PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


понедељак, 6. јун 2016.

NOVA I.K.O. PRAVILA SUĐENJA


maj 2016.


SUDIJSKA NAČELA

   Sudije na borilištu i Turnirski komitet imaju jednaka prava u odlučivanju, ali konačnu odluku donosi Vrhovni sudija. Borba je vremenski ograničena na tri minuta (eliminacione borbe na dva minuta), a  produžetak borbe (ako ga ima) na dva minuta. Kada za to smatra potrebnim, Vrhovni sudija može doneti odluku da se borba  dodatno vremenski produži. Vrhovni sudija, nakon konsultacija sa izvršnim sudijama, ima pravo da promeni, menja ili uspori raspored turnira. Vrhovni sudija može sazvati sastanak Turnirskog komiteta ako je potrebno.



SLOBODNA BORBA (KUMITE)



A. OSNOVNI PRINCIPI

1) Borba traje tri minuta (eliminacione borbe dva minuta), produžetak borbe (ako postoji) traje dva minuta.

2) Pobeda se dodeljuje takmičaru:

    - koji osvoji ceo poen (IPPON).
    - koji osvoji dva polu poena, što čini jedan ceo poen (2 x WAZA-ARI = AWASE IPPON).
    - koji osvoji pobedu odlukom sudija (HANTEI-GACHI).
    - čiji je protivnik diskvalifikovan (SHIKAKU) ili nije učestvovao u borbi bez opravdanog razloga (KIKEN).


B. CEO POEN (IPPON) - POBEDA

3) Takmičaru koji ne koristeći tehnike sa liste prekršaja, udarcem ruke (TSUKI), udarcem noge (GERI), udarcem lakta (HIJI UCHI), itd. obori tj. onesposobi protivnika u trajanju dužem od 3 sekunde ili izazove kod protivnika gubitak volje da se bori dodeliće se ceo poen (IPPON).

4) Takmičaru koji obori protivnika (na primer tehnikom "čiščenja" (ASHI-KAKE) ili izbijanjem noge oslonca prilikom protivnikovog izvođenja nožnog udarca mawashi-geri tako da ovaj padne leđima na pod) i odmah zati izvede precizan udarac rukom (GEDAN TSUKI) sa kontrolisanim kontaktom u stomak uz mentalnu usmerenost na izvođenje (ZANSHIN), sudije mogu dodeliti ceo poen (IPPON) na osnovu tajminga i drugih kriterijuma.

C. POLA POENA (WAZA-ARI)

5) Takmičaru koji ne koristeći tehnike sa liste prekršaja, udarcem ruke (TSUKI), udarcem noge (GERI), udarcem lakta (HIJI UCHI), itd. obori protivnika u trajanju kračem od 3 sekunde ili izazove kod protivnika gubitak volje da se bori posle čega ovaj zauzme gard spreman da nastavi borbu dodeliće se pola poena (WAZA-ARI). Slično tome, takmičaru koji udarcem ruke (TSUKI), udarcem noge (GERI), udarcem lakta (HIJI UCHI), itd. naruši ravnotežu protivniku ali ga ne obori, dodeliće se pola poena.

6) Takmičaru koji pogodi protivnika bilo kojim udarcem noge u glavu (jodan-mawashi-Geri, jodan-mae-Geri, jodan-ushiro-Geri, jodan-ushiro-mawashi-Geri, jodan-hiza-Geri, itd) ali protivnik ne padne ili ne izgubi ravnotežu, i odmah zatim kao deo kombinacije izvede precizan ne-kontaktni udarac rukom (TSUKI) uz mentalnu usmerenost na izvođenje (ZANSHIN) sudije mogu dodeliti pola poena (WAZA-ARI) na osnovu tajminga i drugih kriterijuma.

7) Takmičaru koji obori protivnika bilo kojom tehnikom uključujući CHUDAN-Geri (CHUDAN-mae-Geri, CHUDAN-ushiro-Geri, itd) i odmah zatim kao deo kombinacije izvede precizan ne-kontaktni udarac rukom (GEDAN TSUKI) uz mentalnu usmerenost na izvođenje (ZANSHIN) sudije mogu dodeliti pola poena (WAZA-ARI) na osnovu tajminga i drugih kriterijuma.

