkih veština prvi Učitelj koji je učenike podelio na Mudanše – one koji imaju zvanje učenika i Yudanshe – nosioce Dan zvanja bio je Jigoro Kano osnivač Judo-a. On je 1883. godine na Kodokan institu za proučavanje Judo-a dodelio svojim učenicima Shiru Saigou i Tsunejiru Tomiti zvanje Shodan – prvi Dan. Međutim njih dvojica se i pored toga nisu razlikovali od ostalih učenika jer su svi zajedno nosili tradicionalni kimono. 1907. godine Jigoro Kano je prvi put predstavio Judo gi – odelo za vežbanje judo-a koje je nastalo po uzoru na tradicionalni kimono koji su nosili seljaci, a koji je napravljen tako da ne sputava pokrete prilikom vežbanja. Čine ga donji deo Zubon - pantalone, gornji deo Uwagi – jakna i Obi - pojas. Materijal od kojeg se pravi je pamuk čija je prirodna boja prljavo bela, a stalnim pranjem postaje snežno bela. U početku su postojale samo dve boje pojasa koji su po izgledu bili slični današnjim : beli i crni. Naravno beli su nosili učenici, a crni majstori.
Funakoshi Gichin, otac modernog karatea, po uzoru na Judo prihvata ideju o nošenju belog kimona koji je prilagođen zahtevima karatea – Karate gi. Takođe prihvata i podelu na učenička - Kyu i Majstorska - Dan zvanja. U početku rangiranje crnih pojaseva išlo je samo do petog Dana. Što se tiče učeničkih pojaseva uveden je pored belog i braon pojas kako bi se početnici razlikovali od naprednijih učenika koji su blizu majstorstva.
Pedesetih godina prošlog veka Judo se iz Japana otisnuo u Evropu i Ameriku. Tek tada počinju da se upotrebljavaju pojasevi različitih boja. Mikonosuke Kawaishi, koji je Judo podučavao u Parizu, primetio je da su učenici više motivisani za učenje i da brže napreduju kada se međusobno razlikuju po boji pojasa koja pretstavlja vizuelni dokaz stepena njihovog do tada stečenog znanja. Judo je prvi put učestvovao na Olimpijskim igrama 1960-te, a napori da se uvrsti u olimpijske sportove takođe su doprineli da se uspostavi sistem rangiranja korišćenjem obojenih pojaseva koji je prenet i na Karate. Učenici počinju da se rangiraju po zvanjima - Kyu koja imaju obrnutu progresiju napredovanja, od večeg ka manjem. Svaki Kyu je označen posebnom bojom pojasa : 5. Kyu – žutom, 4. Kyu – narandžastom, 3 Kyu – zelenom, 2. Kyu – Plavom i 1. Kyu – braon. Što se tiče majstorskih pojaseva povečan je broj stepena napredovanja do desetog Dana.  Ovaj sistem rangiranja – pojaseva  u kasnijem perodu razvoja Karate-a doživeo je promene tako da se danas možemo sresti sa različitim sistemima rangiranja, to jest sa različitim bojama pojaseva. Ipak ono što je zajedničko za sve škole jeste da je u svima boja pojasa kod početnika bela, a boja pojasa prvog majstorskog zvanja – crna.
Učenički pjasevi nisu samo trake pamuka širine 4 do 5 cm, često presvučene satenom ili svilom, kojima se vezuje gornji deo kimona da se ne otvara Oni su obeležja stepena znanja i veštine koju su učenici dostigli – Kyu-a. Kada se formira vrsta početnici sa belim pojasevima su na njenom kraju. Posle svakog sledećeg osvojenog pojasa njihovo mesto u vrsti se pomera prema napred, prema čelu vrste. Rangiranje obojenim pojasevima doprinosi da učenici sebi postavljaju ciljeve za napredovanje. Svaki viši osvojeni pojas donosi vizuelni dokaz o napredovanju i bolji status što učenika puni samopouzdanjem i čini odgovornijim prema treningu. Kada Učitelj stane ispred učenika tačno zna prema boji njihovih pojaseva koliko znanja pojedinačno imaju i šta ih treba dalje učiti što mu olakšava organizaciju treninga. Učenje Karate-a se zasniva na principu postupnosti što znači da su naučene lekcije osnova učenja sledećim lekcijama. Nedopustivo ih je preskakati jer praznina koja se tako stvara onemogućava razumevanje sledećih lekcija. Najbolja provera znanja za učenika i najbolji pokazatelj Učitelju za dalji rad je Shokyu Shinsa – ispit za Kyu zvanja. On je osmišljen tako da proveri teoretsko znanje, nivo kondicije i razgibanosti, nivo izvođenja tehnike i njenu primenu u borbi, nivo izvođenja kate, elemente samoodbrane, sposobnost lomljenja tvrdih predmeta za više pojaseve kao i psihičko stanje kandidata. Na nivou IKO organizacije koju posle smrti osnivača Sosai Masutatsu Oyame predvodi Kancho Shokei Matsui ispitni program je standardizovan. Od svih nacionalnih organizacija zahteva se da ga se pridržavaju kako bi se kriterijumi za dobijanje pojaseva izjednačili i sačuvale prave vrednosti Kyokushin Karate-a. Ipak od zemlje do zemlje postoje izvesne male razlike ali suština je ista. Kao što je učenje postupno tako su i zahtevi ispitnog programa složeniji što su pojasevi za koje se polaže veći. Svaki sledeći ispit zahteva da se prikaže napredak u predstavljanju elemnata Karate-a što samo po sebi nije dovoljno bez iskazanog napretka na putu samousavršavanja ličnosti.
Svako ko redovno dolazi na treninge i vredno vežba može da napreduje u učeničkim zvanjima. Uslov za izlazak na ispit je ispunjenje staža, odnosno broja treninga od prethodnog ispita. Za niže učeničke pojaseve potreban je staž od 3 do 4 meseca, dok je za starije učeničke pojaseve potrebno 6 meseci. To znači da možete u klubu u kome trenitrate imati samo dve do tri prilike u toku kalendarske godine za napredovanje. Imajte poverenja u vašeg Učitelja da odluči da li ste spremni da polažete ili ne jer on najbolje zna. Ispite treba shvatiti kao kontrolne tačke na putu usavršavanja. Ako im se da preveliki značaj može se desiti da nam bude važnije dobiti pojas nego savladati sve aspekate Karate-a. Izaći na ispit nespreman odraz je lošeg karaktera. Time pokazujete da niste iskreni u želji da napredujete.


