PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


субота, 9. јануар 2016.

PRVO SAVLADAJ SEBE


Tekst profesora Tetsuji Murakamija



   Čovek po prirodi teži napretku i to je jedan od oblika njegove snage jer bez napretka on nikada ne bi mogao da poboljša uslove života. Ali, slabost čoveka se delimično sastoji u želji da nađe novo po svaku cenu, on je zasenjen svačim što je novo, svačim što blista. Kroz svoj površan karakter čovek se iz dana u dan udaljava od traženog cilja, ne zapažajući pri tome greške. Treba, međutim, neprestano uzmicati, vratiti se na izvor stvari, ne da bi sebe učinili nepokretnim, niti da bi se pažljivo posmatrali, već da bi bolje napredovali bez mogućih zabluda. Veliki učitelji modernih veština – Morihej Uešiba (aikido), Jigoro Kano (džudo), Funakoši Gičin (karate) obnovili su borilačke veštine posmatrajući njihovo osnovno značenje. Zbog toga treba zasnovati svoj rad i snagu tragajući u tradicionalnom karateu, da bi ga učinili bližim današnjem životu.
  
KARATE - BUDO
   Mnogi poznavaoci karatea dele one koji se bave karateom u dve kategorije – sportiste i mističare. Prvi traže efikasnost u karateu, a drugi rade karate kao ljudi koji idu u crkvu. To je pogrešno. Samuraji su živeli u stalnoj opasnosti i za njih nije bilo dovoljno posedovati snagu i tehniku. Samurajev život je bio neprekidna borba. Dok je pio čaj ili išao ulicama morao je da bude spreman da brani svoj život, da savlada jednog ili više protivnika. Za njega su bavljenje borilačkim veštinama i borba kao utakmica sa sudijom i publikom bili van spora. Samuraj je morao dostići efikasnost s druge strane svake tehnike. On je zato usavršio u najvećem stepenu svoj instikt ili svoje šesto čulo. Mijamoto Musaši, slavni samuraj, umro je u 63. godini pošto je doživeo šezdesetak borbi. Priča se da je bio sposoban da proceni sposobnost protivnika samo po njegovom hodu ili pijući sa njim čaj. Ne upličući se u neproverljive legende, one ipak objašnjavaju životne podvige samuraja.

APSOLUTNA EFIKASNOST
   Razvijeno šesto čulo i moć da se protivnik prozre ne stiču se lako. U karateu se ne može dostići takav duh, ako se ne prođe preko tela, niti se može savladati protivnik ako se ne savlada sopstveno ja. Treba savladati samog sebe, svoje telo i duh. Najpre telo, koje treba razbiti, oduzeti mu svaki otpor, pa ga zatim uobličavati. Za to je potrebno vrlo teško vežbanje. Kada stvarno upoznamo sebe i svoje osećaje (mržnju, bes, lenjost, nestrpljivost) izbegavajući “kako ću”, tražeći teškoće, prevazilazeći sebe u naporu da pređemo granice, tada lako pobeđujemo svoje slabosti. Kroz napor ćemo stići do produbljenog znanja o sebi, zatim do sklada sa svetom i najzad do mira. U tom miru ćemo osetiti protivnika, njegove namere. On će pokušati da naruši tu harmoniju. Od njegove odluke do njegovog pokreta proći će izvesno vreme. U tom intervalu, ma koliko da je kratak, mi ćemo delovati pre njega.
   U budou borba počinje čim osetimo agresivnu nameru protivnika, a završava se početkom našeg pokreta. Čovek koji je stvarno superioran mora da bude savršeno miran.

PUT KROZ KARATE
   Sigurno je interesantno baviti se karateom kao sportom, ali će biti još interesantnije ako pokušamo da idemo dalje, ako pronađemo još veću efikasnost koja će nam dozvoliti da u tom traženju upoznamo i borimo se protiv svojih mana, da upoznamo druge i da ih volimo, da dostignemo unutrašnje jedinstvo i da ga proširimo na spoljni svet i da doprinesemo, na svoja način, širenju mira u svetu.