8) Takmičaru koji protivnika obori bilo kojom tehnikom, uključujući tehniku "čiščenja" (ASHI-KAKE) ili izbijanjem noge oslonca prilikom protivnikovog izvođenja nožnog udarca mawashi-geri, i odmah zatim izvede precizan udarac rukom (GEDAN TSUKI) sa kontrolisanim kontaktom uz mentalnu usmerenost na izvođenje (ZANSHIN), sudije mogu dodeliti pola poena (WAZA-ARI) na osnovu tajminga i drugih kriterijuma.

9) Takmičaru koji odmah posle izbegavanja protivnikove tehnike napada, uključujući kaiten-domawashi, protivniku koji je leđima na podu zada kao deo kombinacije kontrolisani udarac rukom (GEDAN TSUKI) u predelu stomaka uz mentalnu usmerenost na izvođenje (ZANSHIN), sudije mogu dodeliti pola poena (WAZA-ARI) na osnovu tajminga i drugih kriterijuma.

10) Takmičaru koji neposredno pošto padne na pod izvede napad udarcem noge, kao na primer keri-age (udarac nogom prema gore), sudije mogu dodeliti pola poena (WAZA-ARI) ili ceo poen (IPPON) u skladu sa tačkama 3 i 5.

11) Takmičaru koji dozvoljenim udarcem protivniku nanese povredu, uključujući manje posekotine na licu koje zahtevaju lekarsku intervenciju van borilišta posle koje se borba može nastaviti, može se dodeliti pola poena (WAZA-ARI) – prema odluci Predsednika turnira

12) Dva dodeljena polu poena čine ceo poen i pobedu (2 x WAZA-ARI = AWASE IPPON)

* Definicija obaranja protivnika (TENTO): kada bilo koji deo protivnikove ruke ili tela, osim tabana, dotakne pod kao posledica tehnike.


D. POBEDA ODLUKOM SUDIJA (HANTEI)

13) Kada ni jedan od učesnika ne osvoji ceo poen, pobeda se dodeljuje odlukom sudija.

14) Odluka o pobedi je validna kada se najmanje tri od pet sudija na borilištu izjasni da pobedi isti takmičar.

15) Kriterijumi za odlučivanje prema važnosti:
      a) Šteta naneta protivniku
      b) Koriščenje efikasnih tehnika (YUKO-DA)
      c) Broj izvedenih tehnika (TEKAZU) / Borbeni duh (KOSEI)

16) Ako takmičar ima jednu kaznu (GENTEN ICHI), a osvoji pola poena (WAZA-ARI), pola poena poništava kaznu. Ako njegov protivnik nema kaznu, niti pola poena, pobeda se dodeljuje odlukom sudija.
GENTEN ICHI = WAZA-ARI

17) Pobeda se dodeljuje odlukom sudija takmičaru čiji je protivnik disvalifilovan ili se povukao iz takmičenja.


E. PRODUŽETAK BORBE (ENCHOSEN)

18) Kada se ni za jednog od takmičara pri odlučivanju za pobednika ne izjasni tri od pet sudija, proglašava se nerešen rezultat i produžetak borbe.

19) Ako i posle dva produžetka nema pobednika, pobeda se dodeljuje takmičaru koji je 10 kg lakši od protivnika. Ako se pobednik ne može odrediti na osnovu razlike u težini, broj polomljenih dasaka na testu lomljenja (TAMESHIWARI) postaje kriterijum za dodelu pobede.
   Ako posle prvog produžetka vremena u eliminacionim borbama nema pobednika, a razlika u težini je manja od 10 kg, pristupa se drugom produžetku vremena posle koga sudije moraju da se izjasne za pobedu jednog od takmičara.

20) Ako pobednik ne može da se odredi po osnovu razlike u težini niti po broju polomljenih dasaka, pobednika određuje Vrhovni sudija na osnovu kvaliteta tehnike, borbenog duha, broja opomena i sl.
   U ovakvom slučaju moguć je i treći produžetak vremena.