 Učenički pojasevi u Kyokushinu


Shiro  obi – Beli pojas
Beli pojas nose početnici. Japanski termin za početnika u borilačkim veštinama je Shoshinsha. U japanskoj i mnogim drugim kulturama bela boja je boja čistote i nevinosti. Kao takva ona izražava spremnost početnika da primi znanje. Suprotno Zapadnoj simbolici bela boja na Istoku je simbol smrti. Verovalo se da kada učenik obuče beli kimono i veže beli pojas da tim činom smrt "prepolovi" smrt i da se tada može krenuti put života. Kod početnika je izražena velika želja za učenjem. Njihovo srce je ispunjeno velikom nadom i očekivanjima. Vezivanje belog pojasa i ulazak u salu kod nekoga može izazvati osećaj nelagodnosti. Budite uvereni da vas stariji učenici, a posebno Učitelj, razumeju jer su i sami prošli putem na koji vi stupate i spremni su da vam u svemu pomognu. Interesantan podatak vezan za početnike jeste da su prvi Uchi deshi-i koji su boravili kod Masutatsu Oyame u njegovom Dojo-u u Tokiju, imali običaj da obriju glavu u znak posvećenosti učenju. Period nošenja belog pojasa je vreme kada se javljaju prve misli o razumevanju ideje Karate-a.