   Cilj vežbanja samuraja, japanskog ratnika, nikada nije bio tehničko savršenstvo ili brzina. Glavno oružje samuraja spada u oblast psihologije, i to je sposobnost koncentracije i ovladavanje osećanjima, naročito osećanjem straha od smrti. Sve to sputava borca da se efikasnije bori. Ratnik koji misli samo na to, kako da pobedi svog protivnika, postaje strašan protivnik. Kada se govori o duhu, podrazumeva se da je u pitanju uspostavljanje neke vrste duhovnog kontakta sa protivnikom ili, bolje rečeno, povezivanje naših misli sa njegovim namerama i instiktivno reagovanje na  bilo koju radnju koja je usmerena protiv nas. Zato se i smatra da smirenost i postojano mišljenje, skoncentrisanost, dovodi do savršene harmonije duha i pokreta našeg tela.


EUREKA SPECIJAL / 05
CRNI POJAS
leto 1986., strana 6


понедељак, 4. јануар 2016.

TETSUJI MURAKAMI 1



   Tetsuđi Murakami (Tetsuji Murakami) rođen je 31. marta 1927. godine u Šizuoku, dve stotine kilometara južno od Tokija. Kao mali bavio se plivanjem, trčanjem i, naravno, sumoom, kao svaki mali Japanac. Kasnije, u srednjoj školi izabrao je kendo jer je za džudo njegov mali rast predstavljao hendikep. Kada je imao dvadeset godina rešio je da se bavi karateom. U to vreme ova borilačka veština nije bila mnogo popularna, čak ni u Japanu, i mladić je osetio da je privučen tom tajanstvenošću i nepoznatim. Pošto je vežbao aikido kod učitelja Minoru Mošizukija, počeo je da vežba karate sa nekolicinom prijatelja. Konačno je odlučio da se upiše u jedan klub koji je tada postojao u Šizuoku, gde je predavao izvesni Jamaguši (nikakva sličnost sa učiteljem Gođu-rju). Sve se ovo događa neposredno po okončanju II svetskog rata. Šizuoku je bio gotovo potpuno uništen američkim bombardovanjem. Kako nisu imali dođo, obuka karatista se vršila na ulici, pred kućom učitelja Jamagušija. “Srećom”, seća se sa osmehom na licu učitelj Murakami tog perioda, “tada je bio slab promet vozila na ulicama... Samo po neki taksi s vremena na vreme”. kasnije će karatisti vežbati u dođou za kendo, jednom od retkih u celom gradu koji je ostao netaknut.

JAPANAC U PARIZU
   Deset godina je Tetsuđi Murakami vežbao šotokan pod nadzorom Jamaguši senseia. U Šizuoku se nalazio i dođo Minorua Mošizukija, čoveka koji je imao pedesetak dođoa u svim disciplinama borilačkih veština. Mošizuki ima jednog francuskog učenika, Džima Alšeka. Prijatelj ovog poslednjeg traži jednog japanskog učitelja koji je spreman da dođe u Francusku kako bi popularizovao karate u Evropi. Preko Džima Alšeka, Anri Ple stupa u kontakt sa Tetsuđiem Murakamijem. Trečeg novembra 1957. godine “naš” Japanac stiže u Pariz.
   Sledećih godinu dana Murakami će predavati karate u dođou Montanj Svete Ženevjev. U početku je smatrao da je ambijent malo čudan: nije bio naviknut da vidi toliko Evropljana na jednom mestu gde se vežba karate! Zatim njegovi učenici imaju dosta iznenađujuću tehniku: prvi francuski karatisti su naučili karate pomoću starih filmova i knjiga iz Japana... Blago rečeno, nemaju solidne osnove. U to doba izvođenje prve “kate” se sastojalo u izvođenju tri gedan - baraia posle kojih sledi jedna kontra... Na žalost, došlo je do nesuglasica između Murakamija i Anri Plea, i konačno obojica su odlučila da se razdvoje posle godinu dana zajedničkog rada.
   Godine 1959. učitelj Murakami je držao seminare u celoj Evropi: Zapadnoj Nemačkoj, Engleskoj, pa čak i u Alžiru. Godine 1961. odlazi u Italiju. Konačno otvara klub u Parizu, u ulici Kambron, sa Žakom Fonfredom, vicepredsednikom francuske karate federacije. Za ovaj period je vezana i jedna anegdota: Elvis Prisli, koji je služio vojni rok u Zapadnoj Nemačkoj, dolazi u Pariz na nedelju dana kako bi mogao da vežba u dođou učitelja Murakamija! “Bio sam iznenađen njegovom ozbiljnošću u radu - priseća se učitelj, - Bio je otprilike na nivou jednog trečeg kjua.”