21) Tačke 19 i 20 predstavljaju osnovna načela ali Vrhovni sudija i Izvršni sudija mogu izvršiti izmene ako to smatraju potrebnim.                                


F. PREKRŠAJI (HANSOKU)

22) Sledeće akcije se smatraju prekršajem:

     1. Ganmen-Ouda: Kontakt sa protivnikovim licem ili vratom rukom ili laktom u toku napada (čak i blag). Međutim, lažni šamar je dopušten.
     2. Kin-Geri ili Kinteki-heno-kogeki: Udarac u prepone.
     3. Zu-tsuki: Udarac pesnicom u glavu.
     4. Taoreta-aite-eno-kogeki: Napad na protivnika koji leži na podu (ne odnosi se na gedan-tsuki po tačkama 4 i 9)
     5. Sebone-eno-kogeki: Udarac u kičmu.       
     6. Kake: Držati protivnikov vrat ili deo tela.
     7. Tsukami: Hvat za protivnikov kimono (Dogi), ruke i noge.
     8. Kakae-komi: Držati protivnikov delo tela, na primer nogu.
     9. Ryote-deno-oshi: Guranje protivnika sa obe ruke.
   10. Renzoku-shiteno-oshi: Višestruko guranje.
   11. Osae: Držanje rukom dela protivnikovog tela, na primer ramena.
   12. Mune-wo-awase-teno-kogeki / Te-wo-awase-teno-kogeki: Gurati grudima protivnikove grudi u klinču / Sprečavati pokrete protivnikovih ruku u klinču.     
   13. Kakenige: Ponavljanje radnji kao što su pad i izlazak iz borilišta odmah nakon protivnikovog napada (bežati od protivnika, izbegavati borbu).
   14. Jogai: Iskoračiti izvan područja borilišta.
   15. Jogai-karano-kogeki: Napad izveden izvan borilišta.
   16. Napad nakon sudijske komande "YAME" (zaustavite borbu).
   17. Kansetsu-eno-kogeki: Direktan napad na zglob kolena udarnom površinom chusoku, sokuto ili kakato.
   18. sve ostale radnje koje sudije mogu smatrati kao prekršaj.

*** Oshi: Guranje jednom rukom (seiken, shotei, shuto, kote i hiji) u trajanju od jedne sekunde je dozvoljeno. Međutim, guranje vratom i licem, i guranje ramenom ili telom su prekršaji.
*** Sabaki: Skretanje protivnikove ruke ili noge udarca hvatom u trajanju od jedne sekunde je dozvoljeno.
*** Kombinacija Oshi, Sabaki i Ashi-kake u trajanju od jedne sekunde je dozvoljena.
*** Izuzeci za tamičare starosne dobi do 16 godina
       1. Oshi (guranje) je prekršaj.
       2. Sabaki (skretanje protivnikovog udarca) dopušteno samo na podlaktici.
       3. Ashi-kake / Ashi-barai (nožno "čišćenje") ne može se kombinovati sa Oshi (guranje) i Sabaki (skretanje protivnikove ruke ili noge udarca).
       4. Precizan Jodan-Geri (protivnik ne pada i ne gubi ravnotežu) i Tento (obaranje protivnika) kao kontra napad na protivnikov Chudan/Jodan-Geri, može da se oceni kao waza-ari, bez izvođenja Tsuki-a i Zanshin-a.

23) Isključujući namerno ne dozvoljeno postupanje, za prvi prekršaj dosudiće se Chui Ichi (Opomena jedan). Za drugi prekršaj dosudiće se Chui Ni (Opomena dva). Za treći prekršaj dosudiće se Genten ichi (Kazna jedan). Za četvrti prekršaj dosudiće se Genten Ni (Kazna dva), što po automatizmu povlači Shikkaku (diskvalifikacija).

G. KAZNE (GENTEN)

24) Sledeće situacije automatskim rezultiraju Kaznom jedan (Genten Ichi):

      1. Namerni prekršaj
      2. Ostale radnje koje Vrhovni sudija može smatrati nesportskim ponašanjem.


H. DISKVALIFIKACIJA (SHIKKAKU)

25) Sledeće situacije dovode do diskvalifikacije.