Orengi obi – Narandžasti pojas
U ranijem periodu Kyokushina nosioci 10. i 9. Kyu-a nosili su  crveni pojas. To je promenjeno iz poštovanja prema nosiocima visokih majstorskih zvanja, 5. Dan i više u zavisnosti od škole, koji takođe za obeležje imaju crveni pojas. Crveni pojas je zamenjen sa belim pojasom sa jednom ili dve crne crte. To nije bilo najbolje rešenje jer u toj fazi učenja učenici osećaju potrebu da njihov napredak bude spolja vidljiviji od malo primetnih crnih crtica. Problem je rešen uvođenjem narandžastog pojasa*. Naranđasta boja je simbol sunca na zalasku. Nosilac ovog pojasa spreman je da proširi svoje vidike novim svitanjem. Rešen je da sticanjem novih znanja i veština napreduje. Period nošenja narandžastog pojasa je period u kome pojedinac treba da izgradi kroz dobro savladavanje osnovnih tehnika čvrste temelje za naprednije učenje. Upoznaće svoje telo i otkriti mišiće za koje nije ni znao da postoje. Dovešće u kordinaciju pokrete različitih delova tela i razviti osećaj za ravnotežu. Počeće da razvija snagu i brzinu izvođenja tehnike. Otkriče povezanost fizičkog i psihološkog aspekta treninga. Svoje ponašanje u Dojo-u i ophođenje prema drugima uskladiće prema Pravilima ponašanja. Osvajanje narandžastog pojasa je prvi korak kojim se kreće na veliko putovanje.
(Neke škole Kyokushina su zadržale crveni pojas kao obeležje za 10. i 9. Kyu.)

Mizuiro obi / Ao obi – Plavi pojas
Plavo je boja vode. Njena osobina je da se prilagođava svakom obliku.  U prirodi je ništa nemože zaustaviti jer uvek sebi nađe put.. Posle perioda nošenja narandžastog pojasa za koje vreme je naučio osnove karatea, period nošenja plavog pojasa zahteva od karateke da naučeno primeni kroz situacije koje se postavljaju pred njega. Tehnika pronalazi svoju primenu, kao što i voda pronalazi put. Uspešno primenjena tehnika izaziva osećaj zadovoljstva. Posle svakog uspešnog treninga motivacija za povećanjem snage, brzine i fleksibilnosti raste. Duh počinje da preuzima kontrolu nad telom tako da se ne reaguje na primljene jake udarce tokom sparinga niti se odustaje zbog fizičke iscrpljenosti tokom treninga. Učenik koji nosi plavi pojas svestan je puta koji je izabrao i energičnim koracima kreće napred.

Kiiro obi – Žuti pojas
Žuta boja je boja svetlosti, sunca i vatre. To je boja onih kojima svitanje novog dana u duhovnom smislu znaći sticanje novih saznanja i veština. Žuti pojas je dokaz da njegov nosilac poseduje instinsku energiju koja će mu omogućiti da savlada veštinu Karate-a. U periodu nošenja žutog pojasa učenici se koncentrišu na Tanden – tačku na donjem stomaku kao na izvor unutrašnje energije. Treninzi su usmereni na buđenje te energije i sposobnost da se ona iskoristi u povećanju snage i brzine pri izvođenju tehnike. Na ovom stepenu napretka psihološki aspekti treninga izbijaju u prvi plan. Naročita pažnja se posvećuje koordinaciji uma i tela. Posle belog, narandžastog i plavog pojasa, žuti pojas je poslednji kojim se označava niže učeničko zvanje.

Midori obi – Zeleni pojas
Zelena boja je boja biljaka. Biljke su u stanju da iskoriste svetlost za svoj rast i davanje plodova. Učenik koji nosi zeleni pojas je u stanju da na treninzima koristeći stečena znanja donosi nova rešenja. U stvari on počinje sve iz početka jer sada sve gleda drugim očima. Stvari mu postaju jasnije i on pristupa Karate-u ozbiljnije. Fizički i mentalni napredak omogućava mu da trenira sa starijim pojesevima koji su superiorniji u znanju i iskustvu. Tehnike izvodi sigurnije što dovodi do povećanja vere u samog sebe. Njegova snaga i veština dostižu stepen kada mogu ispoljiti destrukciju i naštetiti drugima. Iz tog razloga zadatak učenika je da uz pomoć Učitelja u srcu razvije osećanje čovekoljublja i saosećanja. Zeleni pojas je prekretnica u učenju. On je prelaz od početnika prema istinskom sledbeniku Karate veštine.