PRESUDNI SUSRET
   Godine 1967. učitelj Murakami se vraća u Japan na dva meseca. Tada mu je četrdeset godina. I ne sumlja da je na putu jednog susreta koji će mu potpuno izmeniti život. U Tokiju sreće svog prijatelja, učitelja Ošimu. Ovaj ga vodi u posetu univerzitetu Gakušuin. Tamo Murakami prisutvuje predavanju koje drži učitelj Egami i to je pravo otkriće. “Kada sam po prvi put video to predavanje, bio sam veoma iznenađen. Najpre sam se pitao: Šta je to? Međutim, odmah sam osetio da se u karateu koji je predavao učitelj Egami nalazi nešto što sam dugo tražio. Odlučio sam da pohađam predavanja učitelja Egamija i malo po malo promenio sam svoj stil. U početku sam znao kome cilju težim, ali nisam znao kojim putem treba ići do tog cilja. Samo sam znao da mi Šotokan, koji sam do tada primenjivao, ne omogućava da dostignem taj cilj.”
   Rođen 1912. godine učitelj Egami je došao na univerzitet Vaseda 1932. godine. Tu je otkrio karate pomoću Gičin Funakošija čiji je postao direktni sledbenik. Godine 1935. učenici učitelja Funakošija osnivaju udruženje koje ima za cilj da pomogne svom profesoru. To udruženje je uzelo ime Šotokai.
   Učitelj Egami je mislio da se šotokan kakav je predavala J.K.A. sve više udaljava od karatea Gičina Funakošija. Na primer oi-zuki učitelja Funakošija se izvodi u dekontrakciji. Kako je već bio zašao u šestu deceniju života, njegovi učenici su mislili da je to zbog njegovih godina. Naime, dekontrakcija igra odlučujuću ulogu. Zatim je Gičin Funakoši prepustio svom sinu da rukovodi nastavom. Jošitaka je promenio položaje. Oni su postali niži. On je, pre svega, težio efikasnosti. Ista stvar se odnosi i na pojavu điju-kumitea ili slobodne borbe, koji nema nikakve veze sa modernim takmičenjem. Osnovana posle smrti Gičin Funakošija, takmičenja su povela karate ka ukočenosti, ka obaveznom radu. To je u suprotnosti sa duhom karate-doa.

JEDINSTVO TELA I DUHA
   Šotokai je želeo da ujedini telo i duh - kako bi se postigla optimalna efikasnost. Jer, kao što reče učitelj Egami “ako je telo ograničeno - duh nije”. U praksi se to prevodi osnovnim položajima, veoma niskim, kojim se želi povečati elastičnost i gipkost učenika. Dekontrakcija mora biti potpuna, treba ostati prirodan u bilo kojem položaju što dovodi do pojačanja svake tehnike. Naime, što se više stežemo, pokret ima manju jačinu.
   Pronaći ćemo to pojačanje pokreta u katama koje su iste kao u šotokanu. Ali, izvođenje je različito: ovde nema prekida. Međuvremena postoje, međutim, ona su uključena u pokret. nema stajanja.
   Druga karakteristika šotokaia je naprezanje (pritisak) tela. Glavna ideja se sastoji u tome da se prođe kroz protivnikovo telo svom svojom energijom. Sve se zasniva na jednom jedinom napadu u kome, praktično, nema vezivanja. “Jedna pesnica moj život” - govorio je učitelj Egami. Ovde pronalazimo razmišljanja u stilu japanskih mačevalaca. U šotokaiu prelasci u viši rang se ostvaruju isključivo pomoću tehnike: nema takmičenja. Razlog tome je, kako objašnjava učitelj Egami, što je i sam Gičin Funakoši bio veliki protivnik takmičenja. Za njega karate nije bio igra. Sa takmičenjem i sama tehnika evoluira i tada je teško vratiti se osnovama borilačkih veština.
   Kao svaki budo, karate je baziran na kiu. Ki znaći harmonija, ali i intuicija, predosećaj. Treba uspeti “osloboditi” duh da bi se “osetio” napad protivnika. Duh kada je “prazan” ili tačnije rečeno oslobođen egoizma, omogućava intuiciju. To je ono što nalazimo u zenu. Ideja pobede blokira telo, dok harmonija između dva partnera dozvoljava predviđanje. “Potrebno je prevazići vreme i prostor” - govorio je učitelj Egami. U svojoj metodi on je ovu ideju razvio do maksimuma.
   Tako nema više borbe. Šotokai insistira na izrazu “irimi”, bukvalno “ući”. U ipon-kumiteu nikada se ne povlaći. Sa telom i duhom ulazi se u napad partnera. To je jedino moguće predviđanjem. Naime, ako se duh blokira nekom idejom, telo će se zgrčiti i suprotno, ako se telo zategne, duh gubi svoju mogučnost za prilagođavanje. Telo i duh su, dakle, nerazdvojivi. Gledan iz ovog ugla, karate je bliži budou nego nekom takmičarskom sportu.