      1. Dve kazne (Genten Ni = Shikkaku)
      2. Nepoštovanje sudijskih komandi tokom borbe.
      3. Akcije koje se smatraju eksplicitnim nasiljem, namerno učinjen teži prekršaj i namerno loše ponašanje. Vrhovni sudija disvalifikovanom sportisti može poništiti prethodno ostvareni plasman.
     4. Kada takmičari na borilištu više od jednog minuta ne stupaju u borbu smatra se nedostatkom volje za borbom i oba takmičara se diskvalifikuju.
     5. Kašnjenje ili ne izlazak na borilište.
     6. Nošenje nepropisanog odela ili zaštitne opreme.
     7. Težina 10kg vića ili manja od navedene težine na prijavi za takmičenje.

26) SHIAI HOKI: Svako ko ne učestvuje u borbi kako je planirano bez opravdanog razloga bi će diskvalifikovan. Sledeći primeri su izuzeci:

       1. Nedostatak sposobnosti za nastavak takmičenja odlukom glavnog lekara takmičenja donetom nakon lekarskog pregleda.

       2. Nepredviđena nesreća nekome ko je blizak takmičaru (na primer član porodice i sl.) koja se dogodi neposredno pre ili tokom borbe. Dozvola za napštanje borilišta doneće se nakon konsultacije Vrhovnog sudije i Turnirskog komiteta.





Prevedeno i prilagođeno sa tekstova objavljenih na adresama:




KYOKUSHIN TAKMIČENJE




четвртак, 2. јун 2016.

KUMITE (BORBENA) KOMBINACIJA 33


Tori (onaj koji napada, ovde je to levi) je u migi kumite dachi-u, uke (onaj koji se brani, ovde je to desni) je u hidari kumite dachi-u.



Tori smanjuje rastojanje i izvodi udarac prednjom desnom rukom migi chudan tsuki.



Sledeći njegov udarac je zadnjom levom rukom u grudi putanjom prema dole hidari gyaku oroshi tsuki.



Ostavljajuči ispruženu levu ruku u udarcu podiže levo koleno u pripremi za



bočni udarac levom nogom u telo hidari chudan yoko geri.





Slike preuzete sa:



уторак, 24. мај 2016.

DAI SHIHAN KENJI KUROSAKI

   

   Kenđi Kurosaki (Kenji Kurosaki) je rođen u samurajskoj porodici 15. marta 1930. godine, u jednom selu nedaleko od Tokija. Još kao dete bio je zainteresovan za borilačke veštine. Trenirao je jiu-jitsu, kendo i goju-ryu karate. Kao mlad bio je vrlo nagao tako da je učestvovao u mnogim tučama. Početkom 1951. godine Kurosaki počinje sa treninzima u Asakusa Dojo-u Gogen Jamagučia (Gogen Yamaguchi), vodećeg čoveka godžu-rju (goju-ryu) karatea u Japanu. U tom dođou (dojo-sala za vežbanje) upoznao je Masutacu Ojamu (Masutastu Oyama) koji je u to vreme takođe bio učenik majstora Jamagučia. Poznanstvo sa Ojamom sudbonosno je uticalo na njegov dalji život. Njih dvoje su delili istu strast prema borbi sa punim kontaktom. Zbog te strasti više puta su naljutili majstora Jamagučia.


   Godine 1953. Masutacu Ojama je odlučio da napraviti svoj vlastiti stil karatea. Nazvao ga je Kjokušin (Kyokushin) što u prevodu znači "Konačna istina". U početku su se treninzi održavali na otvorenom da bi u junu 1956. godine otvorio prvi pravi dođo za kjokušin u bivšem baletskom studiju Rikjo (Rikkyo) univerziteta. Bio je udaljen samo 500 metara od kasnijeg Honbu Dođoa (centralna sala za vežbanje određene škole borenja). Ojama je stekao svetsku slavu, a njegov stil je postao poznat širom sveta. Danas na Zapadu malo ko zna da je Kenđi Kurosaki bio njegov asistent (Sihandai), njegova desna ruka prilikom stvaranja i popularisanja kjokušina. Za širenje stila u tim prvim godinama zaslužni su podvizi Masutacu Ojame ali i promotivne demonstracije kao i mečevi koji su organizovani između boraca kjokušina i drugih japanskih škola borenja. Kenđi Kurosaki je učestvovao u tim demonstracijama i mečevima i nijednom nije propustio priliku da pobedi. Pratio ga je glas da spada u najhrabrije i najsmelije borce Japana. I pored značajnih uspeha i podviga u tim prvim godinama kjokušina Kenđi Kurosaki nije voleo i izbegavao je publicitet.