Cha obi – Braon pojas
Braon boja je boja zemlje. Simbol je nepromenjivosti i sigurnosti. Kao što zemlja rađa plodove tako se kod nosioca braon pojasa rađa plodan duh i nepokolebljiva misao. U periodu nošenja braon pojasa tehnika doživljava zrelost što učenika puni samopouzdanjem. Sve više se oslanjajući na sopstveno iskustvo izgrađuje vlastiti pristup tehnikama i pronalazi borbene kombinacije koje odgovaraju njegovoj ličnosti. Sposoban je da u sparingu uoči protivnikove jače i slabije strane što mu daje nadmoć nad mlađim učenicima. Nosioci braon pojasa su korak od majstorskog zvanja što ih obavezuje da u svakom trenutku iskažu napredak koji se dogodio u njihovoj ličnosti. Od njih se očekuje spremnost da pomognu u radu sa mlađim učenicima.





Izvori :

Nenad Simić
MASUTATSU OYAMA čovek podviga, Beograd, 2009.

Dragan Janjić & Vladislav Gigov
UVOD U KARATE, Beograd, 1984.

Dragan Janjić & Vladislav Gigov
KARATE – program polaganja za zvanja, Beograd, 1984.



недеља, 20. мај 2012.

AUSTRIAN OPEN 12.05.2012.





Reprezentacija Kyokushinkai Saveza Srbije i ove godine je učestvovala na već tradicionalnom takmičenju koje se svake godine održava u Beču. Iz “Crvenog zmaja” na put su krenuli Marija Petrović, Zorana Rajačić i blizanci Kristina i Lazar Stevanović.

Marija i Zorana su učestvovale u takmičenju u katama koje se nisu bodovale ocenama već su se sudije zastavicama izjašnjavale posle izvođenja dva takmičara ko je od njih bolji i ide dalje. Marija je radila u grupi seniorki i nije imala sportske sreće jer je odmah u prvom krugu eliminisana iz daljeg takmičenja od devojke koja je na kraju bila prva.
Zorana je radila u grupi juniorki i osvojila treče mesto čime je potvrdila da je njena forma u uzlaznoj putanji i da je uz veliki rad očekuju veliki uspesi.



Zorana Rajačić treča

Kristina Stevanović se takmičila u borbama u grupi pionirki starosti od 10 do 12 godina. Osvojila je zasluženo prvo mesto pokazavši izuzetan borbeni kyokushin duh.



Kristina Stevanović prva

Lazar Stevanović se takmičio u grupi pionira starosti od 12 do 14 godina. Prve dve borbe je dobio superiorno pre isteka vremena. Treču borbu je trebao da radi sa dečkom koji u odnosu na Lazara izgleda kao da igra centra u nekoj juniorskoj košarkaškoj ekipi (vidi sliku ispod). Odlučeno je da nema potrebe da sa njime radi borbu tako da je Lazarev plasman na ovom takmičenju odlično drugo mesto.




Lazar Stevanović drugi

Reprezentacija Srbije

Kristina Stevanović, Velimir Velja Matijević i Lazar Stevanović

Zorana Rajačić i Velimir Velja Matijević







субота, 21. април 2012.

CRVENI ZMAJ NA PRVENSTVU SRBIJE 14.04.2012.


   U organizaciji Kyokushinkai Saveza Srbije 14.04.2012. u hali Pionir održano je 19. Prvenstvo Srbije u Kyokushinu.


Takmičari Kluba “Crveni zmaj” : Lazar Stevanović, Kristina Stevanović, Petar Babić, Zorana Rajačić, Marija Petrović, Katarina Holjac i Lana Novković.

   U našem Savezu  trenutno je mala zainteresovanost za kate koje mi u Klubu vežbamo i kada  god se ukaže prilika nastupamo na takmičenjima. Zbog malog broja takmičara ispod osamnaest godina napravljena je kategorija Kata mix u kojoj su nastupili Petar, Lazar i Kristina.






.

   Kristina je zauzela prvo mesto, Petar drugo, a Lazar treče. Od Kristine sam i očekivao prvo mesto jer njen kvalitet i odnos prema treningu je to i nagoveštavao. Između Lazara i Petra je po meni presudila snaga u izvođenju što je u ovom trenutku na   Petrovoj strani. Žao mi je što nisu imali konkurenciju iz drugih klubova ali i pored toga su stekli još jedno iskustvo javnog nastupa u velikoj dvorani i zajedno smo uočili greške na kojima treba da se radi.