STVARNI ZAMOR
   Da bi se oslobodio duh od svake egoistične misli, šotokai traži zamor. Vežbači na ipon-kumiteu, na primer, ponoviće stotine puta isti pokret. Radi se do potpunog iscrpljenja. Takav spektakl je dosta impresivan. Zamislite pedesetak parova karatista okrenutih jedni prema drugim, niskog položaja, maksimalno skoncentrisanih. Po naredbi učitelja Murakamija jedan red napada u oi-zukiu, dugačkom, klizećem. Pesnice se skupljaju u nakada-ken (srednji prst prelazi iz zatvorene šake), “demonsku pesnicu”. U šotokaiu se više upotrebljava ovaj napad nego klasični seiken. Osećaj je različit: ovako se bolje prihvata ideja probadanja neprijatelja. U trenutku kada jedan red napada, drugi red eskivira i ulazi u protivnikov pokret. Sensei Murakami broji pri svakom napadu, “ali učenici moraju krenuti ranije ako su u harmoniji sa svojim profesorom”.
   Druga vežba tipična za šotokai je midare. Jedan karatista je opkoljen od strane više protivnika koji ga naizmenično napadaju. Onaj koji se nalazi u centru mora da eskivira i kontrira svaki udarac koji mu je upućen. To može trajati satima, bez prekida. Zamor je na kraju stvaran.
   Sa svojim posebnim položajima i svojim osobenim načinom izvođenja kata vežbači šotokaija su u prošlosti imali problema prilikom prelazaka stepena FFKAMA. Ali, danas je to uređeno i učitelj Murakami učestvuje u radu zvaničnog žirija. Uz put, on kaže da se  u stilu koji je osnovao učitelj Egami preteruje sa pokretom kako bi se stiglo do konačnog cilja, harmonije između duha i tela. To preterivanje često šokira vežbače iz drugih škola, ali to je samo način kako bi učenik bolje osetio u kom pravcu treba da se kreće njegov rad. Učitelj Murakami je i zvanično delegat japanskog udruženja Šotokai za Evropu, te je osnivač jedne organizacije koja nosi njegovo ime i koja ima svoje ogranke u celoj Evropi. Redovno je vodio kampove u Portugaliji, Italiji, Švajcarskoj, Belgiji, Jugoslaviji..
   I pored svojih 58 godina stalno dakazuje veliku vitalnost. Svi oni koji redovno prate njegova predavanja u Parizu dobro poznaju snagu koja iz njega izbija, tu energiju koja nije samo fizička. To je ono što Japanci jednostavno nazivaju ki.


EUREKA SPECIJAL / 05
CRNI POJAS

leto 1986., strana 3, 4 i 5

петак, 1. јануар 2016.