   Iako je bio u senci Masutacu Ojame, Kenđi Kurosaki ostao je zapamčen kao žestok borac i dobar instruktor. Naročito su bile zapažene njegove nožne tehnike. I danas ljudi u Japanu zadrhte kada čuju njegovo ime. Jednom prilikom ubio je čoveka koji ga je vređao, a zatim i napao s leđa kratkim japanskim mačem (wakizashi). U trenutku napada Kurosaki se brzo izmakao u stranu. Istovremeno sa blokom izveo je snažan udarac pesnicom u lice napadača koji je napravio udubljenje dubine 3 cm. Nesrećni čovek je na licu mesta preminuo. Nakon istrage koja je sprovedena Kenđi Kurosaki je oslobođen jer je tužilac ovaj slučaj okvalifikovao kao nužnu samoodbranu.

   Početkom 1960-tih u Japan po prvi put dolaze muaj tai (muay thai) borci sa Tajlanda. Za Japance to je tada bila nepoznata borilačka veština Jugoistočne Azije. Japanski karatisti su bili u uverenju da vladaju superiornom veštinom u odnosu na druge veštine borenja. Mislili su da je njihov stil borenja savršen, a udarci bez premca u smislu snage, tehnike i sposobnosti da uzrokuju štetu protivniku. Vrhunski karatisti u belim kimonima opasani crnim pojasevima, poznati po razbijanju cigli i dasaka golim rukama i nogama, dobili su priliku da se dokažu u bokserskom ringu protiv boraca u šorcevima sa Tajlanda koji nose rukavice i koriste u borbi kolena i laktove.

   Godine 1962 u Oyama Dođo (kasnije Kyokushinkaikan Organization) stigao je zvaničan poziv sa Tajlanda. To je bio svojevrstan izazov da se najbolji borci kjokušina suprotstave najboljim muaj tai borcima u ringu. Masutacu Ojama je prihvatio poziv. Odredio je da Kenđi Kurosaki kao instruktor pripremi borce koji su izabrani da brane čast kjokušina. Posle priprema otputovali su u Bangkok. Međutim desilo se da jedan kjokušin boraca nije bio u mogučnosti da se bori. U takvoj situaciji odlučeno je da se Kenđi Kurosaki bori.

   Meč je održan 17.02.1963-te godine (neki izvori navode da se meč održao godinu dana kasnije). Lumpinee Boxing Stadium je bio prepun. Borbe su počele uz burno navijanje domaće publike za muaj tai borce. Kjokušin borci Tadaši Nakamura (Tadashi Nakamura) i Akio Tohei pobedili su nokautom svoje protivnike. Kenđi Kurosaki, koji je tada imao 33 godine borio se protiv Tajlandskog muaj tai prvaka Rawee Dechachai-a. Nažalost, borba je završena tako što je Kurosaki nokautiran udarcem lakta u glavu. Kasnije je priznao da je pogrešio što je bio toliko arogantan da bez prave pripreme prihvati borbu. Izjavio je da je bilo teško pogoditi udarcem protivnika koji se brzo kreće. Iznenadile su ga i brzina i preciznost protivnikovih udaraca. I pored poraza u Bangkoku nastavio je da naporno trenira sa ciljem da na temelju tog iskustva unapredi svoju veštinu borenja.