   U kategoriji  kate - seniorke nastupile su Lana i Marija.


.
. .


   Za suparnicu su imale Marinu Vuković iz Kluba Crvena zvezda koja je sigurnim nastupom zauzela prvo mesto. Što se tiče naših devojaka, očigledno da je Marija bila više motivisana tako da je dobila bolje ocene nego Lana. Redosled : Marina prvo mesto, Marija drugo i Lana treče.

   Kao što sam primetio da u drugim klubovima Saveza nevole preterano kate, moram priznati da u našem Klubu članovi nemaju baš mnogo “petlju” da se spremaju i učestvuju u kumite takmičenjima. Za ovo Prvenstvo jedino je Katarina Holjac ispoljila hrabrost i prijavila se za takmičenje u borbama. Prošla je pripreme i odradila svoj prvi meč. Dok gledate snimak njene borbe treba da znate da je Katarina 1994-to godište dok je njena suparnica Natalija iz Kluba Panter tri godine starija.




   
   Nisam zadovoljan Katarininim nastupom. Razlog tome nije to što je izgubila već to što me nije slušala. Tokom priprema, a i u toku same borbe, trudio sam se da je navedem da ispolji svoje bolje strane. Međutim uzbuđenje je uradilo svoje tako da su njeni kvaliteti ostavljeni za neki sledeći put da budu ispoljeni. Ono što je sigurno jeste da su Katarinine mogučnosti velike, ali da je očekuje i veliki rad.




Zvanične rezultate možete videti na sajtu


Više fotografija sa ovog takmičenja možete videti na facebook profilu
Kyokushinkai kluba Crveni zmaj – foto album :


четвртак, 22. март 2012.

LANA TREĆA NA OTVORENOM PRVENSTVU ŠPANIJE


Desetog marta 2012. god. u Barseloni je održano Otvoreno prvenstvo Španije u Kyokushinu. Organizator takmičenja bio je novi IKO Branch Chief za Španiju, Shihan Daniel Lorente. Učestvovalo je 147 takmičara iz Kazahstana, Srbije, Kostarice, Rusije, Francuske, Poljske, Mađarske i naravno Španije. U reprezentaciji Srbije pored naše Lane Novković, koja se takmičila u katama, bili su borci : Saša Stošić, Miloš Miljković i Radivoje Mirković.




“Oko 15 časova već smo bili u sali. Sat vremena do početka turnira. Tribine  su bile pune, četiri tatamija, gomila učesnika. Kada sam videla toliku količinu ljudi u kimonima, mislila sam da se neće završiti taj dan, ali sve je bilo odlično organizovano. Bio je veliki broj onih koji su bili zaduženi da turnir prodje bez problema. Podelili su nas u grupe, dali instrukcije za prvi izlazak i ceremonija je počela. Ubrzo je krenulo takmičenje i kao i uvek, prvi su nastupali kataši. Nakon završenog prvog kruga i uradjene eliminacione kate, sačekali smo rezultate. Četiri devojke su išle dalje. Sensei Žarko Petković mi je prišao i rekao : ”Dobro nam je krenulo takmičenje, spremi se za finalnu katu”. Ja sad mogu da dodam, odlično se i završilo. Uvek ima prostora da se uči i da se mnogo napreduje, ali ja sam zadovoljna izvodjenjem Kanku kate i osvojenim trećim mestom. Kate su bile gotove i počele su borbe. Od naših momaka učestvovali su Saša Stošić, Miloš Miljković i Radivoje Mirković. Za njih imam samo pohvale. Radili su perfektno, i za našu zemlju osvojili tri zlata. Bravo momci! Na prvom treningu, posle turnira, slavili smo i jeli španske čokoladice. Hvala svima na podršci, na čelu sa našim trenerom Velimirom Matijevićem, koji je maksimalno posvećen tome da mi radimo, učimo i napredujemo. Idemo dalje. Osu!”  






Lana je osvojila treče mesto sa minimalnom razlikom u oceni od drugoplasirane takmičarke od, zamislite, celih 0,2. Očigledno je da njeno izvođenje sazreva i da je tek očekuju velika takmičenja i uspesi. Osu!