Prema autoru knjige Geken Sodan, Tađima no kami je jednog
prolećnog dana krenuo u šetnju po svojoj bašti i izgledao je kao da je bio
zaokupljen divljenjem trešnjama koje su bile u punom cvatu. Pratio ga je njegov
sluga-dečak, koji je nosio njegov mač za njim. U dečaku se potajno rodila
ideja: «Ma koliko vešt bio moj gospodar u umetnosti mačevanja, njega lako mogu
napasti od pozadi dok on stoji tako očaran trešnjevim cvetovima.» Tađima no
kami u tom trenutku pogleda oko sebe kao da želi da otkrije nekog ko se krije.
Ne ugledavši nikog, on se vrati u svoju sobu. Oslanjajući se na stub, on je
potpuno poludeo. Njegove sluge plašile su se da mu se približe. Jedan od njih
konačno priđe i upita gospodara da li se dobro oseća i da li oni mogu nekako da
mu pomognu. Tađima no kami mu odgovori: «Dobro se osećam ali me čudan događaj koji
ne mogu da objasnim brine već neko vreme. Zahvaljujući mojoj dugoj obuci i
mačevanju, u stanju sam da osetim sve misli koje se mogu javiti u umu onoga
koji stoji kraj mene ili je u mojoj blizini. Dok sam bio u bašti, sasvim
neočekivano postao sam svestan «ubilačke atmosfere». Pogledao sam oko sebe, ali
osim mog sluge-dečaka nije bilo čak ni psa u blizini. Ne mogu da objasnim taj
osećaj. Zgražavam se nad samim sobom. Otuda i ova rasejanost».
Dečak sluga,
saznavši za ovaj razgovor, priđe svom gospodaru, priznade mu sve što se
dogodilo dok je stajao iza njega i ponizno zamoli za oproštaj. Ovo obradova Tađima
no kamija koji reče: «Sve je sada jasno».
Tekst preuzet iz knjige
ZEN I SAMURAJI
Dajsec T. Suzuki
Prevod Dejan M. Marković
IP Svetovi / Novi Sad, 1992.
Slika preuzeta sa:
super !!!!!!!!!!!!!!.
ОдговориИзбришиpoznate su mi priče od ranije ,ali sa oduševljenjem ponovo pažljivo pročitam,super što ovo radite.
ИзбришиBiće još toga za uživanje onima kojima se dopadaju ovakve i slične priče. Pozdrav! Osu!
Избриши