   Nakon ovog meča održano je mnogo borbi između karatista i tai boraca pod različitim pravilima, sa i bez rukavica, u ringu i van njega, sa bacanjem i bez, sa i bez vremenskog ograničenja i sl. Borbe su održavane pred prepunim stadionima i uz prenos japanskih TV stanica. U to vreme se prvi put pojavljuje i termin kik-boks (kick-box). Uticaj koji su izvršili borci sa Tajlanda bio je veliki. Doveo je do promene u stavu japanaca prema borbi i izmenio način treniranja. Japanski borci i treneri su odlazili na Tajland baš kao što su i tajlandski borci i treneri dolazili u Japan.
  
    Godinu dana nakon meča u Tajlandu, 1965. godine, Kenđi Kurosaki odlazi na poziv Džona Bluminga (Jon Bluming) u Holandiju radi širenja Kjokušina. U to vreme Džon Bluming je bio Predsednik Evropske Kjokušin Karate Federacije (European Kyokushin Karate Federation) i treči čovek u hijerarhiji iza Masutacu Ojame. Prilikom ispraćaja na aerodromu Masutacu Ojama je primetio među prtljagom Kenđi Kurosakija kratki japanski mač vakizaši (wakizashi). To mu je bilo neobično jer su majstori borilačkih veština Japana na takva putovanja uglavnom nosili sa sobom veliki mač (katana). Kada je Ojama pitao zašto je poneo vakizaši dobio je iznenađujući odgovor. Kurosaki je bio čvrsto rešen da u Holandiji ne izgubi ni jednu borbu i da tako demonstrira pravu vrednost japanskog karatea. Međutim, ako se ipak dogodi da bude poražen zavetovao se da će izvršiti ritualno samoubistvo (seppuku/harakiri) u skladu sa samurajskom tradicijom. Ojama ga je savetovao da ne zaboravi da je japanski karateka i da se tako i ponaša. Posle izvesnog vremena u telefonskom razgovoru Kurosaki je obavestio Ojamu da je izašao kao pobednik u svim borbama koje je imao u Holandiji.


   Kenđi Kurosaki je izvršio veliki uticaj na širenju i jačanju kjokušina u Holandiji i šire. Holandski učenici ga opisuju i pored problema sa jezičkom barijerom kao velikog učitelja. Držao im je intenzivne treninge prenoseći na njih sve što je znao. Poštovali su ga kao velikog borca ali i kao prijatelja koji ume posle treninga da se dobro zabavlja. Posle osam meseci vratio se u Japan novembra 1966. godine.

   Posle povratka iz Holandije Kenđi Kurosaki ponovo odlazi na Tajland kako bi savladao stil borenja od čijeg borca je bio poražen. Treneri su bili zadivljeni njegovom predanošću u trenigu. Zajedno sa majstorom Naront Siri-em radi na razvoju borilačke veštine zasnovane na mešavini kjokušina i muaj tai tehnike. Po povratku u Japan pridružio im se promoter boksa Osamu Noguči (Osamu Noguchi) kome se svideo njihov projekat. Zajedno učestvuju u osnivanju Japanske Kik-boks Asocijacije (Japanese Kick Boxing Association). Prema uspostavljenim pravilima u početku su bila dozvoljena bacanja ali kasnije su ukinuta u želji da se kik-boks promoviše isključivo kao udarački borilački sport.

   Godine 1976. Kenji Kurosaki je napustio Kjokušinkaikan Organizaciju. Razlog je bilo neslaganje sa politikom Masutacu Ojame da se kjokušin još više komercijalizuje, kao i neslaganja u vezi vođstva Organizacije. Iste godine otvara sopstveni dojo u prefekturi Mejiro u Tokiju. Prema mestu na kome je nastao dojo dobija ime Mejiro Gym da bi kasnije bilo promenjeno u Kurosaki Dojo. Vrlo brzo je postao i još uvek jeste vodeći kik-boks dođo u Japanu zahvaljujući novom stilu borenja Shin-Kakuto-Jutsu (Nove-Borbene-Tehnike) za koji je zaslužan Kenđi Kurosaki.