Z - KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA






Za – Sedeti, sesti
Zageri – Udarac nogom izveden kada sedite ili klečite na podu
Zafu – Mali okrugli jastuk koji se koristi pri meditaciji u tradicionalnom japanskom sedu na petama (seiza)
Zaiteki – Stepen veštine na kome radnje koje se izvode ne zahtevaju svesnu misao (preneto iz kyudo-a u druge budo veštine)
Zanshin – Neuznemireno stanje svesti
Za rei – Naklon iz klečećeg položaja
Zazen – Meditacija u sedečem položaju
Zekkashinkei – Nerv zadužen za pokrete jezika
Zekken – Takmičarski broj ili logo na platnu koje nose sportisti
Zekken bangou – Startni / takmičarski broj
Zekkotsu – Jezična kost, nalazi se u vratu, ima oblik potkove s dva para rogova i jedina je kost ljudskog tela koja nije uzglobljena s drugim kostima.
Zen / Chan (na kineskom) / Dhjana (na sanskritu) – Japanska škola budizma kojoj je cilj postizanje prosvečenja pomoću meditativnih tehnika
Zengaku – Čelo
Zengo – Napred i nazad
Zengo sayu – Napred, nazad, levo, desno
Zenka fuza / Kekka fuza – Lotos pozicija (sed)
Zenkoku taikai – Nacionalni šampionat
Zenkutsu dachi / Zenkutsu tachi – Prednji stav
Zenpaku / Zenwan / Maeude – Podlaktica
Zenpou – Napred, prema napred
Zenpou kaiten ukemi – Kotrljajući pad prema napred
Zenpou ukemi – Pad prema napred
Zenryoku – Celokupna snaga
Zenshin – Celo telo
Zenshin – Napredak, progres
Zensokuryoku – Punom brzinom
Zanson – Preživljavanje, opstanak
Zensou – Zen sveštenik
Zentai – Sve, celina, ukupno
Zenwan / Zenpaku / Maeude – Podlaktica
Zero / Rei – 0 (nula)
Zettaifukujuu – Apsolutna poslušnost, potpuna potčinjenost
Zokko – Nastavi! Komanda za nastavak prekinutog meča
Zokko, zokko... – Kada u toku meča borci prekinu da se bore, sudija ih uzastopnim ponavljanjem opominje da opet krenu u akciju.
Zokuju – Osrednji, prosečan učenik
ZoriJapanske papuče (japanke)
Zou – Utroba, creva
Zouki – Unutrašnji organi
Zubon – Donji deo karate gi-a
Zugaikotsu / Dokuro – Lobanja
Zuki  / Tsuki – Udarac “čelom” pesnice
Zukizuki – Pulsirajuća bol
Zunou – Glava, mozak, intelekt
Zu tsuki / Atama tsuki – Udarac glavom (takmičarski prekršaj)
Zutsuu – Glavobolja


KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA
KARATE GLOSSARY & TERMINOLOGY


Literatura:
i druge internet adrese




четвртак, 31. децембар 2015.

GEIKO OSAME 2015.


 Prema ustaljenoj tradiciji Klub je obeležio svećano poslednji trening u kalendarskoj 2015-toj godini. Oni koji prate naš rad mogu videti da su nam se pridružila nova lica na tatamiju što meni pruža nadu da dolaze bolja vremena za Klub.

Y - KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA


 
Ya / Yattsu / Hatsu / Eito – 8 (osam) na japanskom
Ya – Strela
Yadomejutsu – Umetnost odbrane mačem od strele
Yagai geiko (keiko) – Trening na otvorenom
Yajiri – Metalni vrh strele
Yakkyoku – Apoteka
Yako – Preponska regija (Jintai kyusho)
Yakusoku Aranžman, obećanje, dogovor
Yakusoku geiko (keiko) / Yakusoku renshu – Dogovoreni trening
Yakusoku ippon kumite – Dogovoreni sparing na jedan korak
Yakusoku kumite Dogovoreni sparing (partneri se unapred dogovore ko napada, a ko se brani i kako)
Yakusou – Lekovito bilje i njegova upotreba u medicinske svrhe
Yama – Planina
Yama arashi – Tehnika ručnog bacanja u Judo-u
Yamabushi – Planinski sveštenici ratnici
Yamato – Drevni Japan; koristi se i u opštem značenju za “Japan” ili “japanski”
Yamato damashii – Nacionalistički “japanski duh”
Yama tsuki – Istovremeni obostrani udarac gde su pesnice na istoj vertikalnoj liniji okrenute prstima jedna drugoj
Yame – Stani, stop
Yantsu – “Sačuvati čistoću”, majstorska kata
Yari Japansko tradicionalno koplje sa sečivom na vrhu
Yari jutsu / Soujutsu – Umetnost borenja kopljem
Yasumi – Odmor
Yattsu / Ya / Hatsu / Eito – 8 (osam) na japanskom
Yawara – Drevni metod borbe
Yawara – Oružje; sasvim kratak štap najčešće od tvrdog drveta debljine 1-1,5cm koji se drži u šaci i viri sa obe njene strane
Yoga – Joga
Yoi Pripremi se!
Yoi dachi – Pripremni stav
Yoi no kisin – Duh spremnosti, koncentracija volje i uma protiv protivnika
Yoko – Bočno 
Yoko aruki – Bočno hodanje
Yoko atama tsuki – Udarac glavom u stranu
Yoko dachi – Bočni stav
Yoko gake – Tehnika požrtovanog bacanja u Judo-u
Yoko geiko – Trening uvežbavanja tehnike kretanjem u stranu
Yoko geri (jodan, chudan) – Udarac bridom stopala u stranu
Yoko guruma – Tehnika požrtovanog bacanja u Judo-u
Yoko domawashi kaiten geri – Požrtvovani udarac petom, okretom u vazduhu, tako što se telom pada u stranu
Yoko kote mawashi – Bočno kruženje podlakticama
Yoko men – Bočna strana glave
Yoko otoshi – Tehnika požrtovanog bacanja u Judo-u
Yoko sokuto keage – Udarac bridom stopala trzajem ispružene noge u stranu putanjom prema gore
Yoko sutemi waza – U Judo-u skup požrtovanih tehnika bacanja u stranu (15 tehnika)
Yoko tobi ashi – Kretanje skokom sa obe noge u stranu
Yoko tobi geri – Bočni udarac nogom u skoku
Yoko ukemi – Pad u stranu
Yoko wakare – Tehnika požrtovanog bacanja u Judo-u
Yokushitsu – Kupatilo
Yonkai – Četiri puta
Yonjugo-do – 45°
Yonjugo-do kiba dachi – Kiba dachi pod uglom od 45°
Yon / Yotsu – 4 (četiri) na japanskom
Yondan – Crni pojas 4. Dan
Yonjugodo kiba dachi – Kiba dachi pod uglom od 45°
Yonhon nukite (jodan, chudan) “Ruka koplje”, udarna površina, vrhovi ispruženih prstiju (osim palca i malog prsta)
Yon setsu kon nunchaku – Četvorokrake nunchake
Yonshaku bo / Jo – Štap za borbu dužine121cm
Yoroi – Japanski (samurajski) oklop
Yoroshii – Dobro, OK, fino
Yoroshiku onegaishimasu – Drago mi je da smo se sreli, fraza prilikom promene pertnera na treningu
Yoryoku – Rezervna energija
Yoseru – Slab, nemoćan
Yoshi – Doro je, tako je, OK
Yoshukai – Škola karatea sa Okinave
Yotsu / Yon – 4 (četiri) na japanskom
Youbutsu / Inkei / Penisu / Dankon – Penis
Youjinbou – Telohranitelj
Youmei / Gechi – Naređenje, komanda
Youtsuu – Bol u kuku, lumbago
Yowai – Slabost
Yowaki – Slab duh
Yowakimono – Slaba osoba
Yowamushi – Kukavica, slabić
Yubi – Prst (prsti)
Yubitate – Sklekovi na prstima 
Yudansha – Nosilac majstorskog zvanja
Yudanshakai – Udruženje majstora, nosilaca crnih pojaseva
Yukata – Pamučni kimono koji se nosi za spavanje ili u vreme opuštanja
Yukkuri Polako, sporo
Yuko – Poentirajuča tehnika
Yumi – Luk (i strela)
Yumiya – Luk i strela
Yun yusho – Prvo mesto, pobednik
Yurusu – Dozvoliti, odobriti
Yusei kachi  – Pobeda superiornošču
Yuu / Yuuki – Hrabrost, junaštvo
Yuuga – Elegancija, gracioznost, prefinjenost
Yuusanso undou – Aerobne vežbe
Yuyo semarazu – Stav koji odražava mir i spokoj


KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA
KARATE GLOSSARY & TERMINOLOGY



Literatura:
i druge internet adrese