   Odbacivši tradicionalan pristup treningu karatea, stvorio je stil borenja koji se oslanjao na osnovne principe kjokušina ali ojačanog metodama treninga muaj taia. Neverovatno brzo ovakav stil borenja je postao popularan tako da je Kenđi Kurosaki imao puno učenika. Zahvaljujući njegovom instruktorskom radu Japan je dobio legendarne kik-boks borce kao što su Susumu Jaguči (Susumu Yaguchi), Mitsuru Macuiši (Mitsuru Matsuishi), Kunumicu Okao (Kunumitsu Okao), Ju Kimura (Yu Kimura), Akira Fuđihira (Akira Fujihira), Macuo Šima (Mitsuo Shima) i največeg od svih Tošio Fuđivaru (Toshio Fujiwara).

   Godine 1969-te Tošio Fuđivara se u dvadesetprvoj godini života priključio dođou koji vodi Kenđi Kurosaki. Pre toga trenirao je Šito-rju (Shito-ryu) karate stil. Njegova početna namera bila je da trenira rekreativno. Ipak, posle izvesnog vremena odlučio je da želi da se takmiči. Pitao je Kenđi Kurosakija da ga priprema za takmičenja. Odgovor je bio negativan, a razlog je bila njegova krhka građa tela za napore tako surovog sporta. Uporan u svom nastojanju Fuđivara je uspeo da promeni instruktorovo mišljenje i započeli su sa pripremama. Nakon 6 meseci napornog treninga sa Kurosakijem, Fuđivara je ušao u ring. U prvoj i drugoj takmičarskoj borbi teško je pretučen. Međutim to ga nije demoralisalo. Neustrašivo je udvostručio napore u treningu i pobede su počele da se ređaju. Za petnaest godina takmičarskog staža borio se 141 put. Preko pedeset borbi odigralo se u Bangkoku. Pobedio je 126 puta, i to u 97 borbi nokautom. 13 puta je bio poražen, a samo dve borbe su završene nerešenim rezultatom. Godine 1978-me na stadionu Rajadamnern u Bangkoku osvojio je titulu svetskog prvaka i tako postao prvi ne Tajlanđanin kome je to uspelo. Sa 35 godina života Tošio Fuđivara se povukao iz takmičenja.

   Od stranih učenika koje je trenirao Kenđi Kurosakiji posebno mesto zauzima Holanđanin Jan Plas (1945-2010). On je uz podršku Kenđija Kurosakija 1978 godine u Amsterdamu otvorio vežbaonicu koja je bila replika Mejiro Gym-a iz Tokija i nosila je isto ime. Preko te vežbaonice kick-box je ušao na velika vrata u Holandiju, a njegova popularnost se vrlo brzo proširila na zemlje Zapadne Evrope. Danas je jedan od najpopularnijih kontaktnih sportova u svetu.

   Učenik Kenđi Kurosakija, već pomenuti Džon Bluming, jedini je ne Japanac koji je u Japanu dobio titulu 10. Dan. Postao je prvi čovek Kjokušin Budo Kai Organiacije (Kyokushin Budo Kai Organization) koja je Kenđiju Kurosakiju 1992 godine dodelila zvanje 10. dan za zasluge u oblasti karatea i drugih stilova borenja, kao i titulu počasnog predsednika.

   Kenđi Kurosaki u starosti cene kao važna i uticajna ličnost Tokija. Ostao je zaljubljenik borilačkih veština. Još uvek vodi Kurosaki dojo u kome su treninzi žestoki kako bi učenici spoznali pravi duh Budo-a. Osnovao je i Japansku školu jačanja volje (Nihon Ishi Kyoka Tanren Yoku). Borilački svet Japana uzburkao je izjavom da su danas samo kendo (japansko mačevanje) i kjudo (kyudo-japansko streličarstvo) zadržali iskreni duh Budo-a, a da danas mnoge škole borenja propagiraju lažne ideale. Mnoge je ova izjava uvredila, ali vremenom je shvačen njen smisao: u kendou i kjudou postoji samo jedan cilj, ne postoji dualnost.

   Kenđi Kurosaki je napisao knjigu Kakuto Shin jutsu (Nova metoda borilačke veštine). Kako sam kaže nije želeo ovom knjigom da sebe reklamira, več da nesebično podeli svoja znanja sa drugima.




Literatura:


Slike: